Jadranska liga i ULEB-ov kup su drugorazredna natjecanja za koja se ulaznice ne smiju naplaćivati po euroligaškim cijenama

Smatram da se dobrom predsezonskom kampanjom prodaje sezonskih karata može puno učiniti da se kompletne obitelji dovedu u dvoranu. Tu ne treba puno mudrovati, modeli takve prodaje postoje. Dovoljno je otići na npr. web-site Fortituda iz Bolonje i preslikati njihov model s cijenama prilagođenim našim plaćama. Naravno, prodaja pojačana jakom reklamom je već trebala početi tijekom novodvoranske euforije odmah nakon što su naši rukometaši igrali na Višnjiku. Svako potpisivanje novog igrača trebalo bi u praksi biti popraćeno medijskom reklamom za prodaju sezonskih karata. Danas je već dobar dio dvorane trebao biti rasprodan
Bivši košarkaš Zadra Emilio Kovačić bio je ovoga tjedna naš sugovornik u rubrici Vaš intervju. Nastojao je odgovoriti na sva Vaša pitanja i ponudio svoje mišljenje o mnogim pitanjima vezanim uz košarku i KK Zadar.
* Petorka – Dixon, Beck, Johnson, Ivanov, Gečevski. Je li to surova realnost profesionalizma, pet stranaca u prvoj momčadi? Kada ste Vi igrali u Zadru nije bilo tako.
– Postoji više modela kako sastaviti prvu momčad. Jedan model je oslanjati se uglavnom na domaće igrače koji podrazumijeva stvaranje igrača kroz mlađe kategorije, primjerice FMP. Drugi model je imati mahom domaće igrače potpomognute s par kvalitetnih stranaca koji se opet bazira na proizvodnji, a nešto i na trgovini. Primjer za ovo je Zadar prije desetak godina. Treći model je imati mahom strance u momčadi s nekoliko domaćih epizodista, a taj model podrazumijeva uglavnom trgovinu, kao Zadar sada. Kao što ste i sami rekli, u moje vrijeme klub je radio na drugačiji način i mahom su sa mnom igrali dečki iz domaće radinosti.
Šteta zbog Longina
* Što Vam se čini od ovogodišnje Cibone? Došli su Prkačin, Markota, Kus, Longin, trener Perasović…
– Cibona je lani dotaknula samo dno otkad je Hrvatske lige. Štoviše, mislim da je to bila najgora Cibona otkada gledam košarku, a to je vjerojatno zadnjih 25 godina. Ove sezone ulog koji se zove Euroliga je veliki i logično je da su se pojačali. Perasović je za sve one koji su pomno pratili ACB ligu napravio podvig godine spasivši Estudiantes od ispadanja nakon što je klub jednom nogom bio u provaliji a drugom na bananinoj kori. Longin je na svoju kvalitetu nagomilao iskustvo i prava je šteta što nije u Zadru, pogotovo kada krene domaća liga. Smatram da je ispred njega velika sezona. Prkačin i Kus su provjereni veterani i iza sebe imaju dugi niz sezona u Ciboni. Njihov zadatak će biti odgojiti rookieja Callowaya i držati nestašnog Markotu na oku.
* Je li Vas ikad itko iz KK Zadra pitao za bilo kakvu vrstu suradnje? Koje je Vaše mišljenje, može li Zadar prestići Cibonu i doći do Eurolige?
– KK Zadar me nikada nije pitao za bilo kakvu vrstu suradnje. Zadar može prestići Cibonu i doći do Eurolige, ali neće mu biti ni približno lagano pobjeđivati Cibonu kao lani. Sezona je duga i nepredvidiva i o mnogim stvarima mogle bi odlučivati sitnice.
* Kako napuniti dvoranu od 8.000 mjesta? Ako ja npr. želim doći sa ženom i dvoje djece, a to će me doći 150 kuna, onda ništa od toga…
– Cijene ulaznica moraju biti prilagođene standardu građana. Jadranska liga i ULEB-ov kup su drugorazredna natjecanja za koja se ne smiju naplaćivati ulaznice po euroligaškim cijenama. S druge strane, bilo bi žalosno da polovica gledatelja uđe u dvoranu bez plaćene ulaznice kao što se događalo u Jazinama. Smatram da se dobrom predsezonskom kampanjom prodaje sezonskih karata može puno učiniti da se kompletne obitelji dovedu u dvoranu. Tu ne treba puno mudrovati, modeli takve prodaje postoje. Dovoljno je otići na npr. web-site Fortituda iz Bolonje i preslikati njihov model s cijenama prilagođenim našim plaćama. Naravno, prodaja pojačana jakom reklamom je već trebala početi tijekom novodvoranske euforije odmah nakon što su naši rukometaši igrali na Višnjiku. Svako potpisivanje novog igrača trebalo bi u praksi biti popraćeno medijskom reklamom za prodaju sezonskih karata. Danas je već dobar dio dvorane trebao biti rasprodan.
* Gospodine Kovačić, slušali smo Vaše stručne komentare tijekom prijenosa utakmica na Radiju 057. Zanima nas zašto Vas u zadnje vrijeme nema. I jedno stručno pitanje, radi se o okladi: koji je najbolji napad na obranu čovjek na čovjeka koja se nakon 10 sekundi transformira u zonsku obranu 1-3-1 s visokim postom u sredini?
– I meni nedostaje komentirati na Radiju 057, jer smo vrlo kvalitetno surađivali i uživali u tome. No, ove godine bio sam prezauzet drugim poslom koji me je doslovno progutao, tako da nisam imao vremena dolaziti na utakmice. Nadam se da ću ove sezone ipak moći nešto i prokomentirati ako mi oproste za lani. Što ide meni od te vaše oklade?
Klub već ima tri direktora
* Smatram da bi Emilio bio idealna osoba za mjesto direktora/sportskog direktora Zadra kao dugogodišnji igrač i školovan čovjek. Što Vi mislite o tome, ima li takvih ambicija i je li bilo kontakata iz kluba?
– Klub već ima tri direktora, zar ne mislite da bi nas bilo previše? Drago mi je što mislite da bih bio idealna osoba za taj posao, no kontakata iz kluba u vezi toga nikada nije bilo. Što se mojih ambicija tiče, one su vezane za košarkaški svijet i moj posao glavnog direktora za Europu u Synergy Sports Technology, koji je vezan za scouting mi omogućuje da se one ostvaruju.
* Razmišljate li o povratku u KK Zadar i da se posvetite treniranju juniora ili kadeta? Razmišljate li možda o uključivanju u rad kluba, tj. o dolasku u UO KK Zadar?
– Što se treniranja mladih tiče već tri godine u svojoj dvorani individualno treniram visoke igrače, a jedan od njih bio je i Marino Šarlija, sadašnji prvotimac. O povratku u KK Zadar ne razmišljam dok me klub ne pozove. Ako bih i bio u trenerskoj funkciji, onda bi to bilo samo u radu s visokim igračima jer mislim da sam u tome dovoljno stručan.
* Imate li ikakav angažman u KK Zadar? Angažman u vidu treniranja s mladim centrima koji bi od Vas puno toga mogli naučiti. Da se ne ponovi Jure Lalić, misli čitatelj, fantastičnih fizičkih predispozicija, a leđna tehnika nepoznata…
– Nemam angažman u KK Zadar. O Vašem komentaru ne trebam razglabati.
Dosta mi je lutanja
* Je li ovo za Vas grad s dovoljno mogućnosti ili planirate otići u inozemstvo? Planirate li ostati živjeti ovdje?
– Zadar je grad u kojem sam se rodio i tu se dobro osjećam u društvu obitelji i prijatelja. Imamo najljepše otoke na svijetu ispred nosa, a na jedan sat vožnje smo od snježnih radosti. Isto tako, puno je lakše odgajati djecu ovdje nego u velegradu. Istina je da grad zimi izgubi živosti, ali više nisam toliko mlad da me to smeta. Živio sam u Phoenixu, Los Angelesu, Denveru, Ljubljani, Zagrebu i Bologni. Seliti stvari okolo je teška gnjavaža i neka me tu još neko vrijeme. Osim toga, moj posao me tjera da putujem relativno često u inozemstvo, tako da jedva čekam doći kući. Osim toga. znate onu pjesmu: “Ča će mi Copacabana…”
* Hoće li i ove godine biti škole košarke i kada će početi s radom?
– Škola košarke će postojati i radit će se punom parom, a počet će 8. rujna. Treneri Lucijan i Marijan jedva čekaju da sve krene i pripremili su brdo inovacija. Nadamo se također i terminima u jednoj od pomoćnih dvorana u Višnjiku, ukoliko ih budemo mogli platiti.
* Imate li trenerske ambicije?
– Svoje trenerske ambicije zadovoljavam individualnim radom sa visokim igračima. Ne privlači me pozicija glavnog trenera.
* U transferu igrača je normalno da novac daje klub, a uzimaju ga igrač i jedan dio menadžer. Je li Vam ikada bilo ponuđeno da potpišete ugovor, ali da dio novca vratite na neku drugu adresu?
– Ne, nikada.
Mladi igrač mora igrati da bi napredovao
* Što mislite o ukupnoj situaciji u KK Zadar, je li bolje sada ili u vrijeme kada ste Vi igrali?
– Ukupna situacija je puno drugačija od vremena kad sam ja igrao a kako je drugačija sam već odgovorio u prethodnim pitanjima. Vrijeme će pokazati što ova situacija dugoročno može značiti za klub.
* Mladi i talentirani zadarski igrači su često u podređenom položaju u odnosu na skupo plaćene strance. No, na mladima leži budućnost kluba. Što Vi smatrate, što je za njih pravi put?
– Mladi igrač ne može napredovati bez igranja utakmica. Jak trening i puno utakmica je dobitna kombinacija.
* Jeste li mogli postići više u karijeri da ste imali manje problema s ozljedama?
– Ozljede su sastavni dio sporta i puno je igrača zbog ozljeda rano završavalo karijeru. Ja sam imao “sreću” da su mi se koljena i leđa raspala tek nakon tridesete godine života.

Zadar treba dovoditi visoke 14-godišnjake
* Mislite li da se sa mladima u zadarskoj košarci dobro radi? Što bi tu trebalo unaprijediti? Bili ste na koledžu u SAD-u, kakva je razlika između rada tamo i ovdje?
– Zadar s novom dvoranom koja u sebi sadrži čak pet lijepo uređenih košarkaških terena sada ima uvjete iz snova za stvaranje igrača. Sigurno bi se moglo raditi više na dovođenju, recimo visokih, talentiranih 14-godišnjaka diljem Lijepe naše koji sada završavaju u Splitu, Zagrebu ili Širokom Brijegu i od njih raditi igrače. S tim da nam se ne smije ponoviti Jure Lalić kojeg smo odgojili, a otišao je za „poke šolde” bez da smo ubrali plodove njegovog potencijala. Sveučilišna košarka je puno drugačija od naše, temelji se na drugačijim principima i teško ih je uspoređivati. Ono što može činiti koledž košarku atraktivnom našim igračima je mogućnost stjecanja diplome i širenje životnih horizonata.

Još jednom hvala publici!
* Za kojim neosvojenim naslovom najviše žalite? Čega se najradije sjećate, koja Vam je najdraža uspomena iz karijere?
– Najviše žalim za naslovom iz 97/98 kada smo imali vjerojatno najbolju atmosferu u dvorani i kada je srce cijeloga grada kucalo za nas. Ujedno mi je osvajanje Kupa te godine jedno od najdražih sjećanja iz karijere i još se uvijek ježim kad se sjetim toga događaja. Bilo je fenomenalno biti igračem Zadra jer smo imali sjajnu klapu skromnih zadarskih momaka ogromnih srca potpomognutih Vrankovićem i „našim” Gerryjem (pr. a. Gerald Lewis). Danijel Jusup i Đuro Stipčević su bili kreatori ekipe, a Berni i Dado su se brinuli o nama kao o svojoj djeci. Genijalno i nezaboravno! Publika je bila naš motor, te nas je obilato nagrađivala na svakoj utakmici. Još im jednom hvala!
* Koja Vam je najdraža utakmica koju ste odigrali u Zadrovom dresu?
– Bilo je puno utakmica koje su mi ostale drage, a dvije koje pamtim kao posebne su bile već spomenuto osvajanje Krešinog Kupa, te ona famozna utakmica bez publike u dvorani koja mi je u isto vrijeme jedna od najdražih i najtragičnijih.

Loptanje je zamijenio Playstation
* Kraj kuće Vam je igralište. Što bi trebalo napraviti da to igralište u Ričinama ponovno bude u funkciji? Stavimo četiri reflektora, pa bi se i djeca vratila na igralište, zar ne? Možete li pomoći u tome?
– Djeca nisu na igralištu ne toliko zbog nedostatka reflektora koliko zbog tehnološke revolucije i boljeg ekonomskog položaja njihovih roditelja u odnosu na kako je to bilo prije 20 godina. Loptanje je zamjenio Playstation. Šteta. No, ako bi ih reflektori vratili na, igralište ja ću pomoći koliko mogu, iako se bojim da će reflektore koristiti roditelji koje će djeca potjerati na igralište da mogu gledati TV.