Hanguir Oumayma i Chaibi Khadija, studentice agronomije iz Maroka u Poljicima na OPG-u Babac-Damjanić

Hanguir Oumayma i Chaibi Khadija dvije su dvadesetjednogodišnje Marokanke koje se trenutno nalaze u Poljicima, na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Babac-Damjanić. U Hrvatsku su stigle preko IAAS organizacije koja okuplja studente poput njih, studente agronomije i srodnih znanosti, kao dio programa koji podrazumijeva njihovu razmjenu.

Pomažu domaćinima
Zadatak im je pomoći domaćinima, u ovom slučaju vlasnici spomenutog OPG-a Sandri Babac, a za uzvrat im je omogućena hrana i smještaj. Tu su nešto više od dva tjedna, a kako im je u Hrvatskoj popričali smo jednog jutra u jednom od centralnih gradskih kafića. Hanguir, inače iz najpoznatijeg marokanskog grada Marakeša te Chaibi iz Oujde, stižu odjevene u majice s dugim rukavima i duge hlače te sa za njihovu vjeru tradicionalnim maramama na glavi što očekivano privlači pokoji znatiželjni pogled pa razgovor startamo neizbježnim pitanjem je l’ im vruće i zašto se tako odijevaju.
– Nije, smiju se i dodaju – Navikneš se. Same smo se odlučile za marame, za ovakav način odijevanja. To je kao i većina religijskih stvari nešto poput ugovora s Bogom, naš način da Mu pokažemo zahvalu, da Mu pokažemo poštovanje za sve ono što nam je dao, za sve ove prekrasne darove života, objašnjavaju djevojke.
I dodaju – Vi Europljani imate brojne predrasude o našem načinu života, o Muslimanima. Mi smo zapravo mnogo sličniji nego što to neki misle. I zabavljamo se, i putujemo same, i da… možemo same birati dečka kao i same odlučivati za koga ćemo se udati i kako mislimo živjeti, nastavljaju kroz smijeh djevojke i rezimiraju kako je Maroko zemlja koja je po tim pitanjima najbliža Turskoj, što znači da svatko ima mogućnost sam odlučiti hoće li živjeti u skladu sa svojom vjerom, hoće li nositi maramu, držati do halala (op.a. čisto ili dozvoljeno, označava sve stvari i djela koja su prema islamskom zakonu dozvoljena) i slično ili ne.
– Moji su roditelji profesori biologije i imaju jedan moderan brak, a te vrijednosti su i meni prenijeli, ističe Hanguir.

​Oduševljene Hrvatskom
Hrvatska im se jako svidjela, posebice Sandra i njena obitelj.
– Ovo je prvi put da smo aplicirale za međunarodni program IAAS-a. U ponudi su bile brojne zemlje no prijatelji koji su bili ovdje su nam predložili Hrvatsku i to baš ovo poljoprivredno gospodarstvo. Nismo se stoga puno dvoumile i možemo vam reći da je i bolje nego smo očekivale. Sandra i njena obitelj su nas primili kao dio svoje obitelji i tako su ljubazni s nama da je malo reći da smo oduševljene, a posebice i zbog onih činjenica koje smo prije navele, tih danas itekako prisutnih predrasuda vezanih za Muslimane, pogotovo nas koje nosimo marame. Očekivale smo da će nas ljudi tretirati drugačije pa čak i ignorirati no upravo suprotno – svi su tako dragi i žele nas upoznati, prepričavaju djevojke.
Kako dalje dodaju, sretne su što Sandrini baka i djed kao i majka i otac nastoje, iako ne govore engleski, komunicirati s njima na sve moguće načine pa čak i upotrebom nekih arapskih riječi.
– To te dirne kada vidiš da ljudi traže arapske riječi kako bi ti nešto rekli, informiraju nas djevojke.
Na pitanje je li teško raditi kod Babčevih, ima li puno posla, odgovaraju da nije, da i u svojoj rodnoj zemlji rade i da su navikle.
No, kako dalje saznajemo, na neke stvari ipak nisu navikle – na hrvatsku hranu.
– Velika je razlika između vaše i naše hrane. Prije svega naša je hrana mnogo više začinjena nego vaša, a specifičnost naše kuhinje je i to da sve jedemo s kruhom. I doručak i ručak i večeru. Naše poznato tradicionalno jelo je tajine što je zapravo naziv za posudu u kojoj se sprema hrana. Riječ je o glinenoj posudi s poklopcem koji omogućuje da se unutar posude zadržava tekućina, a u nju možete staviti kako meso, tako i sve vrste povrća i orašastih plodova. Jelo se konzumira tako da se jede s komadićima kruha koji se moče u ono što je u posudi. Naravno sve se radi po halalu, a kako kod vas toga nema od kada smo ovdje meso nismo okusile. Vidimo da vi ovdje dosta jedete meso i da je baza vaše kuhinje. Kod nas ono, pak, mora biti obrađeno na poseban način no zato tu uživamo u povrću i ribi, što je jako zdravo, zadovoljne su djevojke.

Sandra zadovoljna gošćama
Boravak u Hrvatskoj Hanguir i Chaibiu su iskoristile i da se upoznaju i s nekim drugim poljoprivrednim gospodarstvima kao da i obiđu što više agro sajmova, što su i napravile.
– Sandra nas je svugdje vodila, a bile smo i na kupanju, naravno samo mi djevojke. Jer kada se odlučite za ovakav način života, ne kupate se na istoj plaži s momcima. Stoga smo na kupanjac otišle samo mi djevojke i bilo je divno. Nemamo dovoljno riječi hvale za Sandru i njene. Oni su predstavili hrvatske ljude u najboljem izdanju, zahvalne su djevojke.
Kažu da bi rado opet došle no kako su sada na redu daleke azijske zemlje poput Kine, Japana i Južne Koreje koje bi htjele posjetiti.
Zadovoljna svojim studenticama je i Sandra Babac. Ističe kako su jako vrijedne, kako ne čekaju da im se nešto da za raditi već i same pronalaze posao.
– Dala sam im da pakiraju marmeladu, pomagale su nam i u berbi, a zanimljivo je za spomenuti da su u vrtu otkrile stablo amule koje nitko ne bere pa su se angažirale kako bi ga pobrali i napravili još jednu novu vrstu marmelade, sretna je svojim gošćama Babac.