Većina čitatelja se sjeća tjelesnog odgoja iz školskih dana kad smo se s ostalim razrednim kolegama provlačili preko raznih poligona, skakali preko kozlića, penjali se po konopu i vježbali stojeve, kolute unaprijed i unazad, te se ljuljali na ručama. Ove vježbe predstavljale su nam izazov, ali i veliku zabavu, pa se u školskim dvoranama čulo zdušno navijanje i bodrenje. Danas ruče vise zavezane s većine stropova te se više ne koriste, djeca u velikom broju škola ne znaju čemu služe kozlići, a umjesto gimnastike, velik dio nastave tjelesnog odgoja svelo se na igranje graničara.
Asistencija neizbježna
O ovoj problematici razgovarali smo sa sportskim pedagogom Milanom Zekanovićem, koji je dugo vremena radio kao profesor tjelesnog odgoja u brojnim zadarskim osnovnim školama.
– Prije se nastavnika više poštovalo nego sada te su nastavnici često dovedeni u nezgodnu situaciju u kojoj ne mogu u potpunosti pratiti školski program. Naime, prilikom izvođenja pojedinih vježbi, a tu prvenstveno mislim na one iz gimnastike, potrebna je asistencija profesora, posebno kad je riječ o elementima koji se izvode na ručama ili preskoku kozlića. Međutim, dolazimo do situacije kada profesori izbjegavaju kontakt s učenicima, posebno učenicama, kako se to ne bi slučajno krivo interpretiralo. Zbog svega ovoga, jedan dio profesora izbjegava satove gimnastike, posebno u višim razredima osnovnih škola, pojasnio je problematiku Milan Zekanović.
– Kad je Vladimir Strugar bio resorni ministar uputio je školama dopis da profesori tjelesnog odgoja daju mišljenje na planove i programe tjelesnog odgoja u osnovnim školama. Ja sam tada primijetio kako su programi, posebno gimnastike, zastarjeli. Naime, curice u sedmom i osmom razredu već su razvijene, te su otežale, a i motorika im je usporena. Tada sam predložio kako bi programe gimnastike iz sedmih i osmih razreda trebalo "spustiti" u peti i šesti razred, a programe petih i šestih u treće i četvrte razrede, pojasnio je Zekanović jednostavno rješavanje ovoga problema dodavši kako bi sedmašima i osmašima u program trebalo staviti interesne grupe odnosno da oni odlučuju čime će se baviti – da biraju hoće li igrati košarku, nogomet, rukomet ili slično.
– Ja nikada nisam imao problema s asistencijom učenika, koja je jako bitna prilikom izvođenja pojedinih vježbi. Naime, mi moramo dijete naučiti, ali ga i sačuvati da se ne ozlijedi. Je li bolje dijete pridržati prilikom izvođenja pojedinih vježbi ili da ono padne i slomi ruku ili vrat? Što je veće zlo, upitao se Zekanović istaknuvši do kojeg je apsurda došla situacija.
Naime, do cijele situacije je došlo kad je jednom negdje profesor prilikom asistiranja nenamjerno imao nepriličan kontakt s učenikom ili učenicom, nakon čega je imao neugodnosti te su drugi profesori, poučeni ovim iskustvom, počeli izbjegavati fizički kontakt s učenicima, posebno viših razreda osnovne škole. Naglašava kako ima i onih profesora koji ne rade profesionalno svoj posao te koje svakako treba maknuti iz prosvjete.
Prašina na spravama
S njim se slaže Predrag Saratlija, sveučilišni profesor trener s dugogodišnjim iskustvom u sportu.
– U tjelesnom odgoju odrađuju se pojedini gimnastički elementi prilikom čega je potrebna asistencija profesora. Jako je bitno tko asistira, ako je to stručna osoba kojoj je cilj naučiti djecu te elemente onda smatram da se ti kineziološki sadržaji trebaju raditi. Međutim, ako će netko sumnjati u profesora i njegove namjere, profesori to neće raditi, pojasnio je situaciju Saratlija i istaknuo ukoliko dijete skače raznošku preko kozlića ispred djeteta treba netko stajati tko će ga dočekati jer bi dijete moglo pasti na glavu i ozlijediti se.
– Mislim da je velika pogreška u planu jer u višim razredima osnovne škole djevojčice već postanu razvijenije te imaju i menstruaciju što im sve otežava bavljenje gimnastikom. Zato mislim da se ona treba spustiti u niže razrede, a u višima se treba posvetiti sportskim igrama. Gimnastika u školama između ostalog služi kako bi se razvijala i poboljšala koordinacija i motorika, te kako bi se ojačala ramena i leđa, što je bitno za život, zaključuje Saratlija.
– Nedavno sam bio u jednoj školi u novoj dvorani, a kad ono ruče zavezane, na kozliću prašina. Ja pitam kolegu zašto je to ovako? A on mi je odgovorio kako on od straha ne smije neke stvari upotrebljavati. Rekao sam mu kako može i mora djecu naučiti kolutima, te barem nekim osnovnim elementima, a ne da jedan bazični sport ode u zaborav, naglasio je Zekanović. Istaknuo je kako je ova situacija dobro došla i profesorima koji su neradnici jer ne moraju paziti na djecu već im daju da igraju graničara koju naziva igrom izmišljenom za neradnike i neznalice.
Vratiti sport u škole
– Djeca su nam svake godine sve deblja, sve tromija, sve više piju, a zapostavljamo tjelesni odgoj te školski sport. Otvorio se velik broj privatnih klubova i sportskih škola koje služe isključivo kako bi se zaradio novac od članarina, a djeca ostaju neselekcionirana i nemamo više izvrsnih sportaša, ističe Zekanović dodavši kako se sport mora vratiti u škole, odakle bi se najuspješniji sportaši trebali selektirati u klubove.
Kao još jedan problem istaknuo je i nezastupljenost ženskih sportova, posebice rukometa i košarke.
S njima se slaže i Dražen Adžić, dugogodišnji profesor tjelesnog odgoja u osnovnoj školi koji smatra kako je gimnastika u osnovnim školama zapostavljena zbog nekoliko faktora.
– Prvi i jako bitan faktor jest činjenica da se promijenila morfologija djece – djeca su veća, teža, masnija i teže im je raditi gimnastiku. Učenice u 7. i 8. razredu bježe od gimnastike i to je veliki problem. Mislim da bi ju trebalo "spustiti" u niže razrede kao i da bi kineziolozi trebali voditi tjelesni u nižim razredima. Također, greška je što je u planu samo dva sata tjelesnog tjedno, istaknuo je Adžić. Dodao je kako je još jedan problem činjenica da škole imaju stare i jako skupe sprave, a kao treći problem naveo je već spomenutu asistenciju.
– Ukoliko dijete radi kolut unaprijed potrebna je asistencija, a to znači da profesor tjelesnog mora dijete jednom rukom primiti za glavu, a drugom malo iznad stražnjice. Kod preskoka preko kozlića dijete se hvata ili za ruke ili za struk, a što neko može i protumačiti na kriv način te profesor može imati problema, pojasnio je Adžić. Dodao je kako su djeca svake godine sve teža i tromija te se i lakše ozljeđuju, a što također utječe na to da profesori sve više gube "volju" za držanjem gimnastike.
– Danas imamo djecu koja su jako sposobna, ali imamo i onih koji ne mogu preskočiti lastik na pola metra visine i koja se ne mogu popeti na stablo. Zbog malo sati tjelesnog odgoja i ne vježbanja imamo sve tromiju djecu, a to nije dobro, zaključio je Adžić.
najnovije
najčitanije
Kultura
Stoljeće evolucije
Kako su kultne starke dospjele u sport, sve glazbene žanrove i mainstream kulturu
Crna Kronika
UBOJSTVO NA PAGU
NASTAVLJENO SUĐENJE Duško Tanasković sutra iznosi svoju obranu
KK Zadar
ABA liga, 23. kolo
Luka Božić po deveti put MVP runde
Županija
obavijest vodovoda
Dobar dio Privlake ovaj tjedan bez vode
Rukomet
Mlađe generacije
Lorenzo Kuštera veliki junak najstarijih mladih Zadrana
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
IMPRESIVAN USPJEH
IMPRESIVAN USPJEH ZADRANKE Inga Petričević bit će u Parizu s najboljim frizerima planeta
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU