Veliki povratak “najslađeg ploda jeseni”

Čičindra sadrži obilje vrijednih, hranjivih tvari: od vitamina C, minerala, kiselina, antioksidansa pa do balastnih sastojaka (celuloza), koji odlično djeluju na probavu. – Prave sukošanske čičindre prepoznatljiva su i neodoljiva okusa, uvjerava nas Lidija Milošević koja plodove čičindre prodaje iz prve ruke, sa stabala ispred obiteljske kuće
I ove godine na zadarskoj tržnici nadaleko poznate sukošanske čičindre, žižule, čičmaci ili kineske datulje plijene pozornost kupaca sezonskog voća. Za mnoge su upravo žižule najdraži i najslasniji jesenski plod. Ne baš niska cijena, koja se kreće od 30 do 40 kuna za kilogram, od kupnje nije odvratila brojne sladokusce i ljubitelje ovih crvenkasto-smeđih plodova. Ćičindra je pored blitve i trešanja, odnosno sukošanskih strišanja, zaštitni znak poljoprivrede općinskog središta Sukošan.
Potražnja na tržištu očito je dobra, tako da sukošanski uzgajivači čičindra zadovoljno trljaju ruke. Tim više što i nemaju neku konkurenciju budući da je je sušno ljeto učinilo svoje.
Neodoljivi okus čičindre
Nakupci su na početku berbe kilogram čičindre plaćali 20 kuna, a sad od 15 do 17 kuna, doznajemo od brojnih sukošanskih uzgajivača čičindri koje su ovdje krajem 19. i početkom 20. stoljeća donijeli pomorci s dalekih putovanja. Naime, ovo je voće na Mediteran stiglo iz dalekih azijskih krajeva.
Čičindra je, nema sumnje, kako tvrde nutricionisti, korisno i preporučljivo voće. Sadrži obilje vrijednih, hranjivih tvari: od vitamina C, minerala, kiselina, antioksidansa, pa do balastnih sastojaka (celuloza), koji odlično djeluju na probavu, ali i na željezo u krvi.
– Prave sukošanske čičindre prepoznatljivog su i neodoljivog okusa, uvjerava nas Lidija Milošević koja plodove čičindre prodaje iz prve ruke, sa stabala ispred obiteljske kuće uz Jadransku magistralu.
Čičindra je u Hrvatskoj nazočna samo u rijetkim dijelovima dalmatinskog priobalja. Kad pitate nekog u Vukovaru, Koprivnici ili Osijeku je li ikad čuo za čičindru ili žižulu, teško da će i otprilike znati što je to. S druge strane, uzgoj, prodaja i prerada čičindre duboko su se ukorijenili u živote brojnih Sukošanaca gdje je plodno tlo tik uz bočatu vodu idealno za odličnu kvalitetu njenih plodova. Plod dobro podnosi i visoke temperature.
– Branje žižule nije jednokratan posao kao kod, recimo, berete masline. Stablo je trnovito, dok su neki plodovi ranije, a neki kasnije zreli, tako da se na jedno stablo ponekad treba vraćati i po nekoliko puta. Osim toga, stablo čičindre je manje, a grane tanje, pa treba biti oprezan pri postavljanju skala kako ne bi došlo do pucanja grane, ispričao nam je Josip Torbarina Brice u čijem autokampu uspijevaju brojna stabla čičindre.
Rakija čičindrača
Plod se jede sirov te djelomično ili potpuno osušen. Također, od plodova žižule rade se marmelade, sokovi i rakija čičindrača na bazi lozovače. Čičindrača je piće koje Sukošanci nude gostima u posebno svečanim prilikama poput vjenčanja ili Božića ili Uskrsa. Rakija čičindrača se pravi tako da u staklenu teglu, osim čičindre, poneki stave i malo vanilije, narančinog i limunova soka i šećera, pa sve to zajedno stoji na suncu mjesec i pol dana. Zatim se doda blaga rakija te se tegla ponovno vrati na osunčano mjesto, gdje zrije dva do tri mjeseca.
Čičindra je ljekovita u rješavanju problema s probavom. Jednostavno, čudotvoran lijek!
– Za što jednostavnije proizvesti čičindraču dovoljno je u staklenu bocu ili teglu s rakijom lozovačom staviti plodove čičindri i za mjesec-dva dana to je to, objašnjava Danica Grginović sa sukošanskog Ruševca. Njena obitelj u vrtu ima stablo čičindre staro preko 100 godina.
Ovdje je zanimljivo spomenuti da se najstarijim stablom smatra drvo staro preko 300 godina koje raste u Izraelu.
Priča se i da žižula zbog nekih svojih osobina pomaže maslini i da ju je dobro posaditi u maslinik. Čičindra je posljednjih desetljeća kod nas gotovo iščeznula iz vrtova i zamalo se pretvorila u legendu, a onda je prije nekoliko godina stigla vijest da ju dobro utječe na masline. Štoviše, u novije vrijeme sve više je nasada čičindre iz razloga što su voćarima, ali i od nakupaca unaprijed osigurani otkupi cjelokupnog uroda. To je svakako i najvažnija stavka u proizvodnji.
– To je itekako razumljivo ako se uzme u obzir činjenica kako čičindra nema nekih posebnih bolesti i štetnika te je stoga i nije nužno tretirati pesticidima, a u njenom uzgoju ne treba koristiti ni velike količine mineralnih gnojiva, govori Ante Miota čije veliko stablo čičindre ukrašava okućnicu.
Krajem rujna ili početkom listopada plodovi se beru i upotrebljavaju. Meso ploda je svijetle, žućkasto-zelene boje, slatko-kiselog okusa, a u sredini je tvrda koštica. O čičindri ili žižuli ispjevane su pjesme diljem Dalmacije, a njeno ime nose i neke dobre konobe.
– Pored vrta u kojem se nalazi drvo čičindre nitko neće ravnodušno proći. Stablo, naime, pažnju plijeni neobičnim izgledom. Viseće i povijene grane obrasle su oštrim trnjem, a krase ih duguljasti, sjajni i malo nazubljeni listovi. Plodovi su zelene boje i duguljasti, a plod zrele čičindre je crvenkasto smeđe boje. Istina, pomalo nalikuje i na plod masline, reći će Božo Gašparović Rošilj.