FOTOGALERIJA: Spomen-hodnjom počelo obilježavanje Dana obrane Zadra

Slika korisnika valentinam
U Kneževoj palači prikazan dokumentarni film Darka Dovranića
Danas u 13 sati nastavlja se program obilježavanja središnjom svečanosti kod spomen-obilježja na Dračevcu
Arif SITNICA
Spomen-hodnja od crkve sv. Šime do spomenika poginulim braniteljima

U sklopu obilježavanja Dana obrane grada Zadra sinoć je u multimedijalnoj dvorani Kneževe palače prikazan dokumentarni film Zadranina Darka Dovranića "Ljubim to suro kamenje", odnosno njegov prvi dio "Od Velebita do Škabrnje".

Materijal za film koji je autor koristio snimljen je neposredno nakon Vojno-redarstvene akcije Oluja, a snimio ga je Ivica Meteš.

Ruševine i zgarišta

- Otišli smo vidjeti što je ostalo nakon što su otišli Srbi. Zatekli smo ruševine, zgarišta, prve ljude koji se vraćaju i pokušavaju početi s obnovom. U cijeloj priči određeni je mir zbog toga što smo konačno slobodni. Međutim, treba se sjetiti izjave prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana kad je rekao: 'Imamo Hrvatsku i bit će onakva kakvom je sami napravimo'. Moram reći da nismo napravili još posao koji smo trebali, poručio je autor filma, scenarist i redatelj u dokumentarnom programu Hrvatske radio-televizije, inače diplomirani profesor Hrvatskog jezika i književnosti te filozofije Darko Dovranić.

Film započinje scenama prepoznatljivog velebitskog stijenja i odašiljača Ćelavac dok se u podlozi čuje "Vila Velebita". Autor tamo zatiče trojicu djelatnika - Roberta, Karmela i Đanija, koji se trude vratiti odašiljač u funkciju. Sve je na mjestu, rekli su, no u vrlo lošem i istrošenom stanju. Put ih vodi prema Obrovcu i Kruševu, a potom Smilčiću, Benkovcu, Lišanima Ostrovičkim, Polači, Tinju, Zemuniku Gornjem i Škabrnji. Svugdje isti scenarij. Hrvatske kuće su srušene i zapaljene, a srpske čitave. Do temelja je porušena i kuća pokojnog mons. Ivana Prenđe, u to vrijeme zadarskog nadbiskupa, u Zemuniku Gornjem, selu u kojem je omjer Srba i Hrvata bio 60:40 posto, kao i tamošnja Katolička crkva što autor komentira riječima "crkva je platila danak različitosti". No ona Svete Nedelje u Karinu ostala je cijela, a autor kaže "svetinje su svetinje, a tko ne poštuje tuđe, ni svojim se ne može dičiti".

Hodnja branitelja

U spaljenim hrvatskim selima sreće prve povratnike i svi govore isto. Žele se vratiti na svoja ognjišta, žele obnoviti ono što je porušeno, a na upit autora što ne usele u srpske kuće koje su čitave, decidirano redom odgovaraja kako tuđe ne žele pa makar spavali i pod vedrim nebom ili u šumi pod šatorom. Autor zaključuje: "Otišli su Srbi, otpuhala ih hrvatska Oluja, ostavili su pustoš". Osvrće se i na pripadnike srpske nacionalnosti koji su ostali i koji Hrvatsku drže za svoju Domovinu pa kaže: "Srbima koji su ostali u Hrvatskoj je Oluja donijela olakšanje, ali i grižnju savjesti jer nisu mogli utjecati na svoje sunarodnjake da ne čine toliko silno zlo". Kao primjer kako su prošli oni koji nisu stali u pobunjeničke redove i sudjelovali u ratu navodi najbogatiju obitelj iz Tinja kojima su nakon što su otišli u Beograd, njihovi sumještani porušili četiri kuće i ostale objekte.

Sinoć prikazani film prvi je dio cjeline koja sadrži dva dijela. Drugi dio filma snimljen je u šibenskom zaleđu, od mjesta Rupe u skradinskom zaleđu pa do Knina, odnosno Dinare. Sam autor kaže kako su samo nazivi sela i ljudi koje su tamo zatekli drugačiji, a sve ostalo identično - pustoš, zgarišta, tragovi koji upućuju da ti koji su to učinili nikada nisu mislili tu ostati i živjeti.

Iza filma za branitelje je u Sv. Šimi održana misa, nakon koje su se uputili u spomen-hodnji do Spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu u uvali Jazine.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 1 (1 glasova)