Smisao života: spirala ili krug?

Slika korisnika isikiric
Sinergija 1+1=3
Adam Leipzig je rekao: 80% ljudi je nezadovoljno vlastitim životom, samo njih 20% su zaista sretni. I da tih 20% ima samo jednu zajedničku stvar - dali su svom životu smisao. I to su učinili odgovarajući svjesno ili nesvjesno na pet izrazito jednostavnih pitanja.
Okruglasta vija

Tko su točno oni sami? Što čine? Za koga to čine? Treba li to tim ljudima? I na koji način je za te ljude život postao bolji? Dva od tih pitanja se samo odnose na nas same. Iskreno odgovoriti, tko smo zaista. I što mi to radimo sa takvom ljubavi, strasti i zadovoljstvom, da to možemo zasigurno podijeliti i drugima. Ostala tri kada odgovorimo, realno uočavamo da zaista pomažući drugima pomažemo i samima sebi.

Zamislila sam se dobro. Misli su dotaknule i ovu kolumnu. Tko sam ja? Jedna osoba totalno zatreskana u biljke. Što činim? Pričam o njima, iako ruku na srce, to je toliko abnormalno veliko područje da sam svaki dan i učenik, uglavnom učenik, ako skliznem u totalnu iskrenost, a ponekad neka vrsta vodiča kroz taj divan svijet. Za koga to činim? Za sve one koji traže trenutak mira u biljkama, pomoć od njih, zaboravljenu hranu naših baka… Kako ljudima može zbog toga biti bolje? Pa… Ne trpim vidjeti patnju. Osobno, kad god sam dobila povratni odgovor, da je netko proveo divan dan u prirodi, nezaboravan izlet sa djecom, okusio nešto što ga je oduševilo, a raste tu svuda oko nas, ponekad pomoglo gurnuti prema malo zdravijem životu…. U tim trenucima radost tih ljudi je bila i moja radost nevjerojatna, totalna, dječja radost, i tih dana sebi na pitanje tko sam, odgovaram sa nešto manje kritike…

Krug života ili spirala? Jer vraćamo se često tamo gdje nam se čini da smo već bili. No često nam promakne da istu situaciju, stvar, ljude vidimo drugačije, iz perspektive nekoga tko je između tih dviju samo naizgled istih situacija, dugo, dugo putovao, nekim skroz drugim cestama.

Ova biljčica čudesna je. Kao i sve biljke. Nama ljudima nije toliko napeta, nema nekih nevjerojatnih lepeza minerala i vitamina, ne pomaže zdravlju…

Pa tko je onda ona? Vija, zove se vija. I iako smo svi na fotografiju skočili, prepoznali ju i navukla nam je osmjeh, jer ona je dio dječjih radosti. Svi smo ju rastezali kao feder, radili narukvice i ogrlice, promatrali dok ih mravi hrabro odvlače u svoje smočnice, začudo, vrlo malo ljudi zna njeno ime. Začudo, jer tako lijepa i neobična sjemenka zaslužuje da joj bar ime zapamtimo. Latinski Medicago orbicularis (L.) Bartal. Iz časne je obitelji djetelina, ima bakterije koje žive u kvržicama u simbiozi (bakterija vrste Sinorhizobium medicae) i obogaćuje tlo dušikom, koji bi inače ostao inertan i beskoristan u zraku. Dakle eto, ona je vija. Što čini? Obogaćuje tlo, daje sklonište bakterijama, hrani mravce, uveseljava djecu i nama odraslima nudi trenutak bijega u nostalgiji sjećanja na prirodu, mirise i radost, vrijeme kada je za nas svijet još bio uzbudljivo mjesto, prepuno otkrića, kada smo sjedali na zemlju bez razmišljanja o šporkanju odjeće, škripavih zglobova...

To ujedno odmah odgovara i na sva ostala tri pitanja. Za koga, zašto nam ona treba, i kako nas mijenja. I eto nas opet u zatvorenom krugu. Sa prva dva pitanja odgovaramo kome mi trebamo, sa odgovorima na to kome trebamo, dobivamo informacije o tome tko smo.

I sve se sažima u onu staru, prastaru izreku: pomažući drugima, pomažemo sebi.

Ne mogu o viji napisati nikakve fantastične koristi. One direktne. Mogu ponuditi konačno ime svima koji se pri susretu pitaju kako se zove. Mogu podsjetiti da iako nas direktno ne ispomaže, biljkama itekako puno znači, a bome i mravima. Eko sustav, koji nas često ne zanima.

No eto opet spirale ili kruga, kako god vam draže. Dušik iz zraka je inertan. Vezuju ga biljke kao ova koju smatramo korovom čije sjemenke uveseljavaju samo djecu i ponekog odraslog nostalgičara. Ali biljke i alge koriste zatim te spojeve za izgradnju DNA, RNA i baza ostalih aminokiselina, potrebnih za pravilno funkcioniranje metabolizma životinja koje ih dobiju konzumirajući te biljke.

Opa! Postaje zanimljivije? Biljke grade svoje DNA, informacije, genetske upute za svaku stanicu da bi ona uopće mogla ispravno funkcionirati! Poznato? I nama treba dušik za naš DNA. Da ne bi došlo do grešaka u štampanju zdravih stanica-koje se obično prevodi, u krajnjem ekstremu, u stanice tumora! Znate već, one podivljale beštije iz naših vlastitih tijela, sa deformiranim DNA, koje nas napadaju i ponekad na žalost odnose pobjedu.

One iste DNA koje su formirane u spiralama, baš kao i sjemenke vije.

Galaksija, naša Mliječna staza je oblika spirale, Fibonacciev niz onaj koji matematički opisuje zakonitost nastanka spirala i često ste ga vidjeli predstavljenim kao nautilus - oblik puža, živi fosil, no ustvari rođak glavonožaca tipa sipa. Taj niz je prisutan u broju latica, sjemenki koje na što manjem prostoru pokušavaju skupiti maksimalni broj sjemenki... muzika, fotografija, slikarstvo, ples pčela s kojima komuniciraju, DNK, galaksije…

Spirale ili zatvoreni krugovi, krugovi rođenja i smrti, kako god ih mi opisali, svode se na to da smo samo dio ovog svijeta, ne i njegov najvažniji dio. Svako ima svoju ulogu. I zato, eto, iz poštovanja prema ovoj ipak važnoj biljci - ona se zove Okruglasta vija!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno