Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Zadar je jedini grad u Hrvatskoj koji ima toliko likovnih udruga

Autor: Ivana Meštrović

05.02.2009. 23:00
Zadar je jedini grad u Hrvatskoj koji ima toliko likovnih udruga

Foto: Filip BRALA



I bogatija društva od našeg ne mogu pratiti nove svjetske izazove. To je počelo biti preskupo, organizacijski kontakti, priređivanje izložbi. Pripremajući nove projekte osjeća se nedostatnost novaca. Stoga mladi likovni umjetnici nisu dovoljno motivirani (ni etablirani). Nažalost, u našem Društvu ima i priučenih slikara. Sve to ide na savjest udruge. U kontekstu ne bi trebalo biti tako, budući da onda takvo društvo kojega čine takvi članovi nije strukovno. To bi onda više bilo amatersko društvo. U Zadru djeluju već tri amaterska društva, Zadar art, Art-forum, i najnovije “Jadertina”


Nedavno je u Splitu u prostoru citadele ‘Bačvice’ upriličena izložba pod nazivom “Od 1908. – 2008.”, a prigodom obilježavanja 100. obljetnice Prve umjetničke izložbe priređene u Splitu u Hrvatskom domu davne 1908. godine. Za grad Split ova 1908. godina značajna je i po tome što je iste godine završena obnova zvonika katedrale sv. Dujma. Ova u prostorima Bačvice bila je otvorena od 18. prosinca 2008., s mogla se razgledati do 18. siječnja ove godine. Na izložbi svoje radove predstavilo je šezdesetak autora, a od zadarskih tu su bili Antun Boris Švaljek, Rina Villani i Adam Marušić.
Prije sto godina Prva umjetnička izložba održana u Splitu bila je pokazatelj na koji su se način tadašnji hrvatski likovni umjetnici približili europskoj likovnoj sceni. Prezentacijom svojih likovnih radova u prostoru Bačvice današnji suvremeni likovnjaci dali su svoj obol (priznanje) tom velikom kulturnom događaju. Među nabrojenim autorima svoj rad izložio je i akademski slikar Adam Marušić iz Zadra, rođeni Riječanin. Završio je školu za primjenjenu umjetnost u Splitu. Na Pedagoškoj višoj školi diplomirao je slikarstvo 1978. u Zadru. Došavši u Rim upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, na kojoj diplomira 1982. godine u klasi prof. Alessandra Trotti. Dužnost predsjednika Hrvatskog akademskoh društva likovnih umjetnika Zadar (HADLU) obnašao je od 2005. do 2008. godine. Bila je ovo prigoda za razgovor sa slikarom Marušićem.
U protekloj 2008. godini intezivno ste izlagali?
– Može se reći da sam u protekloj godini donekle bio akcioni slikar. Istaknuo bih svoju samostalnu izložbu u Rijeci, u galeriji ‘Juraj Klović’, gdje sam se predstavio sa desetak radova. U novijoj produkciji radim ulje na platnu i akrilu na drvu. S ovim opusom prvi put sam se predstavio riječkoj likovnoj sceni, jer sam rođen u Rijeci. Za razliku od ostalih riječkih galerija ova je puno manja, pa sam se morao prilagoditi takvom prostoru.
Riječka izložba
Naime, jedino je ona bila slobodna u tom terminu. Izlagalačka protekla godina bila je u znaku samostalnih, više nego skupnih izložbi. Programi koji su bili zacrtani onutar Udruge su ostvareni. Bilo je predviđeno raditi i za vrijeme ljeta, na način da uz naše članove mogu izlagati i gosti, ali to se nije realiziralo. Bila je to jedna mirna uobičajena godina, bez nekih značajnijih događaja. Unatoč problemima na koje smo nailazili, Udruga je uspješno djelovala. Obilježavanjem Dana grada Zadra za našu tradicionalnu izložbu 24. studenoga uvijek vlada veliki interes i posječenost. Valja naglasiti da je to naša revijalna izložba (Udruga).
Sudjelovali ste i na izložbi u Splitu?
