Enriko Jurić: U Banićima samo tišina, a uokolo dim i vatra, dočekali su nas žestokom paljbom

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
RATNI ZAPOVJEDNIK 2. BOJNE 7. DOMOBRANSKE PUKOVNIJE
Ljudi su se sami javljali dolazeći bez poziva samo da se uključe u akciju jer su čuli da se kreće i htjeli su biti dijelom toga. Iako mi je bilo drago što krećemo u oslobađanje naših mjesta, emocije su bile jake jer sam kao zapovjednik bio odgovoran zadatak odraditi sa što manje žrtava. Osjećaji su zato bili dvojaki, imate veliko ushićenje, a s druge strane veliku odgovornost, prisjeća se Jurić
Marin GOSPIĆ
Enriko Jurić ponosan je što je bio dio veličanstvene akcije

Enriko Jurić ratni je zapovjednik 2. bojne 7. domobranske pukovnije koja je odigrala veliku ulogu u Domovinskom ratu, pa tako i u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja«. I predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović svojom je nazočnošću na 30. godišnjici utemeljenja Pukovnije u Zadru odao priznanje njenim braniteljima, ističući njihovu hrabrost i žestinu.

Enriko Jurić prošao je dugi ratni put dragovoljca Domovinskog rata, ističući danas radost i ponos što je bio dijelom veličanstvene oslobađajuće akcije koja je Zadru i Hrvatskoj vratila okupirana područja. Do najmanjih detalja prisjeća se svakog trenutka onoga dana kada je pozvan u zapovjedništvo sa zadatkom da 2. bojnu pripremi za akciju »Oluja«.

Sastanak kod Gotovine

- Kada smo dobili poziv za akciju bio sam na zapovjednom mjestu u Poličniku. Desetak dana ranije zapovjedništvo nas je pozvalo na sastanak izvještavajući da će na području Bosne i Hercegovine početi operacija »Ljeto 95« za koju traže dobrovoljce, temeljem sporazuma između Tuđmana i Izetbegovića. Dali smo satniju dobrovoljaca za akciju i zajedno sa 112. brigadom jednu ojačanu borbenu skupinu, pod zapovjednišvom Bože Belića, koja odlazi u tu operaciju. Već tada smo počeli nagađati da bi i ovdje moglo doći do neke veće akcije, a čekali su se i pregovori u Ženevi između predstavnika hrvatske Vlade i pobunjenih Srba iz Krajine. Četiri dana uoči Oluje pozvani smo na sastanak na kojemu su nam zapovjednik naše pukovnije Danijel Telesmanić Did i načelnik stožera Mihovil Zubčić rekli da su na sastanku kod Gotovine obaviješteni kako se sprema velika akcija oslobađanja okupiranih krajeva Hrvatske i da ona ovisi o tome hoće li Srbi potpisati sporazum u Ženevi. A na nama je bilo u ta četiri dana što prije osposobiti ljudstvo za borbena djelovanja i sve to provesti u tajnosti, prenosi nam Jurić detalje početka jedne od najvažnijih akcija Domovinskog rata.

Ratno pravo

- Imali smo ubrzanu obuku i upute o poštovanju ratnog prava kako se ne bi dogodili neki incidenti. Tri dana uoči Oluje svi su zapovjednici bili nazočni na sastanku na kojemu smo upozoreni na moguće negativne situacije, ujedno nas pitajući možemo li odraditi akciju bez dodatne mobilizacije ljudstva. U tom je trenutku moja bojna imala oko 350 ljudi, a puni je ustroj bio 670, međutim moram napomenuti kako su nam se ljudi sami javljali dolazeći bez poziva samo da se uključe u akciju jer su čuli da se kreće i htjeli su biti dijelom toga. Iako mi je bilo drago što krećemo u oslobađanje naših mjesta, emocije su bile jake jer sam kao zapovjednik bio odgovoran zadatak odraditi sa što manje žrtava. Osjećaji su zato bili dvojaki, imate veliko ushićenje, a s druge strane veliku odgovornost, prisjeća se Jurić koji je u vrijeme početka akcije bio na zapovjednom mjestu u Suhovarima.

- Odlučeno je da Škabrnja, kao područje naše bojne, neće biti glavni smjer napada. Nadređenom sam rekao da će moj glavni smjer napada biti Suhovare, Gornji Zemunik, zaselak Banići Potkosa, te da ću fingirati pomoćni napad. U pet sati 4. kolovoza, još je bio sumrak, čuo sam zvuk aviona i bio je to početak akcije kada su dva miga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva raketirala Ćelavac. Zazvonio mi je telefon i dobio sam šifru za početak akcije. Osim raketiranja Ćelavca, početak akcije označila je i topnička priprema kompletne crte bojišnice, od Banije do Sinja. U napad sam poslao jednu borbenu skupinu koja je ispred Zemunika Gornjeg izbacila njihovu vojsku s položaja, a digli smo i pješaštvo te je neprijatelj žestoko odgovorio. Taj dio branila je oklopno-mehanizirana 92. benkovačka brigada, elitna brigada Kninskog korpusa, sastavljena od dobro naoružanog kvalitetnog kadra. Moja borbena grupa, koja je krenula u prvi napad, povukla se jer je otpor bio žestok i nije imalo smisla gubiti ljudstvo. Ponovili smo topničku pripremu pa sam, uz moje topništvo, dobio i podršku Topničko-raketnog diviziona kojim je zapovijedao Petar Bilobrk, napominje zapovjednik.

Osvojili kamp kapetana Dragana

Teren je bio iznimno težak, vruć i pun dima, a zbog suhe trave bilo je i spaljene šume s obzirom na to da je bila riječ o neobrađenom prostoru. Istoga dana, oko tri sata, Enriko je dobio poziv iz Zapovjedništva gdje mu je rečeno da ga zove general Gotovina.

- Okupio sam zapovjednike i nastavili smo s napadom krećući se putem što ga je koristio UNPROFOR. Poslao sam svog inženjerca Peru Režana i Zorana Radića - Ramba koji su išli prvi, ali u Banićima nije bilo nikoga. Samo tišina, a uokolo posvuda dim i vatra. Ušli smo među kuće kada su nas dočekali žestokom paljbom i Zoran je prvi pao. Mislili smo da je mrtav, srećom preživio je napad. Naredio sam juriš i neprijatelji su pobjegli, pa smo tog prvog dana akcije oslobodili pola Zemunika Gornjeg. Tu smo zastali i izvršili zamjenu ljudi te 5. kolovoza u šest sati spojili bojnu i krenuli dalje. Iz Donjih Biljana krenuli smo za Benkovac u koji je prethodno ušla 134. pukovnija. Pješke smo u koloni od četiri reda ušli u Benkovac gdje sam dobio zadaću da bojnu stavim na istočni dio Benkovca te da tu prenoćimo. Idućeg dana dobio sam zapovijed da krenem dalje prema Bruškoj gdje je bio kamp Alfa kapetana Dragana i popodne s postrojbom oslobađamo Žegar, čime je naša bojna, pod granatama i strašnoj vrućini, uglavnom pješice, ukupno prešla 70 kilometara. U ponedjeljak, 7. kolovoza izvučen sam iz borbe, nakon čega sam morao u zapovjedno izviđanje spremajući se na granicu Hrvatske s Bosnom, što je ujedno bio kraj moje borbe u Oluji, prepričao nam je zapovjednik 2. bojne te slavne dane iz vojne operacije Oluja.

Na kraju razgovora napominje kako će i ove godine akciju dostojno obilježiti, ali više ne idu u Knin. Nije to samo zbog bolesti, kaže Enriko, smeta im i kada ih »balavurdija« iz osiguranja dužnosnika provjerava kao da su neki stranci, a ne dragovoljci koji su dali sve najbolje od sebe za ovaj veliki dan u povijesti Hrvatske koji je donio slobodu i mještanima okupiranih krajeva zadarskog zaleđa.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 1 (1 glasova)