Ležim ja, ležim i osjećam da je nešto drukčije

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Ležim ja, ležim i osjećam da je nešto drukčije, osjećam nekakav mir i spokoj… I tada sam shvatio. Nema ih! Nema njihove odvratne dernjave, nema ih po ulicama, ne napadaju me kada nosim smeće u kontejner. Ovdje jednostavno nema galebova!!!
Marin GOSPIĆ
Ilustracija

LIJEPE ARBANAŠKE PJESME NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI

E baš sam se iznenadio. Emisija se zove »Na sunčanoj strani«, a zanimljivo je to da se snima i emitira u noćnim satima, tako da od sunca nema ni »S«. Malo sam gledao i slušao i jako mi se svidjelo to što sam čuo. Ženski se duo zove »Dina e Mel« i sastoji se, kao što i samo ime kaže, od Dine i Mel. Mora da sam se jako odaljio od kulturnih zbivanja kada nisam ni znao da postoji tako zanimljiva muzička pojava, a ovo što sam čuo je uistinu bilo lijepo i uhuugodno, tj. da budemo realni, bilo je i okougodno, jer su cure baš simpatične. One su duo koji izvodi arbanaške pjesme. Doduše, tih arbanaških pjesama vjerojatno i nema toliko da bi one sada mogle godinama izdavati nove i nove pjesme, već bi se mogle prebaciti i na neki drugi materijal.
Naime, ovo što one izvode spada u sam vrh onoga što se naziva »Word music« i šteta je da stanu samo na ovome, a bilo bi još bolje da su dio tih pjesama prevele na hrvatski jezik, jer budimo realni, osim rijetkih starijih Arbanasa koji još govore tim jezikom i osim sve češćih ugostitelja koji ovaj jezik tečno govore, nitko to ne razumije. Drugim riječima - proširite svoj repertoar pa ćete biti zanimljivije i nama koji volimo muziku i svoj materinji jezik.
Inače, tu su bili i gosti. Po facama, radi se o Tadiću i Karamazovu koji su naravno majstori svojih instrumenata, a i sama Mel odlično svira osim što ima gitaru sa žicom viška (Xe, xe…). Osim ove dvojice, curama su društvo pravile i neke bube koje su letjele oko njih, a ja se toplo nadam da to nisu bili komarci, iako, koliko je Bandić napravio raznih vodoskoka po Zagrebu, ne bi bilo ni čudno da se ove dvije Zadranke u rodni grad vrate otečene od mnogobrojnih komarčevih ugriza.

EMISIJA »MORE« IZ ZADARSKOG STUDIJA

Da je studio Hrvatske televizije u Zadru više nego odličan to smo već znali, a ovonedjeljna emisija iz ciklusa »More« to nam je dodatno potvrdila. Sve je bilo sjuper, a pogotovo prilog o bibinjskom »galebu« Jeri. Ne radi se, Bogu hvala, o pravom galebu jer s obzirom na teror koji te ptice vrše nad jadnim Zadranima, ne želim više čuti za galebe, toliko, da čak i kada slušam meni omiljenu pjesmu »More, more« preskačem onaj uvod u kojem ta ptičurina kriči. Obično preskačem i priloge koji govore o selu Bibinje (ah, uvijek sam spreman na šalu. moji se prijatelji naravno neće naljutiti), ali ovdje je bio i meni dragi pjesnik Ante Sikirić. Jere je dakle nekada bio galeb, ali naravno ne onaj s krilima već onaj koji je ganjao Švabitze i Čehinje po plažama. Ono što je zanimljivo je to da taj sport očigledno dobro djeluje na organizam čovjeka, toliko da ja naprosto ne mogu vjerovati da ovaj Jere ima 70 godina. Nevjerojatno je koliko je mladolik ovaj čovjek. Doduše kraj njega je sjedio Ante koji bi trebao smršaviti dvadesetak kila, ali i on s obzirom na stanje lika i bujnost i boju kose izgleda dosta dobro i očuvano. U svakom slučaju, odlična emisija, a kako ne bi i bila kada sam na odjavnoj špici pročitao i ime moga omiljenog snimatelja i ton majstora Denisa Ostrogonca. Denis je osim toga svega i meni drag prijatelj, a Denis nije iz Bibinja, već je Denis s Relje. Pozdrav Denisu šaljem ja, s Poluotoka, a kada smo kod poluotoka tu su i oni odvratni…

KAKO SAM IZBJEGAO NEVIĐENI TEROR?

S obzirom da smo spomenuli ptičurine galebove, red je da se malo i na njima zadržimo. S obzirom da sam preko ljeta pobjegao u svoj dvorac na udaljenom otoku (oprez lopovi! Stan nije ostao prazan! Ne igrajte se glavom da ne biste ostali bez nje!), doživio sam nešto fantastično. Stigao ja, jedva došao do kuće (kao i u Zadru), jedva našao parkirno mjesto (isto kao i u Zadru), nekako preživio gužvu s turistima (isto kao i…) i onda prilegao da odmorim trudno tijelo… Ležim ja, ležim i osjećam da je nešto drukčije, osjećam nekakav mir i spokoj… I tada sam shvatio. Nema ih! Nema njihove odvratne dernjave, nema ih po ulicama, ne napadaju me kada nosim smeće u kontejner. Ovdje jednostavno nema galebova!!! Ustvari, ima ih, ali su fini, pristojni i kulturni. Ne deru se, ne maltretiraju građane, ne revu, nisu agresivni… A onda sam shvatio i zašto. Ovo su galebovi građani koji se pridržavaju urbanih pravila, a oni u Zadru su došljaci kojima je u krvi da maltretiraju i teroriziraju starosjedioce. Možda bi bilo bolje da sada prekinem. Pozdrav s Korčule.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (5 glasova)