Ribari i pod restrikcijama »love« dolarsku pozitivu

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
ribarica
Marin GOSPIĆ
33.500 tona morske i slatkovodne ribe te ostalih organizama izvezeno je lani

Hrvatski ribari su najveća žrtva ulaska u Europsku uniju. Nakon što smo propustili provedbu ZERP-a, u poglavlju 13, Europa nam je nametnula velika ograničenja. Očekivali smo da ćemo lakše doći do novca iz europskih fondova, no Europa mijenja politiku i uvodi nove restrikcije.

Prije tjedan dana iz Dubrovnika je ove riječi odaslao Vladan Bojić, predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore. Izrekao ih je za govornicom tradicionalnog Susreta ribara, 17. po redu, kojemu je ove godine domaćin bila Dubrovačko neretvanska županija. Izrazio je bojazan većine svojih kolega koji strahuju od ulaska u veliku Europu i njenih mjera zajedničke ribarstvene politike, a nadasve novosti što se pripremaju za sljedećih deset godina, a u čijem donošenju Hrvatska ne sudjeluje, jer još nije članica EU. Drugi nam kroje sudbinu, oni koji ne poznaju naše more i ribolovne prilike u njemu, žale se hrvatski ribari, ukazujući na mnoge specifičnosti hrvatskog ribarstva kakve ne poznaje ni jedno drugo ribolovno more.

Neorganizirano tržište

Govorio je o tome i prvi čovjek hrvatskog ribarstva, mr. Miro Kučić, pomoćnik ministra poljoprivrede. Prema informacijama što su došle iz Dubrovnika, Kučić je rekao da se ne može na isti način pristupiti regulaciji ribolova u Baltiku, gdje je pet komercijalnih vrsta, i u našem moru. U nas ima 85 komercijalnih vrsta, a lovi se 140 vrsta riba. Prema njegovim riječima, politika mora biti sasvim drugačija, ne može se govoriti o ciljanom ulovu u Jadranskom moru, kao što se o njemu može govoriti u Baltiku. Govoreći o problemima u ribarstvu, prelovu i osiromašenju resursa, te ogromnom broju sudionika u ribolovu, vjerojatno najvećem u Europi u odnosu na broj stanovnika, Miro Kučić je istaknuo da smo naše more ipak uspjeli sačuvati, pa ne moramo strahovati od zajedničke europske politike. On ističe da »kao zemlja članica, bez obzira što smo mali, moramo stati na čelo onih koji se bore da dokažu da je mediteranska regija i mediteransko more sasvim drugačije od sjevernih mora i ne dozvoliti da nam politiku života u Jadranu i na Mediteranu kroje oni koji su dokazano uništili svoja mora«.

Hrvatsko ribarstvo bremenito je problemima, o njima se govori prečesto, ne samo na progodnim skupovima što se održavaju jednom godišnje. Oni su više prilika da o problemima progovore ljudi iz baze, koji više rade a manje se bave ribarskom politikom, da se izjadaju pred ljudima iz vlasti, da prenesu svoja zapažanja ribarstvenoj znanosti, te da razmjene mišljenja, bolje rečeno međusobno se izjadaju.

Niska otkupna cijena

 Na koju god stranu se okrenuli ribari se susreću s problemima, oni su izraženi u vidu skupog pogonskog goriva, neorganiziranog tržišta, za njih nezadovoljavajućih otkupnih cijena, nepostojanju ribarskih luka i iskrcajnih mjesta, a nadasve stalnom povećanju ribolovnog napora da bi se ostvario isti, pa čak i slabiji ulov.

Usprkos svemu tome, ribarstvo nam je jedna od rijetkih gospodarskih grana što ima pozitivnu vanjsko trgovinsku bilancu. Kako onda posluje slabiji dio nacionalnog gospodarstva, kakvi problemi njih muče, pitanja su što se sama po sebi logično nameću. »Sami smo sebe doveli u ovu situaciju i samo mi sami sebe možemo iz nje izvući«, rekao je Miro Kučić, a u uvodnom izlaganju Vladan Bojić je naglasio da je u ribarstvu »u Hrvatskoj zadnjih dvadeset godina napravljen popriličan nered«. Iluzorno bi bilo očekivati da će nam Europa napraviti reda, kad ga sve minule godine nije uspjela sama kod sebe uspostaviti. Da je drugačije ne bi danas neka ribolovna mora i neke vrste riba bili do kraja opustošeni. Mi, na sreću, ribe još imamo, kvalitetne i iz čistog mora, pa je bez problema uspijevamo prodati Europi i svijetu.

