Ma kakve "draži cjenkanja"?

Slika korisnika admin
JOŠ JEDNO UGODNO IZNENAĐENJE NA TREĆEM PROGRAMU

"Uspomene iz zlatnog doba" iz 2009. je zamislite, rumunjski film, a može ga se pogledati. Čak se i nasmijati. Nije doduše onako dobar kao američka remek djela poput "Glup i gluplji", "Gle tko to govori" i dr. To je omnibus film, a svaki njegov dio ima poseban naslov. "Legenda o vozaču kokošaka", "Legenda o prodavačima zraka", "Legenda o pohlepnom policajcu", "Legenda o smotanom fotografu" i sve u tom stilu. Meni su se najviše svidjeli filmovi o retuširanju fotografija predsjednika Čaušeskua, i o držanju žive svinje u stambenoj zgradi, a sve pod budnim okom komunističke partije i njenih žbira. Znam, znam... nije tako smiješno kao kada Kevin podmaže stepenice pa lopovi slome vrat, kada netko pušta vjetrove, kada netko nekome izmakne stolicu, ali nismo svi kulturni i pametni kao Amerikanci koji vole takve filmove. Ovakve fine satire su samo za nas koji smo u manjini i nismo tako kuturni i duhoviti. Zato pod svaku cijenu treba sačuvati taj treći program.

DRAŽ CJENJKANJA - O ČEMU TO ONI GOVORE?

U jeku raspravljanja za i protiv fiskalnih blagajni na tržnicama, neko je na tv-u rekao da ćemo ovako ostati bez "draži cjenkanja". Ne bi htio sada pametovati o tim blagajnama jer nisam dovoljno upućen, ali cjenkanje mi je zanimljivo. Ne znam baš tko to osjeća nekakvu draž dok se cjenka, ali ja sigurno ne. Ne prodajem junicu na sajmu, nego hoću kupiti salatu i izbjeći suvišne divane i ljudikanja. Imam prijateljicu na pijaci kod trgovačkog centra i kupujem kod nje već deset godina. Nikad, ali baš nikada mi nije palo na pamet razgovarati o jasno napisanim cijenama na njenom štandu. Nikada me nije prevarila, nije mi podvalila trulo i pokvareno voće i ne vidim zašto bih ja onda išao u prepirku o cijeni. Sada će netko reći da je meni lako tako, s obzirom da sam bogataš s nabijenom lisnicom, ali ne razumijem koja je razlika od ovog kupovanja i onog u trgovini. Ne znam se cjenkati, ne volim to i gotovo, a ako je to nekome draž zbog koje treba maknuti fiskalne blagajne, onda to nije dovoljan razlog. Uostalom, postoje zanimanja kojima je ova država svojedobno dozvolila da nemilo deru ljude, dala im monopolističke ovlasti, izmišljalo se kako još dodatno opljačkati nedužnu čeljad i bilo bi logično da se zbog takvih stvari dizala kuka i motika, ali nije. Ovce vole kada ih se šiša.

ZAŠTO SAMO NA TRI PROGRAMA?

Ulazak u Europsku uniju je, sudeći prema onome što vidimo na televiziji, trenutno najvažnija stvar u zemlji. Neki se raduju, neki su indiferentni, a neki škripe zubima jer su na sva usta govorili protiv Unije, a tako bi se rado uvalili na neko mjesto gdje bi bili plaćeni u eurima. Ali pustimo takve. Oni ionako mijenjaju mišljenje kako vjetar zapuše i kako se u daljini zarada smiješi. Ja osobno, nemam što reći o tome jer nisam dovoljno upućen, ali mi je zanimljiva ta radost i veselje koje nam se servira na svakom koraku, toliko da ne možeš uključiti televizor, a da na njemu ne govore o sretnom događaju. Prvo su nam danima najavljivali što će se i kako slaviti, a taj dan, kada se slavilo, nadišli su sami sebe. Doslovno je svaka od tri televizijske kuće uživo prenosila taj prijenos koji ja nisam gledao njanci jedne sekunde. Prvo, zato što ne volim euforiju, a drugo (i puno važnije), jer mi se stalno kroz glavu provlači jedna misao - tko će to platiti? To mora da je golemi trošak, a mi smo teška sirotinja. Sve mi je to, po običaju, prenapuhano i nepotrebno. Neka smo ušli, neka se obilježi, ali treba se ispružiti onoliko koliko je dug pokrivač, inače će nogama biti jako, jako hladno. Može se čovik i naladiti.

POSEBNO OBILJEŽEN ULAZAK U EU

Uz službenu proslavu ulaska u EU imali smo i jednu lokalnu i to u Vrgorcu, gdje je jedan otac upao u školu, rušio i razbijao, a onda i fizički napao profesoricu, ali i njeno dijete od desetak godina (da, dobro ste pročitali - udarao dijete od desetak godina). Svi znaju što se dogodilo, ali čini se da to u Hrvatskoj postaje tradicija i lijep narodni običaj, a bit će toga i više, s obzirom da pojedinci misle da mogu raditi što ih je volja, a osobito ako misle da su bolji od drugih jer dobro žive, imaju lijepe mirovine... Ma znate o čemu govorim.

zadarskimario@gmail.com

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno