Događaj za jačanje suradnje katolika i pravoslavaca

Mi imamo relikviju sveca koji je držao Isusa na svojim rukama. Grob svetog Šimuna arheolozi su pronašli u Jeruzalemu, dakako prazan, i htjeli su imati djelić te relikvije u toj crkvi, ali je to ujedno i priznanje našoj relikviji – prof. Livio Marijan

U Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru održana je konferencija za medije na kojoj je predstavljen značajan crkveni događaj – predaja dijela relikvije svetog Šimuna, zaštitnika grada Zadra, čije neraspadnuto tijelo počiva u raci u njegovu svetištu u Zadru, izaslanstvu Jeruzalemskog patrijarhata. Susret novozavjetnog proroka Šimuna iz Jeruzalema i djeteta Isusa u hramu opisan je u Lukinom evanđelju.
O povijesnom i crkvenom događaju, važnom za zadarsku Crkvu, govorili su: zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, upravitelj zadarskog svetišta Sv. Šimuna don Josip Lenkić, liturgičar i nadbiskupov tajnik don Dario Tičić i prof. Livio Marijan, djelatnik Ordinarijata.
– Povod ove tiskovne konferencije je primopredaja moći, dijela relikvije Sv. Šimuna, Bogonosca, Grčkom pravoslavnom patrijarhatu Jeruzalemskom. Do ideje predaje Šimunove relikvije došlo je prigodom posjeta, hodočašća blagopokojnog nadbiskupa mons. Ivana Prenđe u rujnu 2007. godine Svetoj Zemlji, zajedno s hodočasnicima Zadarske nadbiskupije, kada je nadbiskupa ugostio grčko-pravoslavni patrijarh Teofil III. Patrijarh je tom prigodom nadbiskupu pokazao dokumente arheološkog nalazišta s groba svetog Šimuna koji je prazan i zamolio je dio relikvije kako bi ga mogli častiti u Svetoj Zemlji, u samoj crkvi gdje je pronađen grob. Nadbiskup se nakon povratka iz Svete Zemlje obratio Rimskoj Kongregaciji za bogoštovlje i kult svetaca, koja je odobrila i s radošću potaknula taj veliki događaj. Nadbiskup je u svibnju ustanovio komisiju za rekogniciju svečevih moći i samu predaju, kazao je don Josip Lenkić.
– Znakovitost i veličinu ovog i povijesnog i crkvenog događaja teško je objasniti bez nekih konkretnih povijesnih podataka. Naime, mi u Zadru čuvamo relikviju jednog novozavjetnog sveca, što je u kontekstu relikvija, velika stvar. Mi imamo relikviju sveca koji je držao Isusa na svojim rukama. Grob svetog Šimuna arheolozi su pronašli u Jeruzalemu, dakako prazan, i htjeli su imati djelić te relikvije u toj crkvi, ali je to ujedno i priznanje našoj relikviji, rekao je prof. Livio Marijan.
Predaju relikvije svetog Šime prati određeni liturgijski vodič, o čemu je govorio don Dario Tičić, ceremonijar.
– Obično je tradicija u Latinskoj crkvi da se relikvije predaju u sklopu takozvane Službe Riječi. Mi ćemo moći predati u sklopu prve Svečane Večernje koja se svečano pjeva uoči blagdana Sv. Šimuna. U jednom trenutku pokazat će se bratska ljubav u ispovijedanju iste vjere u različitosti dviju Crkava, Istočne i Zapadne. Tako da će nadbiskup izaslanstvu iz Jeruzalema iskazati zagrljaj mira, kao znak povezanosti po vjeri u Isusa Krista.
– Ovo je uistinu jedan od prvorazrednih ekumenskih događaja ne samo u našoj nadbiskupiji, nego i šire, kazao je mons. Želimir Puljić.
– Bit ekumenskog pokreta i gibanja je ići jedni prema drugima, drugo je zajednički djelovati i treće najvažnije – zajednički moliti, rekao je zadarski nadbiskup uputivši na važnost širenja i njegovanja ekumenskog duha.
– Zbog toga mi se čini da ovaj susret kod nas nadilazi naše lokalne biskupijske dimenzije. On nadilazi granice prostora. Ovaj znakoviti događaj neobično važan u ekumenskom duhu pokazuje nastojanje katolika i pravoslavaca za jačanjem suradnje, jer nas veže isto počelo, iste knjige, tradicija, kerigma i liturgija, kao i učiteljstvo zajedničkih prvih sedam sabora. Ovo neka bude poticaj ne samo poboljšanju zajedništva među kršćanima, nego, neka bude s naše strane svjedočanstvo onoga što je Šimun starac navijestio. Navijestio je Spasitelja koji je svjetlost na prosvjetljenje naroda, izdvaja se u riječima mons. Puljića.

 U KOMISIJI ZA UZIMANJE UZORAKA BIO I BIVŠI MINISTAR

– Pristupilo se samom činu rekognicije i uzimanja uzorka, to jest dijela tijela svetog Šimuna, 31. svibnja 2008. godine u crkvi Sv. Šimuna, gdje je bila komisija od nekoliko imena u nazočnosti nadbiskupa, župnika i stručnjaka: prof. dr. sc. Dragana Primorca, prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića, doc. dr. sc. Davorke Sutlović, labaratorijskog tehničara Boje Režić, tima iz Kliničkog bolničkog centra Split, Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju; crkvenih velikodostojnika i svećenika te drugih nazočnih stručnjaka. Otprilike osamnaest članova komisije je bilo nazočno. Tada se pristupilo uz određeni obred, dakle, molitvu otvaranju škrinje. Tijelo je potom spušteno na oltar i pristupilo se takozvanoj rekogniciji, dakle, prepoznavanju svečevih moći i utvrđivanju njegova stanja, rekao je upravitelj svetišta. On je dodao da je zadnji put škrinja otvorena 1975. godine, u cijelosti. Nakon toga bila je škrinja još nekoliko puta otvarana, da bi se pristupilo uzimanju samog uzorka. Nakon izvršene rekognicije pristupilo se uzimanju dijela tkiva s desne potkoljenice. Uzorak je veličine 5 X 2.50 centimetara, negdje 11 – 12 centimetara ispod koljenog zgloba.