“Zašto Dubrovnik?” i bez riječi govori istinu

– Naravno, te laži većina nije povjerovala, ali ipak im je trebalo dokazati suprotno, pokazati pravu i jedinu istinu. Jer, zašto se razarao Dubrovnik, u tome gradu velikoga kulturnog nasljeđa nije bilo vojske ni oružja. Onda zašto Dubrovnik?, pita Dujela

Večeras će se u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest u Opatičkoj ulici u Zagrebu održati projekcija još jednoga dokumentarca Zadranina Miljenka Dujele. Riječ je o trećem njegovom dokumentarnom filmu nazvanom “Zašto Dubrovnik?” , kojim je kao režiser talijanske nacionalne televizije RAI kroz Domovinski rat širio svijetom istinu o Hrvatskoj. Večerašnja projekcija se održava točno 20 godina nakon najstrašnijega napada na Dubrovnik, a namijenjena je diplomatskome zboru u glavnome gradu Hrvatske.
Miljenko Dujela je, kako je poznato, kao režiser talijanske nacionalne televizije RAI tijekom Domovinskoga rata često dolazio u rodni Zadar, ali i u druge razarane hrvatske gradove i krajeve, snimao strahote i svijetu pokazivao istinu o Hrvatskoj i njezinoj patnji. On je dijelove ili cijele filmove puno puta prikazivao na RAI, ali i slao ih diljem svijeta u desetinama tisuća primjeraka. Ove jeseni, kada se obilježavaju ti teški datumi iz 1991. godine, Dujelini dokumentarci podsjećaju na patnje i strahote koje su proživljavali naši građani napadnuti od JNA i njihovih domaćih pomagača.
Filmovi o Vukovaru i Dubrovniku
Prvi dokumentarni film je snimio o svome gradu, “Zadre moj galebe, moja slobodo” i Zadranima je prikazan premijerno tijekom rata, usred jednoga žestokog napada na grad, ali i 1. listopada ove godine. U službenom programu Dana sjećanja u Vukovaru 16. studenog prikazan je i Dujelin film “Vukovar, petnaesta postaja križnoga puta, a dan kasnije u Vinkovcima i “Zašto Dubrovnik?”.
Dubrovački ogranak Matice hrvatske uvrstio je Dujelin “Zašto Dubrovnik?” također u službeni program obilježavanja 20. godišnjice razaranja Dubrovnika koji će se danas odvijati u Zagrebu.
Ovaj dokumentarac počinje naslovom “Zašto Dubrovnik ?”, ali na bezbroj svjetskih jezika, film nema niti jedne riječi, bez ikakvoga je tekstualnog ili izgovorenog komentara, ali ostavlja snažan emocionalni dojam koji proistječe od samih događanja, a protkan dramatskom glazbom.
Zanimljivo je, ispričao nam je Dujela pred polazak u Zagreb, kako je usred rata nekako uspio stići u Dubrovnik kao novinar koji je u svojoj redakciji bio zadužen za teme o Židovima, jer je, između ostaloga bila napadnuta i dubrovačka sinagoga, jedna od tri najstarije u Europi. Kad je na licu mjesta vidio što se tamo događa, odlučio je snimati i druge događaje i od toga napraviti video katalog, koji je “putovao” Italijom i kasnije cijelim svijetom u sklopu izložbe o stradanjima Dubrovnika, čiji su autori bili Miro Kerner i Božidar Đukić. Bio je to i svojevrsni poziv za pomoć Dubrovniku, koji je između ostaloga, razorenim dubrovačkim krovovima osigurao tone crijepa.
Širenje neistina
Dujela napominje kako ga je boljela teška neistina koju je neprijatelj i oni koji su ga podržavali diljem svijeta u početku širio kako su hrvatski gradovi puni vojarni i oružja i da se JNA samo brani!
– Naravno, te laži većina nije povjerovala, ali ipak im je trebalo dokazati suprotno, pokazati pravu i jedinu istinu. Jer, zašto se razarao Dubrovnik, u tome gradu velikoga kulturnog nasljeđa nije bilo vojske ni oružja. Onda zašto Dubrovnik?, pita Dujela kojemu je to bilo glavno pitanje i po kojemu je nazvao svoj dokumentarac, a za čije snimanje u teškim ratnim uvjetima je i sam pokazao puno hrabrosti, a dio mu je snimio dubrovački snimatelj Dragan Banović. Ističe da su mu dosta pomogli i dubrovački prijatelji kao što je Đelo Jusić, Marko Brešković, Ivana Burdžulez, kao i nekolicina europskih promatrača, među kojima je bio i poznati francuski ministar i mirovnjak Bernard Kouchner.