Petak, 19. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Prva i posljednja iška lopižarka Nika Petrović napravila Krunu lopižarsku

07.09.2018. 12:32
Prva i posljednja iška lopižarka Nika Petrović napravila Krunu lopižarsku


Nika Petrović, posljednja iška lopižarka ovih dana je u Zagrebu završila izložbu na kojoj je predstavila svoje uratke te tako hrvatskom glavnome gradu predstavila dio otočne tradicije i kulture.
Na izložbi je, među brojnim rukotvorinama, pokazala i "Krunu lopižarsku" u kojoj je spojila tradiciju i modernu umjetnost te je napravila iskorak od tradicije prema modernoj keramici.
Nika je inače doktorandica u Beču gdje joj je tema doktorata iško lončarstvo i keramika, za koju se može reći da joj je u krvi. Naime, njen pokojni otac Predrag Petrović Pepi, dugo je godina bio posljednji iški lopižar te je svoju ljubav prema glini prenio i na kćer Niku, koja je nastavila tradiciju. Ljubav prema glini nije spriječila ni činjenica da je obitelj Petrović živjela u stambenoj zgradi u Zagrebu, kilometrima udaljeni od otoka Iža, te je Predrag godinama u stanu ili na krovu zgrade mijesio i stvarao glinene posude te ih pekao na Ižu pored kuće uz pomoć supruge i kćeri. Na žalost, Pepi je prerano napustio ovaj svijet, ali ljubav prema Ižu i keramici nastavila je plamtjeti u njegovoj kćeri.


Snaga iških lopižara
– Biti prva i posljednja iška lopižarka danas, nosi sa sobom veliku odgovornost. U prvom se planu nudi ono što vidimo, a to su glinene posude koje su ostale iza svih tih generacija lopižara. Lopiži, teće, foguni, škaldini, tiganji, prsure, pićone, čripnje… Sve su to predmeti koje je važno stvarati i danas, te prikazivati javnosti kao neprocjenjivo blago naše nacionalne i svjetske kulturne baštine, ističe Nika dodavši kako su krune kroz povijest čovječanstva predstavljale moć, a nosili su ih i još danas nose, brojni vladari.
– Moja glinena Kruna Lopižarska simbolizira istinsku unutarnju snagu koju su posjedovali iški lopižari. U teškim uvjetima za preživljavanje na otoku, na kojem je jedina pitka voda kišnica i čije su obradive površine zemlje oskudne, lopižari su svojom kreativnošću i vrijednim radom našli način kako da prehrane svoje obitelji. Skriveno i pomalo u sjeni ovog prvog značaja iškog lopižarstva nalazi se nešto, po mome mišljenju još mnogo važnije: svijest o zajedništvu. Većina je lopižara kroz povijest bila nepismena no usprkos tome itekako svjesna te osnovne vrijednosti čovjeka, istaknula je Nika.
Smatra kako nam je danas ta svijest i više nego potrebna, stoga drži jednom od svojih najvažnijih zadaća kao iške lopižarke, prenošenje upravo ovog duha zajedništva na sve ljude, pogotovo na mlade generacije na kojima svijet ostaje. Zato je, prema njenim riječima i "Kruna Lopižarska", kako bi okrunila tu univerzalnu istinu i slavila naše časne pretke, te nam pokazala put ka boljoj budućnosti.


Interes za uporabne predmete
Inače njenim radovima su oduševljeni i kolege i profesori te su svi izrazili želju za dolaskom u Hrvatsku, tj. na otok Iž, kako bi se okušali u radu s glinom i u posebnoj tehnici kojom su se služili iški lopižari na niskom kolu.
– Na Ižu rade posebnom tehnikom, naime lopiž se gradi sloj po sloj, te se drugačije pristupa glini, dok drugi grade tako da stave smjesu na kolo te onda izvlače oblike. Iško lončarstvo je posebno i jer ima poseban pribor kojim se obrade posude, pojasnila je Nika Petrović. Dodala je kako postoji vrlo velik interes za iškom keramikom, posebno za uporabne predmete kao što su lopiži u kojima se kuha, ali ona trenutno živi i radi u Beču te ne može raditi, već je fokusirana na završavanje doktorata.
– Ja trenutno išku keramiku promoviram po izložbama i muzejima, a trenutno imamo i radove izložene u MAS-u u sklopu izložbe "Ljudi od stakla", rekla je Nika, a njena majka Jadranka se nadovezala te rekla kako je prilikom prve Predragove izložbe u Etnografskom muzeju u Zagrebu on istaknuo kako je na taj način ispričao cijelu priču o lopižarima te napravio odmak od zanata prema umjetnosti.
– Tradicija nije obožavanje pepela već predaja vatre, to je ono što je Predrag predao svojoj kćeri – ljubav i entuzijazam te sve vrijednosti koje su ugrađene u te lopiže – zajedništvo i pomoć, rekla je Jadranka istaknuvši kako je njihova želja sačuvati ove oblike, forme, ali i poruke – kako se izboriti u životu i cijeniti zajedništvo.
Ovo ljeto za Niku nije bilo besposleno, naime stvarala je video performans u moru na temu iške keramike čiji će finalni produkt predstaviti na izložbi u Hrvatskoj, ali i u Beču.