Prošle godine Hrvatska je izvezla 33.500 tona morske i slatkovodne ribe, te ostalih morskih organizama, dok je u istom razdoblju istih proizvoda uvezeno 32.550 tona. Na prvi pogled skoro identična bilanca izvoza i uvoza, s time što je u obje stavke udio slatkovodne ribe skoro zanemariv. Pravi odnos izvoza i uvoza otkrivaju, međutim, financijski pokazatelji. Izvezena riba vrijedna je 152,68 milijuna dolara, a uvezena 98,8 milijuna. U toj djelatnosti Hrvatska je u plusu 53,88 milijuna dolara.

Manji ulovi plave ribe

U pozitivi je i odnos izvoz-uvoz ribljih prerađevina i konzervi, iako fizički pokazatelji tako ne govore. Prošlogodišnji izvoz iznosio je 5.000, a uvoz 5.890 tona. Podbacio je izvoz slane ribe, zbog nezadovoljavajuće kvalitete inćuna posoljene su znatno manje količine u odnosu na kapacitete soljenja. Samo jedna naša tvornica slane ribe ima godišnji kapacitet 5.000 tona, a gotovo kompletnu proizvodnju otprema u izvoz. Financijski, izvezene prerađevine i konzerve donijele su 25,9 milijuna dolara, dok je uvoz plaćen 24,88 milijuna.

Ovogodišnji rezultati, sudeći po ostvarenjima u prvoj polovici godine, očito će biti skromniji. U razdoblju do kraja srpnja izvezeno je 13.800 tona riba i ostalih morskih organizama, a uvezeno 17.370 tona. Izvoz je donio 93 milijuna dolara, a vrijednost uvoza bila je 57 milijuna, što je donijelo dobitak od 36 milijuna. Na izvozne rezultate utjecali su manji ulovi plave ribe i njena slabija kvaliteta, stalne restrikcije u ulovu i uzgoju tune, te kriza na japanskom tržištu gdje se ona u cijelosti plasira. A, upravo tuna donosi najveću prevagu u financijskim pokazateljima. Možda se do kraja godine izveze određena količina tuna s farmi. Izlov će početi prije kraja godine, ali se obično sva riba otprema u jednom kontingentu, jednim brodom. Jesenski mrakovi povećati će količinu izvezene male plave ribe, sada se ona najbolje lovi, ali prevelike financijske dobiti neće donijeti. Unatrag godinu, dvije njena je izvozna cijena značajno pala. Za kilogram inćuna ribarima se plaća manje od jednog eura, samo ponekad u danima talijanskog lovostaja dobivali su 1,3 eura. Sa sjetom pamte vremena kad im se u vrijeme lovostaja plaćalo po 3 eura za kilogram. Da li će naši ribari u EU postati ravnopravniji i diktirati cijenu svog proizvoda, ili će i dalje ovisiti o raspoloženju inozemnih trgovaca i tržišta, te isporučivati ribu ne znajući koliko će im biti plaćena.

Mali ribolov neće se ukinuti

Mali obalni ribolov hrvatska je ribarska kategorija koju Europa ne poznaje. Logično je da ulazak u Europu izaziva bojazan malih ribara, nadasve otočnog stanovništva, o njegovoj budućnosti. Preko valova Hrvatskog radija Miro Kučić odaslao je nadavno ohrabrujuću poruku.

- Morat ćemo se prilagoditi uredbi Generalne konferencije Mediterana za ribarstvo, posebno veličinom oka. To nećemo moći izbjeći. Ne vjerujem da će doći do nekih većih potresa i da će se tu nešto značajno dogoditi, da mi ne možemo uspjeti derogacijama i raznim načinima odgode nastaviti raditi kao i do sada. Međutim, da ćemo morati uvesti reda unutar sive ekonomije koja je tu prisutna s ogromnim postotkom, o tome nema govora. Neće se ukinuti mali ribolov, nema govora. Nastojat će se maksimalno sačuvati, koliko se to može. To je toliko specifično, i mi smo specifični u tom dijelu što brojem otoka, što stanovništva na otocima, što socio - ekonomskim momentom, da to možemo i moramo dokazati. Treba biti članicom EU pa za zajedničkim stolom izboriti određene stvari. Nas pozivaju na sve sastanke i tretiraju nas već kao članove EU, ali tek kad si ravnopravan s njima imaš pravo riječi i boriti se za svoje interese.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno