Ne mogu ući u ambulantu, poštu, crkvu…

Kamo god se maknem izložena sam opasnosti, na koji način da normalno živim i zbog čega me se sputava. Plaćam komunalnu naknadu i sve i ako me sputava bolest ne želim da to radi i netko oko mene

Na koji način da živim kao normalan građanin i zbog čega me sputavaju u normalnom životu, pita se Kata Bomoštar iz Škulića koja je zbog bolesti već godinama u invalidskim kolicima, a kako nam je rekla u cijeloj općini Ražanac jedino je knjižnica prilagođena osobama s invaliditetom. Pozivajući se na Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, koju je u Ujedinjenim narodima potpisala i Hrvatska, traži da joj se osiguraju prava na normalan život.
– Najveći problem u općini Ražanac su arhitektonske barijere koje nisu uklonjene, počevši od ulaza u školu, zubnu ambulantu i ambulantu opće prakse te crkvu, poštu i groblje. Jedina institucija koja je prilagođena je knjižnica, a čak nema niti jedne trgovine u koju mogu ući osobe s invaliditetom, iako zakon na to obvezuje, govori Kata Bomoštar.
U više navrata žalila se na ove probleme, pisala je raznim institucijama i ministru Kalmeti, a kaže i kako gotovo svaki drugi dan zove Općinu Ražanac i načelnika koji joj se ne želi javiti na telefon. S obzirom da živi u mjestu Škulići izvan samog Ražanca ima problem i s dolaskom do administrativnog središta.
– Problem imaju svi mještani Škulića, a ne samo ja. Sve su to kameni putevi, nemamo niti nogostup. Na cesti smo ugroženi od auta, a kameni putevi su pregrađeni sa stijenama, kazala je Bomoštar i dodala kako se načelnik Miočić hvalio kako nema zime i da je proračun dobar te da bi se onda nešto trebalo i napraviti.
– Prioritet je sve, ako se radi korak po korak, a ukoliko se ne radi nigdje ništa, ne može se ni riješiti. Apeliram na mještane Ražanca da povedu računa o groblju i pristupu crkvi i da ono što po zakonu pripada svim nemoćnima i starima neka to traže, kazala je Bomoštar.
Poručila je i kako je doslovno zatvorena u svoje dvorište, jer cestom prolaze šleperi i vozila te nema nogostupa, kao i da niti kubik tucanika nije uložen kako bi se to poravnalo.
– Kamo god se maknem izložena sam opasnosti, na koji način da normalno živim i zbog čega me se sputava. Plaćam komunalnu naknadu i sve i ako me sputava bolest ne želim da to radi i netko oko mene. Zbog čega nas tjeraju u gradove i da imamo nešto privilegirano u gradovima, a na selima sve stoji kako stoji. Nemamo čak ni plažu prilagođenu osobama s invaliditetom, kazala je Bomoštar.
Istaknula je i kako su Općinu Ražanac zvali i iz Sabora, no oglušili su se na sve zahtjeve.
 

Miočić: Ono što sam mogao napraviti napravio sam

Dragutin Miočić, načelnik Općine Ražanac istaknuo je da je upoznat s problemima o kojima govori Kata Bamoštar te da razumije situaciju i da je napravio ono što je u njegovoj moći.
– Razumijem situaciju i pokušavam izaći u susret koliko mogu. Ono što sam mogao napraviti, napravio sam. Knjižnica je opremljena, a u ambulantu se može ući na sporedni ulaz. Razgovarao sam sa svećenikom da se u crkvi pokuša napraviti ulaz za invalide, kao i s ravnateljima pošte i škole, jer to je u njihovoj domeni. Utječem na ono što mogu, a od ovoga što sam napravio više ne mogu, kazao je Miočić.