Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Zbog straha od optužbi za neprilično ponašanje, profesori dižu ruke od gimnastike!

06.01.2019. 13:47
Zbog straha od optužbi  za neprilično  ponašanje,  profesori dižu  ruke od  gimnastike!


Većina čitatelja se sjeća tjelesnog odgoja iz školskih dana kad  smo se s ostalim razrednim kolegama provlačili preko raznih poligona,  skakali preko kozlića, penjali se po konopu i vježbali stojeve, kolute unaprijed i unazad, te se ljuljali na ručama. Ove vježbe predstavljale su nam  izazov, ali i veliku zabavu, pa se u školskim dvoranama čulo zdušno navijanje i bodrenje. Danas ruče vise zavezane s većine stropova te se više  ne koriste, djeca u velikom broju škola ne znaju čemu služe kozlići, a  umjesto gimnastike, velik dio nastave tjelesnog odgoja svelo se na igranje graničara.


Asistencija neizbježna


O ovoj problematici razgovarali smo sa sportskim pedagogom Milanom Zekanovićem, koji je dugo vremena radio kao profesor tjelesnog  odgoja u brojnim zadarskim osnovnim školama.




– Prije se nastavnika više poštovalo nego sada te su nastavnici često  dovedeni u nezgodnu situaciju u kojoj ne mogu u potpunosti pratiti  školski program. Naime, prilikom izvođenja pojedinih vježbi, a tu prvenstveno mislim na one iz gimnastike, potrebna je asistencija profesora,  posebno kad je riječ o elementima koji se izvode na ručama ili preskoku  kozlića. Međutim, dolazimo do situacije kada profesori izbjegavaju kontakt s učenicima, posebno učenicama, kako se to ne bi slučajno krivo interpretiralo. Zbog svega ovoga, jedan dio profesora izbjegava satove gimnastike, posebno u višim razredima osnovnih škola, pojasnio je problematiku Milan Zekanović.


– Kad je Vladimir Strugar bio resorni ministar uputio je školama dopis  da profesori tjelesnog odgoja daju mišljenje na planove i programe tjelesnog odgoja u osnovnim školama. Ja sam tada primijetio kako su programi, posebno gimnastike, zastarjeli. Naime, curice u sedmom i osmom razredu već su razvijene, te su otežale, a i motorika im je usporena.  Tada sam predložio kako bi programe gimnastike iz sedmih i osmih razreda trebalo "spustiti" u peti i šesti razred, a programe petih i šestih u  treće i četvrte razrede, pojasnio je Zekanović jednostavno rješavanje  ovoga problema dodavši kako bi sedmašima i osmašima u program trebalo staviti interesne grupe odnosno da oni odlučuju čime će se baviti –  da biraju hoće li igrati košarku, nogomet, rukomet ili slično.


– Ja nikada nisam imao problema s asistencijom učenika, koja je jako  bitna prilikom izvođenja pojedinih vježbi. Naime, mi moramo dijete  naučiti, ali ga i sačuvati da se ne ozlijedi. Je li bolje dijete pridržati prilikom izvođenja pojedinih vježbi ili da ono padne i slomi ruku ili vrat? Što  je veće zlo, upitao se Zekanović istaknuvši do kojeg je apsurda došla situacija. 


Naime, do cijele situacije je došlo kad je jednom negdje profesor prilikom asistiranja nenamjerno imao nepriličan kontakt s učenikom ili  učenicom, nakon čega je imao neugodnosti te su drugi profesori,  poučeni ovim iskustvom, počeli izbjegavati fizički kontakt s učenicima,  posebno viših razreda osnovne škole. Naglašava kako ima i onih profesora koji ne rade profesionalno svoj posao te koje svakako treba maknuti  iz prosvjete.


Prašina na spravama


S njim se slaže Predrag Saratlija, sveučilišni profesor trener s dugogodišnjim iskustvom u sportu.


