Ivan Đikić o koronakrizi i onome što nas tek čeka: ‘Vrlo je vjerojatno da ćemo do proljeća imati cjepivo’

Pandemija koronavirusa u veljači i ožujku zaustavila je sva istraživanja na Institutu za biokemiju na Goetheovu Sveučilištu u Frankfurtu koja nisu direktno bila povezana s COVID-om. Samo je 15 posto zaposlenika radilo u laboratorijima na COVID-projektima i koristili su svu raspoloživu tehnologiju Instituta na Goetheovom sveučilištu, čiji direktor, ugledni hrvatski znanstvenik prof. dr. Ivan Đikić, to objašnjava zaključkom da vrijeme karantene zasigurno nije bilo izgubljeno vrijeme za znanost.
Osim novih saznanja o koronavirusu, o kojima je njegov institut u samo pet mjeseci pripremio tri rada za objavu u visokocitiranim svjetskim znanstvenim časopisima uključujući Nature, pandemija globalnih razmjera, kako se vidi iz razgovora s Đikićem, znanosti je donijela i neke nove pristupe i suradnje koje su daleko humanije i efikasnije od prijašnjih modela.

Otvorena znanost
– Sva sredstva koja smo koristili za istraživanje COVID-a došla su iz Instituta. Zbog globalne važnost borbe protiv COVID-a, istraživanja smo odlučili financirati iz vlastitih fondova. Znanstvenici koji nisu bili direktno uključeni u COVID istraživanja, nastavili su svoje tekuće projekte od kuće.
Naravno da je takav način rada bio praktično sporiji i u tom smislu manje produktivan, no od svibnja su mjere pomalo popuštane, pa nam je dozvoljeno organizirati rad u laboratoriju u smjenama, što se onda odrazilo i na novim rezultatima.
Osim elana zbog povratka u laboratorij, dobrim rezultatima pridonijela je i činjenica da se za vrijeme rada od kuće iznimno puno čitala stručna literatura, za koju često nema dosta vremena, te se intenzivno komuniciralo s kolegama preko različitih foruma. Posljedica toga je da su eksperimenti sada bolje isplanirani, s dubljim razumijevanjem materije i boljim fokusom.
Zato mislim da nam ova tri mjeseca u kojima smo eksperimentalno samo ograničeno radili, nisu naposljetku gubitak. Omogućila su nam da shvatimo koliko je za originalnu znanost nužna ne samo kontinuirana edukacija, nego i duboko promišljanje problema, a ponekad i duži odmak ili sasvim drugačiji pristup istom, kaže Đikić koji je početkom ovog tjedna boravio u Hrvatskoj te iznio svoja saznanja o koronavirusu na COVID-19 ekspert panelu u organizaciji tvrtke Salvus u Donjoj Stubici.
Koliko je Đikićev rad na istraživanjima koronavirusa prepoznat u Njemačkoj svjedoče i primjeri koji nam je naveo kroz razgovor. Nedavno je s još troje njemačkih znanstvenika izašao na jednoj naslovnici koja ih je proglasila lovcima na viruse, a Đikić je i jedan od četiri znanstvenika s Goethe Sveučilišta, izabran kao lice kampanje »Zajedno protiv COVID-a«.
– Cilj kampanje je prikupiti pet milijuna eura za Goethe sveučilište i već smo blizu tom cilju. Sredstva će potom biti uložena u istraživanje dijagnostiku i liječenje koronavirusa. Kampanja ne pokazuje samo angažman znanstvenika u borbi protiv koronavirusa, već i građana koji pokazuju interes da zajednički pobijedimo tu bolest.
Od samog početka surađujemo s virolozima koji su u Frankfurtu, kao ulaznom punktu Njemačke, još 2002. godine izolirali virus SARS-a, a ove godine i CoV-2 koronavirus i to još 2. siječnja od asimptomtskog pacijenta koji je stigao iz Wuhana.
Moderne tehnologije, koje smo razvili i koristili u istraživanju tumora poput proteomike i genomike, sada vrlo uspješno koristimo za istraživanja CoV-2 korona virusa. Suradnja s kolegama, i iznimno dobro kreirani eksperimenti, razlog su zbog kojeg smo, s jednim radom objavljenim u časopisu Nature, te još dva rada na recenzijama u vodećim svjetskim časopisima, u razdoblju od samo pet mjeseci polučili tako puno
. Taj veliki uspjeh posljedica je požrtvovnog rada znanstvenika, timskog rada, zajedništva i otvorene kolaboracije s drugim grupama. Otvorena znanost, open science, nikad ranije nije funkcionirala tako dobro kao u vrijeme COVID-a, uvjeren je Đikić.

Virus nije oslabio
Prema njegovim riječima, koronavirus ima između dvije do četiri mutacije svakih mjesec dana, te je od siječnja do danas virus u svijetu imao prosječno 30 mutacija. Na temelju sekvencioniranja i funkcionalnih testova koji su napravljeni u mnogim laboratorijima, uključujući i njegov laboratorij, Đikić zaključuje kako su sve mutacije koje su dosad poznate bile tihe ili neutralne te nisu učinile virus ni opasnijim, ali ni slabijim.
– To je ono što znamo: virus je i dalje identičan po svojoj sposobnosti da inficira, uzrokuje bolest i nažalost uzrokuje smrtni ishod. Konkretno u Frankfurtu smo 2. siječnja izolirali koronvirus kod asimptomatskog pacijenta koji je došao iz Wuhana.
Taj virus smo potom koristili u brojnim istraživanjima i potvrdili da posjeduje istu sposobnost oštećivanja ljudskih stanica kao i virusi koje smo izolirali od teško oboljelih ljudi koji su umrli u šestom mjesecu u Njemačkoj.
Ti se rezultati trebaju potvrditi i na životinjskim modelima, primjerice na zamorcu. U ovom trenutku znanstveni zaključak je da je virus sa svim mutacijama nije značajno promijenio.
Nažalost upravo svjedočimo umrlim osobama u Hrvatskoj u ovom tjednu što potvrđuje da virus i dalje može uzrokovati smrtonosne simptome. Izjave kako je virus oslabio nisu znanstveno utemeljene.
Tijekom ljeta boravimo više na otvorenom prostoru i tada je titar virusa s kojima su ljudi zaraženi puno manji, što onda dovodi i do razvoja blažih simptoma bolesti. Osim toga populacija koja je sada zahvaćena su pretežno aktivni mladi ljudi kod kojih je smrtnost, mjerena kao case fatality rate – CFR, pedeset puta manja od osoba u dobi od osamdeset godina, objašnjava Đikić.
Jesen za koju se najavljuje drugi val epidemije, koja bi prema nekim procjenama mogla biti još intenzivnija, Đikić smatra teško predvidljivom. Jedan od razloga je što nije poznato kakva će biti situacija s drugim respiratornim virusima, teško je procijeniti koliko će biti virusa u populaciji koji će ostati i širiti se, kao ni što će se događati s koronavirusom u svijetu od kojeg danas dnevno oboli 180 tisuća ljudi u svijetu i to je najveće širenje virusa otkad se za njega zna.
– Sve su to faktori koji će sigurno utjecati na jesen. No, ono što je sigurno, ako se budemo dobro pripremili, ako uvedemo u naša društva određene mjere koje se mogu implementirati vrlo brzo i koje će većina građana primijeniti, bit ćemo spremni za savladavanje drugog vala epidemije.
Prednost nam je danas da imamo brže testove i da imamo različite vrste testova, genetske i serološke, te da imamo lijekove koje možemo koristiti u kritičnim situacijama u bolnici kad su ljudi na respiratorima.
Tri odobrena lijeka pokazuju uspjeh u težim slučajevima gdje pomažu da pacijenti s pneumonijom ne završe na respiratoru. Očekujemo da ćemo u sljedeća tri do četiri mjeseca imati još pozitivnih rezultata u terapiji te dodatni napredak u razvoju cjepiva.
Cjepiva sigurno neće biti na raspolaganju do jeseni, ali do proljeća sljedeće godine to je vrlo vjerojatno. Do tada ćemo morati koristiti lijekove, kao i odgovarajuće epidemiološke mjere, a moja poruka je da nema razloga za strah ako budemo unaprijed planirali, razmišljali i pripremali našu zemlju i cijelu Europsku zajednicu. Dobar primjer organizacije države u borbi protiv koronavirusa je Novi Zeland, kaže Đikić.

Duh iz boce
Koronavirus je, kako dodaje, opasan u prvom redu jer se tiho, asimptomatski i brzo se širi. Druga opasna i nedovoljno istražena osobina je što koronavirus kod čovjeka napada različite organe.
– Pitanje je li COVID samo respiratorna ili sistemska bolest jer zahvaća bubrege, jetru, koštanu srž, živčane stanice, testise… Veliki je spektar simptoma o kojima danas još uvijek premalo znamo.
Pitanje kroničnih posljedica infekcije virusom je trenutno ozbiljno, ali još nedovoljno istraženo pitanje. Ljude ne treba plašiti, no uistinu ne znamo hoće li virus ostavljati kronične posljedice.
Velika opasnost su upalni procesi u endotelnim stanicama krvnih žila jer nije jasno kako će se oštećenja na malim kapilarama, velikim žilama i srčanim sustavom očitovati u budućnosti. Puno je pitanja i moramo biti ozbiljni jer virus često iako izgleda blag po simptomima, no nije bezopasan, upozorava Đikić.
U borbi s koronavirusom prema njegovom mišljenju najbolje su reagirale pojedine azijske zemlje i iako su nam kulturološki daleko, treba učiti na primjerima Južne Koreje, Vijetnama i Singapura. Te su zemlje, kako ističe Đikić, imale vrlo dobru reakciju, poslušne građane koji su pratili sve mjere pa je bez uvođenja karantene Južna Koreja uspješno savladala prepreke koje je koronavirus donio.
– U Europi spektar je širok, no vjerujem da je Njemačka najefikasnije i najuspješnije, gospodarski i zdravstveno, djelovala i zaštitila svoje građane. S druge strane, imamo Južnu Ameriku gdje je najgori primjer Brazil u kojem je danas 56 tisuća ljudi zaraženo samo u jednom danu.
U Sjevernoj Americi imate Kanadu s odličnim rezultatima, dok su susjedne Sjedinjene Američke Države vrlo zabrinjavajuće, s dnevno više od 54 tisuće novozaraženih. Virus je identičan u svim zemljama, no problem je ignoriranje virusa i kad političke odluke prevladaju stručne.
Primjerice dr. Anthony Fauci je u SAD-a svakodnevno davao preporuke bazirane na epidemiološkim podacima temeljenim na statističkim i genetskim testiranjima. Točna su bila i predviđanja, zapravo upozorenja, da će do rujna od koronavirusa umrijeti između 100 i 200 tisuća Amerikanaca.
Nažalost preporuke i predviđanja nisu ozbiljno i pravovremeno prihvaćene i kad jednom pustite taj duh opasnosti iz boce teško ga je ponovo brzo uloviti. Epidemiolozi nisu u stanju u takvim kaotičnim okolnostima uloviti desetke tisuća zaraženih ljudi. Virus ne poznaje granice, upozorava Đikić koji na pitanje jesmo li ipak ispolitizirali virus kaže kako virus ne poznaje politiku i ne može biti ispolitiziran, već to mogu biti samo ljudi.

Zajednički interes
– Virus ne razumije je li netko crvene ili plave stranačke boje, to nije razumio u Americi, ni u Kanadi, to ne radi ni u Hrvatskoj. Kada postoji bilo koji dominantni interes, bio on financijski, ideološki ili politički, koji nadvlada interes zdravlja, onda će te zemlje imati probleme.
U Americi možete vidjeti koliko je politika utjecala na sadašnje stanje. Više od 128 tisuća ljudi umrlo je u zadnjih pet mjeseci. To je nevjerojatan broj i nitko nije mogao vjerovati da će se tako nešto dogoditi u Americi, u svijetu najnaprednijoj zemlji.
To pokazuje i da javno zdravstvo i borba protiv virusa nije mjerilo tehnološkog razvoja i bogatstva, nego kvalitete života. Mi u Hrvatskoj imamo sreću što smo imali Andriju Štampara, fenomenalnu školu javnog zdravstva, odlično educirane epidemiologe i zdravstvene djelatnike, te odgovorne građane i pokazali smo da se kao zemlja možemo boriti protiv ovako opasnih neprijatelja. Izbori su utjecali na nedavne greške koje smo napravili, ali te greške su savladive i mogu se korigirati.
Važno je da u Hrvatskoj naučimo da je stručna, činjenična i javna kritika dobrobit ljudima koji su na javnim funkcijama. Oduvijek sam odbijao biti savjetnik bilo kojoj političkoj opciji u Hrvatskoj rekavši: »Najbolji sam savjetnik kao javni kritičar«.
Od javnog kritičara možete čuti iskrenu poruku koja nije uperena nikome osobno, nego fokusirana na konkretne činjenice. Javnost je to dobro percipirala kod nedavnih rasprava o slabljenju koronavirusa, te smo unutar samo par dana svi prihvatili da je virus i dalje opasan. To je bio dobar razvoj događaja i dominacija činjenica u javnom prostoru, smatra Đikić.
Trenutno se u svijetu istražuje više od 125 različitih cjepiva protiv koronavirusa, a čak tri cjepiva nalaze se u trećoj, posljednjoj fazi kliničkih istraživanja. Prema Đikićevom mišljenju, jako je dobro što postoji mogućnost da iduće godine u borbi protiv pandemije bude na raspolaganju više od jednog cjepiva.
– Cjepivo je za viruse kao antibiotici za bakterije. Nedavno sam pročitao kolumnu dr. Anamarije Pisarović koje je opisala povijest stvaranja cjepiva protiv velikih boginja od 1796. radom Edwarda Jennera do 1979. godine kada je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila da su velike boginje iskorijenjene na svijetu.
Velike boginje su u prošlosti usmrtile više djece na svijetu nego bilo koja druga bolest. Sjetimo se i uspjeha u borbi s drugim virusima poput virusa dječje paralize ili ospica. Kod stvaranja cjepiva potrebno je dugo vremena da osiguramo da su sigurna i djelotvorna na antigene specifičnog virusa.
U mnogim slučajevima radi se od par godina do desetak i više. Kod stvaranja cjepiva na CoV-2 koronavirus neophodno je da cjepivo dobijemo što prije zbog brzog širenja ove pandemije.
Stoga svi, od akademskih institucija, farma industrije i biotehnologije, privatnih i državnih institucija, radimo zajedno ne bi li što brže razvili novo uspješno cjepivo. Danas imamo više od 180 različitih metoda i antigena koje koristimo, a od toga je 21 cjepivo u kliničkim ispitivanja, a tri u trećoj fazi kliničkih ispitivanja.
Treća faza je zadnja i nakon nje slijedi potvrda ili odbacivanje. Optimistično je očekivati da ćemo cjepivo protiv koronavirusa imati od trećeg do šestog mjeseca iduće godine.
Naime, nismo sigurni da će prvo od tih cjepiva imati najsnažniji učinak i zato je dobro da imamo tri ili više cjepiva koja možemo koristiti u različitim kombinacijama i protiv različitih antigena. To nam je velika nada, kaže Đikić koji na povezivanje farma industrije i državnih institucija gleda kao odličan oblik suradnje.

Prilika za promjene
Pohvalno je, kako kaže, što je Europska unija uložila milijarde eura da bi se otkrilo i proizvelo cjepivo pa predviđanja danas kažu da će proizvodnja jedne doze cjepiva koštati oko desetak eura, što je trošak proizvodnje.
– Da cijenu određuje tržište, bila bi neusporedivo viša. Europska zajednica je investirala sredstva i zajedno s par kompanija radi se na istraživanju cjepiva. Rijetko se događa da kompetitivne kompanije potpišu ugovore da će surađivati zajedno i stvarati cjepivo za društveno dobro, a ne za goli profit.
Korona-kriza koja je zahvatila cijeli svijet i pokazala nam koliko smo slabi, pokazala je i dobre stvari koje imamo na svijetu. Jedna od najboljih stvari je bila suradnja, razumijevanje i solidarnost, a u znanosti i brzo širenje informacija.
Danas znanstvenici neće zadržavati informacije samo za sebe i pokušati napraviti komercijalni lijek da bi se obogatili. Farma industrija kontaktira nas na temelju zadnjih rezultata, želeći nam pomoći da zajednički pronađemo novi lijek za koronavirus.
Koronavirus pandemija osim oštećenja, daje nam i mogućnost za promjene na bolje, a kako ćemo je iskoristiti ovisi o nama. Primjerice, u Hrvatskoj je turizam vrlo važan, ali istovremeno i rizik budući da 25 posto BDP-a ovisi o turizmu što može značajno poremetiti financiranje države u slučaju kriza poput ove pandemije.
Ipak, Hrvatska je jedna od zemalja u Europskoj uniji koja ima veliki potencijal iz ove krize izaći kao Feniks. Može se probuditi iz okova prošlosti, zadržati mlade ili ih vratiti iz inozemstva novim projektima.
Primjerice ukoliko zbog korona-krize, uspijemo pokrenuti nove discipline, uključujući informacijske tehnologije i umjetnu inteligenciju, eko-poljoprivredu, zelene i napredne tehnologije, suvremenu znanost i medicinski turizam, te bolje zaštitimo naša prirodna bogatstva, onda nam sve to može biti jedna velika prilika. Hoćemo li u tome uspjeti ovisi najviše o nama samima, zaključuje Đikić.
 

Nastavit ću se baviti koronavirusom jer ne želim propustiti šansu
Iako je značajan dio svoje karijere posvetio istraživanjima tumora, prof. dr. Ivan Đikić kaže kako će se i u budućnosti nastaviti baviti istraživanjima virusa koji predstavljaju najveće opasnosti ljudskom zdravlju jer su od 10 najopasnijih globalnih problema čak devet virusi.
– U Hrvatskoj postoji jedan ružan običaj: kad ljudi ne žele odgovoriti činjenicama u javnoj raspravi, spočitavaju vam da niste stručnjaci i da ne možete javno diskutirati pojedine teme.
S druge pak strane pojedinci, povezani s politikom, tituliraju se u medijima s pet, šest specijalnosti, pod krinkom naši priznati stručnjaci. Nedavno su me prozivali smijem li imati javno mišljenje o koronavirusima jer »samo« istražujem tumore. Moj znanstveni interes usmjeren je prema istraživanju životnih procesa u ljudskim stanicama.
Osim toga istražujem i nastanak ljudskih bolesti posebice tumora čemu sam posvetio 30 godina svog znanstvenog rada. No, zadnjih 10 godina radim i na zaraznim bolestima posebno bakterijskim infekcijama, a sada i na virusima i u tom području sam postigao vrhunske uspjehe u svijetu znanosti.
U budućnosti ću nastaviti s istraživanjima koronavirusa jer neću propustiti šansu da pomognem svijetu ako možemo otkriti nešto novo i kreativno, kako bismo spriječili nove pandemije koronavirusima.
Iako sam školovan kao liječnik, kroz znanstvenu karijeru naučio sam koristiti sve potrebne tehnologije, strukturalne biologije, biokemije, fizike, molekularne biologije, da odgovorim na velika i važna znanstvena pitanja. Upravo u takvom kreativnom radu uživam, a ne obazirem se na medijska tituliranja jer je to površnost koja ukazuje na sujetu i ljudske slabosti, poručuje Đikić.