Četiri lica traže jednu fotelju

Slika korisnika admin
Autor: 
predstava1209
Sebastian GOVORČIN
Predstava je ponešto drugačija od filmske verzije, koju smo pogledali prije par mjeseci

U četvrtak smo u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar pogledali satiru (u dramskoj pretplati) "Metoda" u izvedbi četvero glumaca, članova dramskih ansambala HNK Split i Šibenskoga kazališta.

Metoda, komad suvremenoga katalonskog dramatičara Jordija Galcerána u prijevodu Dore Jelačić Bužimski tematizira poljuljane identitete, upirući prstom u temeljni simptom najveće zamke naše civilizacije. Četiri dramska lica pokušavaju prepoznati identitet drugoga u krajnje neurotiziranoj situaciji oštre borbe za posao koji će pripasti tek jednome od njih. Pritom, sve je dopušteno - obmana, laž, manipulacija, okrutnost, emotivno zlostavljanje, potiskivanje elementarnih načela ljudskosti.

Drama velike umjetničke snage potpuna je u svojoj sugestivnosti, ona interpretira svijet u nama, svijet oko nas i svijet koji nas čeka. Autor je iznimno plodan i popularan suvremeni katalonski pisac (kazališni, filmski, televizijski), a ovaj smo komad igrom slučaja nedavno na MAX Tv gledali u filmskoj verziji iz 2005. godine, u režiji Marcela Pineyra, a po scenariju Matea Gila. Zanimljivo je da se drama ponešto razlikuje od te filmske verzije, primjerice u sceni s kapama, koje u filmu nema, a što je najvažnije, drugačiji je i sam završetak. U drami na kraju ispada kako su tri lica iz kuće koja nudi posao, a samo je četvrti lik ispitanik, kandidat za posao, koji na kraju ne dobija. U filmu kao kandidati ostaju On i Ona, a rasplet je zanimljiviji nego u dramskoj verziji, makar potpisniku ovih redaka.

Floskule popu "Svjesni smo da ovo nije pravo testiranje", "Samo su tri prava kandidata", "Možete napustiti testiranje", "Vi ste naši posljednji kandidati", "Slijedimo protokol", "Uključite kronometar", "Pritisnite dugme", "Imate deset minuta" i "Slijedi prvi zadatak" bitno definiraju samu radnju, u kojoj se bitka za posao između sviju kandidata vodi do te mjere da se ne preza ni od čega. Tko će ga dobiti i učći u 'novi svjetski poredak' ostaje upitno, kao i činjenica da se zbog tog i takvog posla kandidati vrlo lako mogu izgubiti u šumi odredbi, izgubivši pritom i prilično od vlastite ljudskosti odnosno identiteta.

Riječju, zabavan, a opet, mučan komad o suvremenom društvu, koji se gleda s pažnjom, pa gotovo dva sata radnje prođu brzo, bez praznog hoda. Ne čudi da su neki od glumaca za svoje uloge dobili i nagrade za glumu (Bruna Bebić Tudor za ulogu Marthe na 33. Danima satire/ nagrada Zlatni smijeh; Elvis Bošnjak za ulogu Mateja, nagrada Zlatni smijeh: glavna muška uloga), dok je režija Želimira Mesarića profesionalna i sve skupa je vrlo dobro odrađeno.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno