Djeca su »dobri« širitelji COVIDA-19 pa obveza cijepljenja učenika ne bi bila iznenađenje

Pred nama je, po svemu sudeći, još jedna izazovna školska godina. Nije novost da učenici i njihovi roditelji imaju veće brige od odabira bilježnica i školskih torbi, ali čini se kako je neizvjesnost i promjenjivost načina održavanja nastave dobila ipak jednu novu dimenziju.
Razgovarali smo, stoga, sa zadarskim infektologom, prof. dr. sc. Borisom Dželalijom, dr. med. o ulozi djece, odnosno učenika u stvaranju imuniteta krda, kao i očekivanom odazivu roditelja, ali i o (ne)logičnosti preporuka HZJZ-a sklonih promjenama.

Povoljan omjer koristi i rizika
Naime, budući da je porastao broj novozaraženih u dobi od 10 do 19 godina nakon početka školske godine, Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) objavio je preporuke u kojima je, između ostalog, navedeno da djecu sa simptomima koji upućuju na COVID treba testirati prije dolaska u školu ili vrtiće.
Zbog izrazitog negodovanja roditelja, HZJZ vrlo je brzo izmijenio preporuku uvaživši tvrdnju da je preporuka, kako je rekao sam Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ-a, nejasna i preširoko postavljena.
Na koncu, zaključeno je da liječnik primarne zdravstvene zaštite izdaje uputnicu za testiranje ako postoje medicinske indikacije za to, a da roditelj i dalje može opravdati do tri dana izostanka učenika. Dakle, škole neće zahtijevati negativne testove za učenike koji su izostali više od tri dana s nastave bez obzira na razloge izostanka te se učenici mogu vratiti na nastavu bez ikakvih uvjeta i obaveza osim u slučaju kada im je izrečena mjera izolacije ili samoizolacije.
Osim toga, HZJZ je objavio i da su za dobrovoljno cijepljenje djece u dobi od 12 ili više godina registrirana dva cjepiva, a riječ je o Pfizeru i Moderni. Nadalje, dobrovoljno cijepljenje preporučuju djeci i mladima koji su stariji od 12 godina, dok za dob nižu od 12 godina za sada nije registrirano niti jedno cjepivo pa se mlađa djeca ne mogu cijepiti.
– Omjer koristi i rizika cijepljenja djece u dobi od 12 i više godina je povoljan, naglasili su iz HZJZ-a te naveli povećan rizik zbog okupljanja i grupiranja djece tijekom školske godine.
Kako tumači dr. Dželalija, djeca su »dobri« širitelji COVID-19 infekcije, posebice zbog svog kretanja i načina života, ali i zbog blažih, a samim time i teže prepoznatljivih simptoma bolesti.

Cijepljen tek manji broj
– To je važan razlog za njihovo cijepljenje. Zapravo, cijepljenjem se značajno umanjuje mogućnost prijenosa infekcije s bolesnog djeteta na zdravu djecu, ne samo u školama, nego i u obiteljima. Do danas je u Hrvatskoj cijepljeno približno 50% odraslih, u Zadarskoj županiji nekih 42% odraslih, dok je tek manji broj djece cijepljen. Za očekivati je kako će se daljnjim provođenjem cijepljenja odraslih i cijepljenjem djece taj postotak ukupno cijepljenih znatno povećati te bismo mogli doseći imunitet zajednice do 80% ili i više. Dodamo li tome i osobe koje su bolest preboljele, simptomatski ili asimptomatski, imunitet zajednice mogao bi biti i veći te tako naš život vratiti u normalni tijek, govori dr. Dželalija.
Prema mišljenju dr. Dželalije, prioritet za cijepljenje su, kako kaže, sva djeca koja su u osobnom riziku ili u riziku za druge osobe u nastanku i razvijanju teških oblika COVID-19 bolesti, a to se odnosi na djecu i mlade osobe s kroničnim bolestima i uzimanjem lijekova zbog tih bolesti, djecu koja žive u obiteljskoj zajednici s osobama s kroničnim bolestima, posebno u zajednici u kojoj s njima žive imunokompromitirane osobe koje, i ako su cijepljene, stvaraju slabiju i tako manje učinkovitu zaštitu.
– Dakle, ta djeca bila bi nužni izbor za cijepljenje što znači da bi prva trebala primiti cjepivo. Nadalje, prema preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, bilo bi dobro zbog epidemioloških razloga provesti cijepljenje učenka završnih razreda srednjih škola, kao i učenika određenih srednjih škola u kojima su zbog praktičnih oblika nastave učenici izloženi kontaktu s većim brojem ljudi, kao što je to u školama zdravstvenih, ugostiteljskih, turističkih, trgovačkih, uslužnih i drugih smjerova obrazovanja, kazuje dr. Dželalija i dodaje da je, naravno, cijepljenje nužno provesti i kod učenika smještenih u učeničkim domovima i u drugim oblicima kolektivnog smještaja.

«Možemo se nadati procijepljenosti od makar 50%«
Uzimajući u obzir određenu dozu nepovjerenja prema preporukama i prirodan ljudski instikt za zaštitom potomaka, pitanje svih pitanja je kakav odaziv, odnosno brojnost privola roditelja možemo očekivati.
– Teško je odgovoriti na to pitanje, toliko teško da bih volio i da me to niste pitali. Zasigurno bi bilo dobro kad bi se cijepilo više ili makar 50% djece, čemu se možda i možemo nadati. Međutim, to može biti i drukčije, što znači da je moguće da taj postotak cijepljenih bude i znatno veći, ali nije isključena i mogućnost manjeg postotka cijepljenih. Roditelji moraju odlučiti hoće li njihovo dijete biti cijepljeno, a u »gustoj šumi« informacija teško će im biti razabrati dobre informacije ili stručno kazano informacije temeljene na znanstvenim dokazima. Mogu samo pretpostaviti kako će provedba cijepljenja u samom početku biti manje učinkovita i manje obećavajuća, ali vjerujem kako će se, u daljnjem tijeku, cijepljenje pokazati sve boljim, pa ćemo postići i zadovoljavajuće dobre rezultate, objašnjava dr. Dželalija i napominje da je svaki početak težak te da je nužno zadržati strpljivost i povjerenje.
Iako nam točni podaci o broju zaražene djece u zadarskim školama nisu dostupni, doznajemo od dr. Dželalije da je u ovom pandemijskom valu, već od drugog tjedna od početka nastave, sve više i više mladih, pa tako i djece.
– Dobro je što se COVID-19 bolest kod njih očituje blažim oblicima, ali ima i onih s teškim oblicima, što može uključiti i smrtni ishod. Stoga, u nedostatku učinkovitih antivirusnih lijekova, cijepljenje je najučinkovitiji oblik borbe protiv ove pošasti koja nas je zatekla i koja još ne prestaje, zaključuje dr. Dželalija.

Roditelji uočavaju simptome, ne postavljaju dijagnoze
Baš zbog tog zabilježenog porasta oboljevanja mladih i djece, donesene su preporuke HZJZ-a o testiranju prije povratka u školu ili vrtić. Premda su, nakon razgovora roditelja i liječnika, nove upute HZJZ-a izmijenjene i jasnije napisane, pitali smo dr. Dželaliju smatra li prvotne upute pretjerivanjem, poticanjem komplikacija ili pak nužnost u trenutačnoj situaciji.
– Mislim kako je razboritije riječ pretjerivanje zamjeniti riječju zbunjivanje. Zaista, ne znam kako bi roditelji mogli odlučivati o testiranju svoje djece. Njihovo je prepoznati da tog jutra ili tog dana dijete nije zdravo i s tim upoznati i liječnika i razrednika. Dakle, posve je dostatno da roditelji zamijete simptome bolesti, ali nisu oni ti koji mogu uočene simptome pripisati nekoj bolesti, pa tako niti COVID-19 bolesti. To mogu učiniti samo zdravstveni djelatnici, u prvom redu liječnici. U konačnici, ni sami liječnici, ma koliko bili iskusni u kliničkom razvrstavanju simptoma i znakova bolesti, ne mogu uvijek točno odrediti o kojoj se bolesti aktualno radi, tumači dr. Dželalija te navodi primjere iz drugih zemalja.
– U nekim zemljama u svijetu, primjerice u Kaliforniji, stvaraju se planovi prema kojima će se u skoroj budućnosti djeca koje žele pohađati nastavu, bilo u javnim ili privatnim školama, morati cijepiti, a necijepljeni učenici moći će pratiti nastavu putem Interneta, upisati se na posebne programe ili se pak školovati kod kuće. Obveza o cijepljenju zasigurno neće mimoići ni nastavnike te je za očekivati, čim na snagu stupi obveza cijepljenja za učenike, provedbu obveznog cijepljenja i za nastavnike, ali i za sve osoblje u obrazovnim ustanovama. Zaključno, ne bi me iznenadilo kad bi i kod nas tijekom dolazećih mjeseci stigle ovakve mjere, zaključuje dr. Dželalija.