Krvoproliće na "kockici"

Slika korisnika admin

TV kanal koji se zove „Kockica" (ja bih to nazvao „Koccica") po svemu sudeći je predviđen za djecu. Za djecu idu u program dječje serije i crtani filmovi. Te dječje serije su, kako se uostalom moglo i očekivati, američke tinejdžerske gluposti koje su, da bi stvar bila još gora, nadsinkronizirane, što znači da moramo slušati jedinstveno prenemaganje dječjih glasića koji bi kao trebali biti kul. Crtani su filmovi, manje više u redu, ali nije u redu kada poput mene zaspete pred televizorom i negdje oko 23 sata nastavite gledati, a na programu taman idu Simpsoni i to jedna od najekstremnijih epizoda. Homera i ekipu otme onaj stari bogataš, pusti ih u prirodu i ubija jednog po jednog na najkrvavije moguće načine. Taman za djecu. Onda shvatim da je kasno noćno doba i da u večernjim terminima, kada djeca spavaju, treba nekako ispuniti program, a ovi to rade humorističnim serijama (i to vrlo kvalitetnim) i ovakvim crtanim filmovima. To je lijepo, ali onda bi trebalo to i jasno označiti. Recimo, da do 21 sat to bude „Kockica", a od 21 do jutra, recimo, „Kocketina".

JEDNA SERIJA BOLJA OD DRUGE

Kada smo već kod „Kockice", moram priznati da su serije koje idu u večernjim terminima odlične. Prvo je išla legendarna britanska serija „Zvonili ste milorde" pa „Allo, allo", a uz odličnog su „Alfa" sada stigle i legendarne „Bračne vode". Gledajući po stoti put ovu seriju, ne mogu se oteti dojmu da su autori nemilice parodirali ljigav i sladunjav „Cosby show". Tamo se svi vole, svi su puni razumijevanja, ljubavi za bližnjeg, međusobno se pomažu i puni su moralnih predika. S druge strane, Peggy i Al Bundy su prava katastrofa, oboje neuspješni, neobrazovani, ne brinu ni za sebe ni za djecu, za koje ne znaju ni kada im je rođendan, ali su ipak simpatični i puno životniji od saharinskih likova kakve inače u pravilu gledamo u američkim obiteljskim serijama. Lijepo je što su se „Bračne vode" snimale godinama, tako da ćemo još dugo moći uživati u njihovim dogodovštinama na ovome dječjem kanalu.

P.S. Upravo sam saznao da osim reprize „Bračnih voda" kreće i repriza „Zvonili ste Milorde". Ah, radostima nikada kraja, ili što će reći - „bolja je odlična repriza nego očajna premijera".

VRIJEME JE ZA PUTOVANJE

Već dulji niz godina imam želju otići na daleki istok i obići Vijetnam, Laos, Kambodžu... Što bi netko rekao - „ima se para, ima se sa čim", ali ako mogu voziti auto star dvadeset godina, onda mogu otići na putovanje. I dok se natežem sa svojom psihijatricom jesam li uopće psihički spreman za tako nešto (ona kaže da jesam, a ja se bojim jer sam malo poremećen), ovi s HRT-a (u stvari ne „Oni" nego naš dragi Đelo) stavljaju u program odličnu dokumentarnu seriju „Rijekom Mekong sa Sue Perkins", u kojoj dotična Sue putuje od ušća te rijeke pa sve do izvora negdje gore, visoko u Kini. Mali je problem što onaj isti zločinac s Hrvatske televizije koji me već dugo nervira, opet ovakav odličan dokumentarac stavlja na program negdje oko ponoći, kada bi pristojan svijet već trebao duboko spavati, ali što ćemo? Bolje ovako provoditi bijele noći, nego gledati razne Farme, Ljubavi na selu, Wipeoute i ostale grozne gluposti kakve nam serviraju Nova TV i RTL u onim najboljim terminima, negdje iza večere. U svakom slučaju, mislim da je ovo jasan znak da treba polako spakirati kofere, cijepiti se protiv tamošnjih bolesti, skupiti hrabrosti i polako krenuti na putovanje.

TJEDAN MORSKIH PASA

Ovo je jako zabavno. Nova TV nas je odlučila zabaviti s novim ciklusom, a to je „Tjedan morskih pasa". Znam da zvuči glupo, ali to uistinu postoji. Cijeli ćemo tjedan, izgleda, moći uživati u filmovima u kojima morski psi jedu ljude, krv prska na sve strane, lete udovi i u svakom slučaju možemo biti zadovoljni. Doduše, do sada su ovakvi filmovi po pravilu išli pred sezonu kupanja, ali nije ni ovo loše. Nekada smo doduše (na Televiziji Zagreb) imali cikluse skandinavskog, češkog filma, noira i drugih žanrova, a sada smo spali na horrore o morskim psima, kao da među gledateljima nema i onih koji imaju malo više ukusa.

P.S. Ukućani su mi upravo objasnili da se, Bogu hvala, ne radi o ciklusu, nego samo o jednom filmu koji se zove „Tjedan morskih pasa", ali to ne mijenja puno u cijeloj priči. Trećerazredni filmovi za trećerazrednu publiku.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno