TRAŽE BERBU SMILJA Uzimate nam kruh, dajte nam vaše plaće!

Slika korisnika admin
Autor: 

U prostor nekadašnje tvornice trikotaže "Trio" iz Obrovca, obitelj Jukić investirala je milijun eura vlastitog kapitala, a nova proizvodnja izravno je zaposlila oko 40 radnika. Time je u rujnu prošle goine u Kaštel Žegarskom kod Obrovca otvoren najveći pogon za proizvodnju eteričnih ulja u Hrvatskoj u vlasništvu obitelji Sretana Jukića, a oni su postali najveći prerađivači smilja na svijetu.

Godinu dana od otvorenja pogona Sretan Jukić ovih je dana predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, premijeru Zoranu Milanoviću, predsjedniku Sabora Josipu Leki, ministru zaštite okoliša Mihaelu Zmajloviću i ravnatelju Državnog zavoda za zaštitu prirode Matiji Frankoviću uputio otvoreno pismo.

- Ovim putem Vam se obraćam kao običan građanin Republike Hrvatske, u svoje osobno ime i ime više tisuća berača samoniklog bilja u Republici Hrvatskoj čiji su potpisi u prilogu, a svaki od tih potpisa ima tri-četiri pa i više članova obitelji, većina živi u pasivnim krajevima bez ikakve mogućnosti stalnog zaposlenja ili ostvarivanja prihoda, doslovce životare, piše Jukić.

- Na takve je od Austro-Ugarske, preko dvije Jugoslavije, do današnje naše Hrvatske, vlast uvijek blagonaklono gledala, sve do danas kad im se ta mogućnost ograničava i zabranjuje, zabranjuje im se jedini kruh. A zemlja bez ljudi nikome ne treba.

Stogodišnja intenzivna eksploatacija

Komercijalno sakupljanje ljekovitog bilja u Hrvatskoj pokrenuto je oko 1860. godine na otoku Cresu i rezultiralo je ubrzo izvozima ružmarina, kadulje i eteričnih ulja u zemlje Europe. Već godine 1932. iz Kraljevine Jugoslavije izveženo je 1062 tone kadulje, 642 tone buhača i 833 tona ostalog bilja, mahom porijeklom iz Hrvatske.

U godinama do Domovinskog rata izvoz kadulje iznosio je između 500 i 800 tona godišnje, da bi u 1995. pao na 129 tona, a u 2000. na svega 30 tona. Iz razumljivih razloga tokom Domovinskog rata sakupljanje ljekovitog bilja bilo je gotovo nemoguće, no takvom drastičnom smanjenju proizvodnje glavni je razlog bio nestanak tri glavna otkupljivača ljekovitog bilja - Pliva iz Trogira, Dalmacijabilje iz Dubrovnika i Teina iz Osijeka. Nakon rata nastalo je nekoliko novih manjih tvrtki u području ljekovitog bilja, no njihova se proizvodnja temelji uglavnom na uvozu, preradi i izvozu, uz časnu iznimku kamilice i smilja koji se stvarno proizvode u Hrvatskoj. Iz tog razloga podaci o izvozu ljekovitog bilja iz Hrvatske u ovome stoljeću samo djelomično reflektiraju proizvodnju unutar Hrvatske.

Iz zdravorazumskog razmišljanja proizlazi da 100-godišnja intenzivna eksploatacija nije bila neodrživa, inače ne bi toliko potrajala. Sakupljanje bilja u tom razdoblju bilo je često jedini izvor prihoda za ljude u zabačenim krajevima. Time se sprječavala depopulacija i ujedno smanjivao pritisak na okoliš usljed prenaseljenosti u drugim, ekonomski zanimljivijim područjima Hrvatske.

Ekonomske i političke prilike u SFRJ, Domovinski rat te ekonomska situacija nakon rata doprinjela je postepenom pa na kraju drastičnom smanjenju stanovništva na velikim područjima Hrvatske. Odlazak stanovništva značio je i napuštanje velikih, do tada za ratarstvo i stočarstvo korištenih površina i širenje divljih svojti na nekadašnje oranice i pašnjake. Uzevši u obzir oba faktora - smanjenje ljudske populacije i širenje divljih svojti - jasno je da je na velikim područjima Hrvatske priroda „podivljala" bez kontrole ljudske ruke i ispaše životinja. Dovoljno se autom provesti između Korenice i Ličkog Osika, između Skradina i Benkovca, pa do Zadra, između graničnog prijelaza Užljebić preko Srba do Knina, po D1 od Splita do Zagreba, zapravo širom Hrvatske, pa da se u potpunosti shvati ispravnost prethodne rečenice.

I situacija sa ambrozijom koja je osvojila svaki pedalj neobrađene zemlje, pa i one u urbanim sredinama, govori u prilog velikoj otpornosti prirodnih svojti u Hrvatskoj. Ogromna većina svojti ni u kojem pogledu nije i ne može biti ugrožana postojanjem malog broja sakupljača zainteresiranih za njihovu lokalnu eksploataciju.

Ne postoji med od smilja

Osim toga postavlja se pitanje što je to prirodno stanište, je li je to prema katastarskim planovima (među kojima ima i takvih sto godina starih), ono prije Domovinskog rata, ono nakon Domovinskog rata i depopulacije i zapuštanja poljoprivrednih površina, ono prije ili ono nakon nekog ljudskog gospodarskog zahvata (krčenje šume, izgradnja ceste, košnja nasipa, košnja bogatih staništa pored šumskih puteva)?

Koji je status zapuštenih voćnjaka, maslinika, nasada lavande... je li to postalo prirodno stanište?

Tek nakon razjašnjavanja gornjih i sličnih pitanja moguće je utvrditi polazišnu točku za procjenu ugroženosti divljih svojti, jer bez referentnog stanja nije moguće vršiti nikakve usporedbe. Na žalost stanje nakon intenzivnog 100-godišnjeg sakupljanja ljekovitog bilja u Hrvatskoj nije bilo dokumentirano, pa su dragocjena iskustva iz te tradicionalne aktivnosti hrvatskog puka nepovratno izgubljena.

Donošenjem Zakona o zaštiti prirode 2006. i Pravilnika za berbu samoniklog bilja iz 2008., svi mi, berači, nastojali smo maksimalno poštivati zakonske propise, rješenja Ministarstva i Ugovore sa Hrvatskim šumama prilikom berbe bilja, posebno smilja, ali smo pritom primjećivali kršenje navedenih propisa od strane ljudi koje rade bez bilo kakve zakonske regulative, mi stari, pravi dugogodišnji berači smo na to individualno upozoravali nadležne, ostali smo bez ikakvog odgovora ili rješavanja iznesenih problema. Upozoravali smo na to nadležne, lugare, Upravitelje šumarija, Uprave Šuma i Direkciju Zagreb, Državni zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo zaštite okoliša, tražili od svih da poduzmu mjere u svojoj nadležnosti, tražili zajednički sastanak svih službi i svih zainteresiranih, međutim nije bilo odaziva ni sluha za to,čak nije bilo nikakve reakcije od većine.

Netočne su tvrdnje koje su se pojavile u javnosti putem medija, posebno televizije, a odnose se na to da srne, jeleni, krave, koze, ovce pasu smilje i da postoji med od smilja.

Otrovno za biljojede

Naime, eterično ulje smilja, koje se nalazi u biljci je obrambeni sustav biljke od biljojeda, čak je i otrovno u većoj količini, pa ga biljojedi ne jedu.

Također, netočne su tvrdnje da postoji med od smilja, jer smilje nije medonosna biljka.

Netočne su tvrdnje da je smilje čupano sa korijenom, to se lako i sada provjeri na legalnim destilerijama, kao i na terenu.

Netočna je tvrdnja da postoji razlika između otoka i kopnenog dijela na kojem raste smilje, smilje raste na kamenitom i pjeskovitom tlu, bez obzira na otok-kopno.

Smilje je najbolje brati ljeti, u periodu cvatnje od 15. lipnja do 10. kolovoza a pošto naraste i ujesen, tzv. "otava" u periodu 1. listopada do 1. prosinca, jer ako se otava ne pobere, iduće godine je problem jer se u smilju nalazi osušeni izrast od jeseni. Ako se to učestalo događa, biljka "zastarči", tj. odumire.

Smilje je kao i engleski travnjak, što više kosiš, bolje raste i jača.

Smatramo, da ako smilje ne jedu ni divlje ni domaće životinje, niti ima meda od smilja, niti služi u nijednu prirodi korisnu svrhu, da je smilje običan korov koji nikom i ničem ne služi, a nama služi i daje nam kruh.

