Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Čovjek uvijek mora biti nov, svjež, raditi kao da iznova započinje

Autor: Krešimir Bukvić

04.11.2009. 23:00
Čovjek uvijek mora biti nov, svjež, raditi kao da iznova započinje

Foto: Sebastian GOVORČIN



Ne želim da me kroz život vodi nikakvo iskustvo već izazovi, novi dan, novi grad, neki novi ljudi, neke nove generacije koje dolaze. Sve me to veseli onako kao i djecu
Nakon što ju prije dvije godine, njenog posljednjeg gostovanja u Zadru, gotovo da nismo htjeli pustiti s bine, tražeći još, očarani magijom njenog glasa, pojave, snage da nas dirne u srca, pjesmom prenese emocije, odlikom samo istinskih i najvećih umjetnika, hrvatska glazbena diva Josipa Lisac ponovo je u gradu. Posljednje pripreme su u tijeku za večer «druženja» s umjetnicom koja je snažno «obojila» diskografiju ovih prostora, glazbene dive čije su pjesme bile i ostale sinonim za kvalitetu, neprolaznu poruku, osjećaje «prenesene» glazbom koja ne zna za vrijeme, za top ljestvice, trendove, koja jednakom snagom osvaja i dan-danas kao što je to osvajala i prije 30-ak godina, na početku njenog glazbenog «putovanja». Josipini koncerti, a potpisnik ovih redaka je svjedočio nekolicini, doživljaj su koji svaki poklonik dobre glazbe jednostavno mora osjetiti. Jer ona glazbena magija koju je Josipa u stanju priuštiti svojoj publici je ono što pravi koncert treba i biti, susret umjetnika i publike, razmjena emocija lišena potrebe «uljepšavanja», bilo kakvog tehničkog ili scenskog «pojačanja». Daleko od toga da Josipini koncerti nisu vizualno atraktivni, da nas umjetnica neće iznenaditi nekim svojim novim imidžom, uvijek posebnim i orginalnim, no sve je to u drugom planu, tek oku ugodna, no nikako presudna pojedinost. Jer već s prvim taktovima prve pjesme sve ostalo postaje nevažno, svijet na trenutke staje, kolektivno «uranjamo» u čaroliju glazbe, prepuštajući se i uživajući.
* Što nam pripremate za petak?
– Doći ću sa svim onim što imam, što ja jesam, sa svim onim što sam do sada činila. Sve to ide sa mnom, i pjesme koje su se rodile prije tridesetak godina i pjesme s najnovijeg albuma «Živim po svome» koje su se rodile prije godinu dana.
* Nakon toliko pjesama, koncerata, priznanja, postoji li još uvijek nešto što vam je izazov?
– Hvala na tom pitanju, to moram nekako uvijek objašnjavati, od kuda mi energija, od kuda snaga. To je zato što nisam uzela ni svoju karijeru ni svoj život zdravo za gotovo. Čovjek se uvijek mora njegovati, mora biti nov, mora biti svjež, raditi kao da iznova i iznova započinje. Ne želim da me kroz život vodi nikakvo iskustvo već izazovi, novi dan, novi grad, neki novi ljudi, neke nove generacije koje dolaze. Sve me to veseli onako kao i djecu, ja sam još uvijek mlada, djevojčica koja koja želi čuti se, iznenaditi se. To su možda tajne, no neki ljudi tako žive.
* Godinama ste na na vrhu, publici se dajete do kraja, uvijek novi, uvijek drugačiji. Uspjeli ste biti i ostati jedna od rijetkih pravih zvjezda ovih prostora. Ako bi se to moglo tako reći, u čemu je tajna Josipe Lisac?
– Mislima da nema tu tajne iako sve može biti tajna, i život je tajna kako ga živiš, i ljubav je tajna ako ju prepoznaješ i njeguješ. Čovjek treba biti iskren prema sebi i biti zapravo onako sam sa sobom i na «ti» i na «vi», treba biti samokritičan, znati prepoznati je li nešto dobro, da zna hoće li nešto ili neće, vjeruje li u to što radi i stoji iza toga. Iskrenost, jedna istina, dugoročan rad, jer sve ono što je dobro mora se kaliti. Za sve postoji neki odgovor. Ja se ne vodim nekakvim kombinacijama, ne razmišljam tako da sebi kažem: sada svi idu u Arenu, idem ju i ja napuniti. Možda bih i ja isto tako mogla napuniti Arenu, ne znam, trebala bih probati, ali meni to i nije cilj, meni to nije ni vizija, ni želja. Možda sam nekada kada su se albumi prodavali i ja mogla prodati puno više albuma, prije nekih dvadesetak godina kada je to išlo, ali ne, u mojoj se kući nije razmišljalo na taj način, stvarala se glazba koja će ostati za vas, za one koji će doći sutra. To je nekakav životni svjetonazor koji je možda različit od ostalih, no vjerodostojan, nadasve iskren. Nema tu puno filozofije, biti samo naprosto na svom putu, ustrajati, a to je jako teško.
* U pjesmi «O jednoj mladosti» pjevate: možda jedna od tisuću bit ću baš ja. Osjećate li se kao jedna od tisuću?
– Da, i sretna sam što sam ja jedna od tih sretnih.
* Plaši li vas to ponekad, toliko toga dobiti, toliko toga postići?
– Kako da ne, negdje ti bog pomogne, a negdje odmogne, sve ima svoju cijenu i uvijek u životu trebaš biti toliko vrckast da ne razmišljaš o tome da za ono što misliš napraviti i to što jesi trebaš položiti i neke žrtve. Život nikada ne smiješ olako shvatiti, trebaš se prihvatiti onoga što si odabrao. Ja nisam ništa dobila što sam požalila, ali sam i ja imala trenutke koji nisu bili lijepi, no sve sam ih uzela pod normalno. Dolaziš pred tisuće ljudi, imaš koncert, ljudi te poštuju, cijene, a opet dočekat će te neka rečenica, neka poruka, negdje ćeš nešto pročitati u novinama što ti se neće svidjeti. No to je sastavni dio života javne osobe, ja s tim živim. Moraš biti pripremljen, i dobar, i odličan, i imati samo kritku u sebi, a to je strahovito teško… Biti svjestan da ovisiš o umjetnsnosti, a umjetnost nisu brojke. Jer ako neko trči 100 metara, on točno zna za koliko je vremena pretračao tu razdaljinu, postoji sat koji pokazuje njegovo vrijeme, no umjetnik nema sata, njegov rad ovisi o ukusu. Nekome se strahovito sviđaš, ti si mu briljantna, to je nešto nestvarno, a drugi će doći i reći da mu se to uopće ne sviđa, da to što si napravila ništa ne vrijedi. Ja prihvaćam i jednu i drugu kritiku, vodi me onaj moj doživljaj, što ja mislim o tome, a to je najvažnije. I kao takva mogu ići pripremljena kroz život, neće mi se dogoditi da dobijem krila i da na uspjehu temeljim svoje postojanje. Jer tada bi, kada bi došla nekakva loša kritika, prestajala postojati, pala na dno. Ne, bitno je ono što ti misliš o sebi, tko si ti, što si ti.
* Prilaze li vam ljudi sa strahopoštovanjem, zvijezde znaju biti usamljene, okružene osobama za koje ne znaju zašto su u stvari uz njih, što od njih traže, susrećete li se i vi s tim?
– Nemam tih problema, jer se ja malo družim i ne izlazim tamo gdje su nekakve euforije, gužve, pa kaj bih ja tamo, s kim bih ja to tamo razgovarala? Zar ću nekoga navlačiti za ruku, ili će netko mene navlačiti za ruku, mene to ne zanima. Ljepše mi je da budem doma, sama sa sobom u društvu. Vjerujte, pola tog svijeta koji juri vani, samo je naoko društven, strahovito se trude, a onda sve završi jednom rečenicom: bog, vidimo se, čujemo se, a uopće se ne čujemo više. Tako završavaju svi ti razgovori, to je komunikacija danas. Ja sam osoba koja želi čuti nečiji glas, koja želi i kad izađe biti samo sa jednom osobom da joj se mogu posvetiti, da možemo pričati. Mi danas zapravo nemamo komunikacije, ritam života je brz i ljudi su se predali toj brzini. Primjerice, kada su albumi u pitanju, ne sviđa mi se ta brzina kojom se izdaju, puno je više vremena potrebno da bi pjesme zaživjele od onoga što mi imamo danas. Mene ne zanima kliše, ta brzina, taj nedostatak komunikacije koji rezultira time da se ljudi koji se vole rastaju nakon svega nekoliko godina. Što su više bili zajedno to su se manje poznavali. To su problemi, no ja nisam takva, drugačije razmišljam i živim, imam svoj svijet iz kojeg crpim snagu, ideale, smisao postojanja.
* Kako izglada jedan prosječan dan Josipe Lisac?
-Glazba, pjesme, razmišljanje o tome kako, zašto, gdje, cijelo vrijeme si zapravo orijentiran na to, na tu umjetnost koju živiš. Često razgovori s novinarima, jutrom, večerima, nema tu puno privatnosti, i onda kada ideš na kupke, i na masaže razmišljam o tome hoće li mi recimo vjetar kad izađem štetiti glasu, hoću li biti spremna za koncert koji predstoji. Jedna higijena životna, disciplina.
* Imate li neki ritual za čuvanje glasa, neke vježbe, hranu?
– Svaki dan se pjeva, to je moj ritual.
* Vaš novi album «Živim po svome» je odlično prošao kod kritike, dobili ste i Porina, vjerujem da ste zadovoljni?
– Da, zadovoljna sam, no još sam sretnija da on još bolje prođe kod publike koja će to prihvatiti, no opterećena nisam. Ako se mojoj publici sviđa i jedna pjesma, to je fantastično, ja sam zahvalna. Jako me veseli kada čijem da su ljudi prihvatili pjesme, razumjeli ih, to su velike svari.
* Prošli put, na vašem posljednjem koncertu u zadarskom Arsenalu, prije dvije godine, takoreći vas nismo htjeli pustiti vani. Tada ste nam zapjevali: to je to što me čini sretnom?
– Da to je to što me čini sretnom, koncerti su moji izlasci. Ljudi me pitaju gdje izlazim, a ja kažem idem na koncert. Kaj izlaziš? Ne, imam koncert, odgovaram. Shvatila sam da su to moji izlasci, da se za njih «zrihtam», da se tada družim s ljudima. Ti su mi koncerti izuzetno bitni, ta energetska zona mog postojanja i ja sam strašno sretna zbog toga. To je fascinantno, ti ljudi koji dolaze odsvuda na moje koncerte, ta tišina u kojoj se prate pjesme, to je predivan osjećaj pa si kažem bože sveti pa to su divni ljudi.
* Vaš je imidž poseban. Kako teče proces pripreme stylinga za nastup?
– Imam ljude s kojima surađujem, dizajnere, evo za sutrašnji koncert pripremam nešto od Xenia designa. Na njenom ću primjeru objasniti kako odabirem odjeću. Ksenija mi načini nešto što želim, ona je kreator, kreirat će nešto razmišljajući o tome kako će mi stajati. I onda kada to sve bude super divno, gotovo, ja to poželim kombinirati s nekim drugim stvarima, uzeti nešto drugo, treće, sama se stilizirati. Uzimaš jedan model i ukrašavaš ga, nadopunjuješ s različitim dodacima, a ja sam u tome već nekako vješta, znam što imam i što mi odgovara. Ljudi me znaju pitati kakvi su moji ormari, jesu li veliki kao ulica, gdje sve staje. No, moji su ormari veliki kao svi ostali, nema toga tako puno, no može se dobro kombinirati. Bitno je imati kombinacije u glavi, igrati se sa sobom.
* Neka posebno draga pjesma?
– Sve su mi moje pjesme prekrasne, rađene su iz srca. Te pjesme bi zapravo trebale postati vaše, pjesma «O jednoj mladosti» nije više moja pjesma (smijeh), ona je svih vas, pjesme su tu da ih pokažem vama, da se u njima prepoznaju ljudi koji ih slušaju.
* Zadarska publika i Zadar?
– Uvijek jako puno kontakata, puno koncerata, dosta temperamentnih koncerata, jako lijepe uspomene. Zadar je sve ljepši i ljepši, znam da ste ponosni na svoj grad, na to koliko je napredovao, koliko je urban. To je nešto što bih željela vidjeti u svakom gradu.