 – U tjelesnom odgoju odrađuju se pojedini gimnastički elementi prilikom čega je potrebna asistencija profesora. Jako je bitno tko asistira, ako  je to stručna osoba kojoj je cilj naučiti djecu te elemente onda smatram  da se ti kineziološki sadržaji trebaju raditi. Međutim, ako će netko sumnjati u profesora i njegove namjere, profesori to neće raditi, pojasnio je  situaciju Saratlija i istaknuo ukoliko dijete skače raznošku preko kozlića  ispred djeteta treba netko stajati tko će ga dočekati jer bi dijete moglo  pasti na glavu i ozlijediti se.


– Mislim da je velika pogreška u planu jer u višim razredima osnovne  škole djevojčice već postanu razvijenije te imaju i menstruaciju što im  sve otežava bavljenje gimnastikom. Zato mislim da se ona treba spustiti  u niže razrede, a u višima se treba posvetiti sportskim igrama. Gimnastika u školama između ostalog služi kako bi se razvijala i poboljšala koordinacija i motorika, te kako bi se ojačala ramena i leđa, što je bitno za  život, zaključuje Saratlija.


– Nedavno sam bio u jednoj školi u novoj dvorani, a kad ono ruče zavezane, na kozliću prašina. Ja pitam kolegu zašto je to ovako? A on mi je  odgovorio kako on od straha ne smije neke stvari upotrebljavati. Rekao  sam mu kako može i mora djecu naučiti kolutima, te barem nekim osnovnim elementima, a ne da jedan bazični sport ode u zaborav, naglasio  je Zekanović. Istaknuo je kako je ova situacija dobro došla i profesorima  koji su neradnici jer ne moraju paziti na djecu već im daju da igraju graničara koju naziva igrom izmišljenom za neradnike i neznalice.


Vratiti sport u škole  


– Djeca su nam svake godine sve deblja, sve tromija, sve više piju, a zapostavljamo tjelesni odgoj te školski sport. Otvorio se velik broj privatnih  klubova i sportskih škola koje služe isključivo kako bi se zaradio novac  od članarina, a djeca ostaju neselekcionirana i nemamo više izvrsnih  sportaša, ističe Zekanović dodavši kako se sport mora vratiti u škole,  odakle bi se najuspješniji sportaši trebali selektirati u klubove.


Kao još jedan problem istaknuo je i nezastupljenost ženskih sportova,  posebice rukometa i košarke.


S njima se slaže i Dražen Adžić, dugogodišnji profesor tjelesnog odgoja u osnovnoj školi koji smatra kako je gimnastika u osnovnim školama  zapostavljena zbog nekoliko faktora.


 – Prvi i jako bitan faktor jest činjenica da se promijenila morfologija  djece – djeca su veća, teža, masnija i teže im je raditi gimnastiku. Učenice  u 7. i 8. razredu bježe od gimnastike i to je veliki problem. Mislim da bi ju  trebalo "spustiti" u niže razrede kao i da bi kineziolozi trebali voditi tjelesni u nižim razredima. Također, greška je što je u planu samo dva sata  tjelesnog tjedno, istaknuo je Adžić. Dodao je kako je još jedan problem  činjenica da škole imaju stare i jako skupe sprave, a kao treći problem  naveo je već spomenutu asistenciju.


 – Ukoliko dijete radi kolut unaprijed potrebna je asistencija, a to znači  da profesor tjelesnog mora dijete jednom rukom primiti za glavu, a drugom malo iznad stražnjice. Kod preskoka preko kozlića dijete se hvata ili  za ruke ili za struk, a što neko može i protumačiti na kriv način te profesor može imati problema, pojasnio je Adžić. Dodao je kako su djeca svake godine sve teža i tromija te se i lakše ozljeđuju, a što također utječe na  to da profesori sve više gube "volju" za držanjem gimnastike.


 – Danas imamo djecu koja su jako sposobna, ali imamo i onih koji ne  mogu preskočiti lastik na pola metra visine i koja se ne mogu popeti na  stablo. Zbog malo sati tjelesnog odgoja i ne vježbanja imamo sve tromiju  djecu, a to nije dobro, zaključio je Adžić.