Smatramo da "Stručna podloga za održivo korištenje smilja (helichrysum italicum)", od strane DZZP-a, nije potpuno sukladna zakonima prirode, ne oslikava vjerodostojno stanje smilja u prirodi, pogotovo na navedenih pet otoka na kojima je zabranjeno, kao ni na kopnu.

U tom dokumentu analizirano je stanje neposredno nakon jesenske berbe 2014., te je tada donesena odluka za cijelu 2015., što je potpuno besmisleno i protivno dosadašnjoj praksi, također nije objavljen rezultat najavljenog ispitivanja u proljeće 2015.

Naime, u samoj stručnoj podlozi vidljivo je, da su često, naglašavamo nepotrebno, vršili izmjene uvjeta branja, ni sami ne znajući pravo stanje smilja u RH, ni približno ne raspolažući informacijama o lokacijama i ubranim količinama, iako su im to sakupljači i firme koje se time bave dostavljali. Npr., davali su kvote od 5,10 tona godišnje, a dobivali su informacije i redovita izvješća o stotinama i tisućama tona ubranog smilja, također su određivali datume berbe bez ikakvog smisla, a svaki berač i poznavatelj smilja zna da se smilje može brati od polovice lipnja do polovice kolovoza, te ujesen od početka listopada do kraja studenog, jednako na kopnu i na otocima.

Također, vidljivo je u Stručnoj podlozi da je zabrana proizašla iz sukoba sa ovčarima i pčelarima, te na traženje lokalnih političara, ali iz nekih drugih razloga, a ne berbe smilja, to spada u neke druge propise i zakone, a radi se o prekršajima i kriminalnim djelima uništavanja i krađe imovine, o čemu svjedoče policijski zapisnici.

Pogodovanje velikim kompanijama

Također u stručnoj podlozi, smatramo da su fotografije namjerno stavljene u crno-bijeloj tehnici, kako se zapravo ne bi vidjelo pravo stanje smilja na terenu, a mi sami berači posjedujemo tisuće fotografija na stotinama lokaliteta, gdje je jasno vidljivo u kakvom je stanju smilje nakon jesenske berbe 2014. i u proljeće 2015.

Smilje nije nijedne godine pobrano niti na 40% lokaliteta u Republici Hrvatskoj, prije Domovinskog rata bili smo na dnu svjetske ljestvice proizvođača smilja ulja, oko 100 tona godišnje, sada se od 1998. do danas svake godine količina povećala na otprilike 6000-7000 tona u 2014. pa nikome nije jasno koji pokazatelji pokazuju da je zaštićeno, ugroženo ili mu prijeti uništenje, mislimo da je smilje potrebno obavezno brati dva puta godišnje, jer se time čuva i jača, te branjem i prosipanjem sjemena širi u prirodi.

Berbom smilja i ostalog ljekovitog bilja, uz adekvatne zakone i propise, moguće je zaposliti puno desetaka tisuća ljudi,možda i preko 100.000, kao npr. Rumunjska i Bugarska, članice EU kao i Hrvatska.

Zbog iseljavanja ljudi, smanjenja stočarstva i prirodnog pašarenja, dolazi do sukcesije, pojavljuju se druge, veće biljke, pogotovo smrika, koja je potpuno beskorisna, brzo i ekspanzivno se širi, zauzima velike površine i pogoduje širenjima velikih požara.

Ovim postupkom, tj. bezrazložnom zabranom branja smilja i drugog bilja, utire se put velikim svjetskim kompanijama koje su već uništile u mnogo zemalja posao sa samoniklim biljem, siju i sade bilje i smilje, snižuju cijenu radne snage u bescijenje, a nama desecima tisuća berača uzimaju jedini kruh. Imamo nepogrešiv osjećaj da im se pogoduje ovim zabranama.

Traže berbu

Slijedom navedenog, a u okviru ovlasti Ministarstva zaštite okoliša i prirode, molimo da se uzme u obzir realno stanje smilja u prirodi, analiziraju postojeći dostupni podaci iz redovitih Godišnjih izvješća firmi koji se time bave, kao i iz VIP projekta - "Regionalizacija proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja u Republici Hrvatskoj" i da se odobri berba smilja na čitavom području RH od 1. listopada do 1. prosinca 2015. jer se svi kupci iz svijeta čude takvoj odluci Ministarstva i igranjem sa beračima, prerađivačima i na kraju s njima, našim kupcima, pa se onda mi sami ne čudimo kad ne žele ulagati kapital u Hrvatsku.

Iza navedenog stojimo mi, brojni berači, puno lugara i Upravitelja šumarija, ali posebno naglašavamo na osnovu provedenih ispitivanja i analiza tijekom ove godine, podupiru nas uvaženi hrvatski stručnjaci u toj branši, ljekovitog bilja i eteričnih ulja, dr.sc. Marinko Petrović sa Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, kao i međunarodno priznati prof.dr.sc. Ivan Kolak sa Agronomskog fakulteta sa ekipom stručnjaka koji su objavili puno znanstvenih radova na tu temu i napravili VIP projekt - "Regionalizacija proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja u Republici Hrvatskoj" sa dr. Kolakom kao glavnim istraživačem. To je RH platila, ali nitko ne želi iskoristiti.

Ako nam ne odobrite berbu smilja do 15. rujna 2015., nastavljamo naše aktivnosti na sve moguće zakonske načine.

Uzimate nam kruh, dajte nam vaše plaće! - stoji u pismu koje potpisuje Sretan Jukić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika korda
Jukicu se neri! Zasto tvoji beraci gule smilj iz korijena? Zasto ne postuju privatno vlasnistvo? Zasto idu npr. na Pag ako su ta silna navedena podrucja bez ljudi i krcati smiljem? Zasto ti beraci ne bi malo pognuli ledja na ledini i zasijali smilja da ga imaju vise nego sto ga mogu ubrati po tudjoj zemlji? Zasto lazes da npr. koze ne jedu smilj, vrisak, lavandu, kadulju....? Jesi li to vidio svojim ocima? Nisi!!!Zaboli te za ekologiju, tebi je do osobnog profita i do niceg drugo.
Slika korisnika zeljkojuric
Korda! Kultura ti nije jaka strana,pismenost i poznavanje smilja još manja. Nitko ne čupa smilj. Jukić nikog ne šalje na tuđu zemlju brat smilj niti koga šalje na Pag,mi beremo tamo di nađemo smilj,ako vidimo da je privatna zemlja,dogovorimo se sa vlasnikom i platimo mu. Sadnja smilja je osobna,zašto bi sadili ako je samo niklo u prirodi,na državnoj zemlji,a mi smo državljani Hrvatske,imamo ga pravo brati. Jukić je za nas platio Hrvatskim šumama da možemo brati na državnom zemljištu.Ja imam ovce i koze,nikad nisu pasle smilj. Jukiću je kao i meni i tebi stalo do osobnog profita.Šta je tu nenormalno Korda???
Slika korisnika huligan
ciganska posla sve je poharano sirijcima šta domaćim lopinama šta karlovačko-našičkim
Slika korisnika korda
@Zeljkojuric, ako mislis da mi kultura nije jaka strana, mogao bi to malo obrazloziti. A sto se pismenosti tice, ne vidim bas da si pismeniji od mene. Ako vec mislis da si pismeniji, onda stavi taj znak, znas, ono gore, pa napisi recenicu: "Jukic nikog' ne salje..." Stari, nemoj me izazivati, jer cu ja tebi uvijek naci vise gresaka nego ti meni. Ako to hocu, naravno!Inace, interesantne su te formulacije:"Jukic....niti koga salje na Pag, mi beremo tamo di nadjemo smilj..." Vidi, Boga ti, tamo gdje nadjete, tamo i berete! Za pretpostaviti je da ne berete tamo gdje ne nadjete, ili? Ali, sve je to jos uvijek u redu, ako se taj isti smilj ne unistava tako da ga se cupa. Koliko to vas koji berete smilji, isti ne cupa? 50%? 80%? Ili, mozda, ipak 20? Ali, dobro, vi ste, kako citam, drzavljani Hrvatske i imate pravo brati smilj... I dogovorite se s vlasnikom... Lazljivce pokvareni, zar te nije sram, ako nista drugo, a ono bar pred Bogom. Vi placate vlasnicima zemljista? Lazes, lupezu. Kradete i jos se svadjate s vlasnicima zemlje na kojoj vrsite svoju sramnu rabotu. Lazes da ovce i koze nikad nisu pasle smilj. Da, stalo ti je do osobnog profita, ali pod svaku cijenu! Eto, to je meni nenormalno. Naravno, tebi je svaka lipa moralno opravdana, pogotovo ako dolazi s tudjeg posjeda.