Schneider: Vjerujem da je ovo njena poruka “dosta mora”

– Urnu s lančićem, zavjetnim prstenjem bacio sam s Paškog mosta u more, a pismo koje sam priložio nije nimalo romantično. Pisao sam ga u očaju kad sam se opraštao od Monike. Sad se vratila. Vjerujem da mi želi reći da joj je dosta mora i da hoće u grob – Ernest Frank Schneider

Nakon što je zadarska policija obavijestila Interpol o pronalasku urne s posmrtnim ostacima Monike Schneider u moru u centru Rtine tražeći članove njezine obitelji kako bi pokojnicu zbrinuli, policiji se javio Ernest Frank Schneider, suprug pokojnice i to upravo iz Rtine. Sedamdesetjednogodišnji Nijemac s privremenim boravištem u tom malom podvelebitskom mjestu gdje ima kuću, od policije je preuzeo urnu, te je, kako nam je ispričao, proživio još jedan šok.
– Silno sam volio Moniku. Bila je divna osoba s kojom sam proživio jedan skladan i ugodan život. Njezina smrt prije šest godina šokirala me i dugo mi je trebalo da se oporavim. Ovo sada s njezinom urnom još je jedan šok za mene – ispričao nam je Schneider koji sa suprugom nije imao djece. Prema njezinoj želji on ju je u Njemačkoj kremirao, a kako je u Francuskoj imao kuću, njezinu je urnu nosio sa sobom. To je, kazao je, po zakonima tih dviju država dozvoljeno, no problem je nastao nakon što je prodao kuću u Francuskoj i započeo živjeti na relaciji Hrvatska-Njemačka. Saznao je da urnu prema hrvatskim zakonima ne može držati u kući pa je odlučio “pustiti” je moru.
– Prije tri i pol godine otišao sam na Paški most odakle sam urnu koju sam stavio u najlonsku vrećicu i u nju kamen, bacio u more. Uz urnu sam stavio i Monikin lančić, naše zavjetno prstenje te pismo. Svi su to pismo protumačili kao nekakav romantičan čin, ali vjerujte mi, tu nema romantike. Ja sam to pismo napisao kad sam shvatio koliko silno patim za Monikom. Uz mene je bila njena urna, ali nje nije bilo. To sam pismo napisao u očaju, opraštajući se od nje – ispričao je umirovljeni Nijemac koji je nakon tog čina nastavio sa svojim životom te upoznao Hrvaticu Nevenku s kojom i danas živi. I ona je, kaže, divna osoba što smatra svojom srećom, no izranjanje urne njegove prve supruge tri i pol godine kasnije gotovo pred kućnim mu pragom i to baš na Dan mrtvih, potreslo ga je i uznemirilo.
– Ja sam mislio da sam učinio nešto što je najbolje i za mene i za nju. To što se vratila, mislim da mi je htjela reći “dosta mora” kazao je na lošem hrvatskom Schneider. Dodao je kako ga je zadarska policija informirala o njegovim pravima, mogućnostima i obvezama. Njegova će Monika, kaže, počivati u Hrvatskoj, odnosno na mjesnom groblju u Miočićima i to čim riješi proceduralne stvari.
– Moram se javiti u Općinu Ražanac koja je nadležna za Miočiće i Rtinu. Očito sam napravio glupost kad sam mislio da će Monika spokoj naći u moru. Pokopat ću ju ovdje. Vjerujem da mi je to htjela poručiti – zaključio je umirovljeni 71-godišnjak koji ostatak svog života također planira provesti u Rtini sa suprugom Nevenkom.