Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Dani ponosa i slave – kako su gardisti otjerali ratne topovnjače iz Zadra

04.10.2010. 22:00
Dani ponosa i slave – kako su gardisti otjerali ratne topovnjače iz Zadra


Jedan od najdramatičnijih dana obrane Zadra u ranu jesen 1991. bio je 6. listopada. Nakon što je cijeli dan Zadar bombardiran s kopna i iz zraka, u poslijepodnevnim satima u Zadarski su kanal ušli brodovi Jugoslavenske ratne mornarice i otvorili vatru po gradu. Istovremeno, jedinice Kninskog korpusa potpomognute neprijateljskim postrojbama iz Šepurina opasno su zaprijetili stavljanjem omče oko grada izbijanjem u područje Bokanjca i Dračevca. Gotovo je nevjerojatno da je posada samo jednog jedinog i k tome još protuzrakoplovnog topa, otjerala je uljeze s mora.
–  Nakon što su područje Zadra nadlijetali neprijateljski  MiG-ovi i nakon što su naše posade protuzrakoplovnih topova djelovale po njima i oštetile jedan, nastalo je zatišje. Odjednom, oko 16,30, vidjeli smo da su tri granate eksplodirale u moru. Uslijedila je paljba po gradu, posebice po tzv. Kamenoj kući na Rivi. Isprva, nismo znali uopće što se događa a onda smo u kanalu vidjeli dva neprijateljska ratna broda, govorio je na početku priče zapovjednik 2. voda samostalne bitnice PZO pri 112. brigadi ZNG-a Milivoj Špoljarić.
Bili su to veliki patrolni brod VPBR 32 Koper sovjetske klase „Koni” i raketna topovnjača RTOP 404 „Hasan Zahirović” klase „Rade Končar”. Brodovi su pripadali Taktičkoj grupi JRM Kvarner, a u pričuvi im se nalazio još jedan stariji raketni čamac tipa OSSA.  Brodove je u pomoć pozvao optuženi ratni zločinac, a tih dana zapovjednik Artiljerijskog školskog centra JNA, pukovnik Momčilo Perišić s namjerom da mu mornarica pomogne u deblokadi kasarni JNA u Zadru. Zadrani se i danas sjećaju zavijajućeg zvuka njihovih 76 mm topova koji su ne samo razarali grad, nego unosili veliki strah u njegove stanovnike.
–  Po paljbi, vidjelo se da im je cilj nekadašnji Dom JNA, današnja zgrada Zadarske županije. Vjerojatno su mislili da se tu nalazi zapovjedništvo naših snaga. Mi smo samo dan ranije, preselili protuzrakoplovne topove  tipa 40 mm Bofors M1A1, koje smo dobili nakon osvajanja kasarne u Gospiću. Premjestili smo ih s rta Oštro na Puntamici postavivši ih preko puta današnjeg Uskoka na Vitrenjaku. Kad sam shvatio što se događa, odjednom sam zavikao:”Mijenjaj pancirni!!!”, rekao je Špoljarić svojim topnicima Aldu Travici i Dorianu Peroviću.
Aldo Travica kaže da su najprije pomislili da su se tenkovi spustili do Puntamike. U tom trenutku, samo je jedan od dva protuzrakoplovna topa Bofors mogao gađati brodove, jer je drugi bio zaštićen zidom i nije mogao usmjeriti cijev prema moru. Topnici s Vitrenjaka su odmah počeli čistiti okoliš ispred svog topa, kako granata tijekom paljbe, ne bi udarila u nešto. Nažalost, u tom trenutku Bofors na Vitrenjaku nije imao „pancirno” streljivo već samo protuzrakoplovno, trenutno streljivo. Nekoliko tjedana prije, točnije 16. rujna, pancirno streljivo je nakon obuke topnika, predano Hrvatskoj ratnoj mornarici.
–  Ostalo nam je samo protuzrakoplovno streljivo i top proizveden 1941. Zanimljivo je da su u Drugom svjetskom ratu jednog od dva naša Boforsa na Vitrenjaku Šveđani prodali Britancima, a drugog Nijemcima. Najprije smo sa 6-7 granata otvorili vatru na raketnu topovnjaču, ali je nismo pogodili i onda je nastao zastoj na Boforsu, uzbuđeno je objašnjavao Špoljarić.
Stari PZ topovi Bofors imali su jednu manu. Brtve topovske hidraulike vrlo često su popuštale i to nakon samo nekoliko ispaljenih granata. Stoga vrlo često trebalo nadolijevati ulje i ponovno brtviti hidrauliku. U međuvremenu, brodovi su došli do visine zgrade županije, a onda je konačno proradio i Bofors.
–  Pogodili smo raketnu topovnjaču s tri granate u krmeni dio, ali joj nismo napravili nekakva veća oštećenja upravo zbog nedostatka odgovarajućeg streljiva. Topovnjača je gotovo odmah zaokrenula s kursa, a veliki patrolni brod Koper joj je pritekao u pomoć, trudeći se pokriti ju svojom znatno većom siluetom. Nastavili smo paljbu prema Kopru, gađajući ga u predio kormilarnice tj. nadgrađa. Vidjeli smo da smo ga pogodili nekoliko puta, ali opet nismo napravili nikakvu značajnu štetu, dok je brod povremeno otvarao vatru i prema Preku.U jednom trenutku su otkrili i nas, pa su zapucali prema nama iz svojih šestocijevnih PZ topova AK. Međutim, u jednom trenutku, brodovi su se jednostavno okrenuli i vratili prema uvali Šepurine, govorili su uglas sva trojica naših sugovornika.
Napad ratnih brodova na Zadar i njihovo povlačenje s bojišta, uništenje tenka T-55 na Dračevcu, bile su prekretnice u obrani Zadra. Već sutradan, na snagu je stupilo potpisano primirje i JNA je zauvijek otišla iz Zadra.
–  Da su brodovi JRM kojim slučajem produžili istim kursom, dočekali bi ih naši topovi stacionirani na Punti Bajlo. Oni su, na sreću, imali pancirno streljivo i mogli su napraviti znatnu štetu na brodovima. Očito je neprijateljski zapovjednik dobro procijenio kakva mu opasnost prijeti, te se povukao. Sutradan su nam kao pojačanje došle protuoklopne rakete tipa Maljutka koje smo instalirali na Puntamici. Za svaki slučaj, ako se neprijateljski mornari predomisle i ponovno zažele napasti Zadar, rekao je na kraju Milivoj Špoljarić.
Zajedno s Špoljarićem, Travicom i Perovićem, posadu Boforsa ili 1. desetinu, činili još Milan Malenica, Mile Adžić i Rajko Stručić. Devetnaest su godina ovu priču držali za sebe, kao i mnogi drugi hrvatski branitelji ne želeći se hvaliti svojim junaštvima. Tek uzgred, kažu da ne žele ni danas od ovog praviti veliku predstavu. Samo skromno dodaju da im je bilo drago što su i oni dali doprinos obrani svog grada, pomažući braniteljima na Čubrijanu, Bokanjcu, Ploči, Dračevcu u Bibinjskom polju i drugdje gdje se branio Zadar. Tek na odlasku, rekli su nam kako se sljedeće godine, na 20. obljetnicu njihove akcije, još jednom žele okupiti i podsjetiti se na jedno od mnogobrojnih podviga i hrabrosti malih ljudi u obrani Zadra.


 PERIŠIĆ SE NIJE JAVIO MARINKOVIĆU


Zanimljivo je da je zapovjednik Kopera u tom napadu bio Bošnjak Esad Halilović, a raketne topovnjače 404 Hrvat, stanoviti Horvat. No glavnu riječ i neposredno zapovjedanje prodorom u Zadarski kanal imao je tadašnji kapetan fregate i zapovjednik TG Kvarner, danas pokojni Slobodan Marinković. U jednom iskazu Marinković se žalio da tijekom napada na Zadar nije dobio konkretnija uputstva za gađanje ciljeva koji opsjedaju AŠC. Dobio je samo preporuku da prijeđe na gađanje tzv. ubacujućom putanjom, što se ubrzo pretvorilo u neselektivno gađanje grada, napose civilnih objekata. U prijevodu, svaki pogodak koji je pao na grad diktiran je izravno iz školskog centra, a ne s broda.
Marinković tvrdi da nije pucano nasumice i neselektivno iako se na brodu nije točno znalo u što se puca. „Sumnja” je nastupila poslije nekoliko ispaljenih granata kada je brod u približavanju konstantno dobijao ista uputstva za konkretno navođenje. To je iživciralo Marinkovića  koji je preko radio-veze tražio da se oglasi netko starijih zapovjednika JNA u Zadru. To je mogao biti samo pukovnik Momčilo Perisić. Perišić se nije oglasio, želeći izvući čiste ruke iz te situacije, ali u konačnici, zbog grijeha počinjenih na Kosovu kao naćelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije i njega je stigao Haaški tribunal. Za razliku od napada VPBR 31 Split (kasnije preimenovan u Beograd), na grad Split, neprijateljska strana potvrdila je da su njeni brodovi u Zadarskom kanalu bili pogođeni od strane topništva ZNG-a.




 SRUŠENA DVA ZRAKOPLOVA I ONESPOSOBLJENI BRODOVI


Nakon uspješnog odbijanja napada s mora, kazuju Aldo Travica i Dorian Perović, ni neprijateljski zrakoplovi nisu više tako smjelo se usuđivali bomabrdirati Zadar. Upravo topnici s Punte Bajlo i Vitrenjak, te raketaši s ostalih područja, u nekoliko slučajeva su odbili napade koji mogli učiniti velike štete u gradu.
Prema neprijateljskim izvorima, u napadima na Zadar srušena su dav zrakoplova, ali hrvatska strana nije mogla potvrditi rušenje niti jednog od njih. Sudbina obaju brodova okončana je u Crnoj Gori. Koper  se od napada na Zadar nikad nije oporavio. Preimenovan je u Podgoricu a kasnije je „kanibaliziran” tj. isječeni i djelovi su mu korišteni za popravak ostalih sličnih brodova klase Koni. RTOP 404 je 2007. povučena iz sastava RM Crne Gore i ponuđen na prodaju.