– Prigodom obilježavanja ove stote obljetnice Prve umjetničke izložbe (dalmatinske) u Splitu 1908. godine poželjno je pohvaliti organizatore Umjetničke, književne unije “Vlaho Bukovac” koja je ovim predstavljanjem oživjela staru ideju, kako umjetnost i dan danas kao nekad jest izvor prijateljstva i mira. Poznato je da umjetnici govore istim jezikom. Za datum ove izložbe izabrali su godinu 1908., godinu dovršetka obnove zvonika katedrale, koji je gotovo tri desetljeća bio skriven u skelama. Zagovornik izložbe bio je mladi splitski slikar Emanuel Vidović. Svrha ove izložbe nije bila samo predstaviti djelove stare izložbe, onoliko radova do koliko se moglo doći, koliko se uspjelo sačuvati, već i način na koji se tada radilo, što se stvaralo, prikaz jednog presjeka i predstavljanje zemalja gdje su se nekada naši glasoviti likovnjaci usavršavali (školovali), te izlagali svoja likovna djela. Ovakav način prestavljanja pridonosi jačoj suradnji između država s kojima smo nekada djelili našu svekoliku kulturu. Njen cilj također je bio pokazati da grad Split i Splitsko-dalmatinska županija ima zahvalne likovne umjetnike (demostracija potencijala). Tematika odnosno motivi na ovoj našoj izložbi, a s kojima smo se predstavili, bili su raznoliki. Budući da je to skupna izložba, nisam imao velikog izbora. Odabrao sam rad iz opusa koji je bio izložen u Rijeci, “Bijeli tragovi”, tehnika akrilik, dimenzije 53×80 cm. Nakon Splita izložba seli u Ljubljanu. Za Zagreb je predviđena 2010. godina, dok će je godinu dana kasnije moći vidjeti i Rim.
Jeste li izinstirali na samom postavu izložbe?
– Ako je to prava galerija na kojoj se inzistira na estetici i znanju normalno je da ima tehničko osoblje koje postavlja radove, uz stručni savjet galerijske prakse, ili kustosa, ako je to u muzeju. I u privatnim manjim galerijama nužna je stručnost. Poželjno je uvijek voditi računa o postavu bilo koje izložbe. Neki umjetnici na tome ne inzistiraju. Ovaj prostor u Splitu, prema mom mišljenju, veći je od onih uobičajenih. Međutim, izložba je ipak bila postavljena po jednom redosljedu, od figuracije do apstrakcije.
Vaš likovni rukopis temelji se na apstrakciji. Slažete li se s tim?
– Kod mene je to nova figuracija. Boje prekrivaju predmet (plohu) i osamostaljuju se u vlastiti oblik, koji se oslobađa od onog predmetnog. Na ovaj način razotkrivam asocijativnu širinu. Splet linija nanosa boje i drugih materijala je sredstvo za iluziju drugačijeg viđenja. Mojim slikarskim senzibilitetom stvorena je jedna nova napetost forme.
Bivši predsjednik
Naime, dinamikom se oslobađa od onog nastojanja da razumijemo sve što nam umjetnik nudi. To što se takav rad ne može pročitati u jednom značenju apstraktnog slikara čini živim, čini slobodnim.
Obnašali ste jedno vrijeme dužnost tajnika, nedugo zatim, predsjednika Hrvatskog akademskog društva likovnih umjetnika Zadar?
– Dok je bio predsjednik HADLU Zadar naš član, akad. kipar Konstantin Kostov, dobio sam mogučnost da vodim Galeriju ‘Kapetanova kula’, a onda sam u sendviču radio i posao tajnika. Svi smo se članovi međusobno pomagali, jer nismo imali uredski prostor. To se radilo na jedan terenski način. Bili smo primorani sastajati se u Kapetanovoj kuli, u nekom restoranu, u stanu kod nekog od naših članova, te u Gradskoj knjižnici, što je bio najzahvalniji prostor za našu godišnju skupštinu zahvaljujući ravnatelju gradske knjižnice prof. Peharu, koji nam je uvijek za tu prigodu omogučio da se tu nađemo, međutim, to nije bilo rješenje za naš problem, već samo privremeno. Do današnjih dana smo bez uredskih prostorija. Prije dvije godine nadali smo se da će nešto ipak rješiti, međutim ostalo je sve na obećanju. Gradsko poglavarstvo nije imalo dovoljno sluha za naš problem. Jedino mi u Hrvatskoj nemamo adekvatene prostore. Radeći u Galeriji organizirao sam uz skupne i samostalne izložbe. Posebice su posjećene bile izložbe naših gostiju iz Austrije, Bugarske, Italije, Portugala, nešto i španjolskih autora.
Kako sada gledate na probleme Društva?
– Uz naša glavni problem, neadekvatan prostor, istaknuo bih i nedostatak akademaca. To su već ljudi u godinama koji manje rade, manje su akcioni, izgubili su onu vitalnost koju su imali prije petnaestak, dvadesetak godina. Uz naše članove, zadarske likovnjake, imao i nekoliko članova iz Rijeke i jednog iz Zagreba. Ne smije se zanemariti ni Statut. Treba se na neki način uvijek dokazivati. To je pod jednom kontrolom previše. Tu nema neke određene slobode. Imam dojam da je samo prevladana ta forma i takav osjećaj da ima elemenata bivšeg sistema. I bogatija društva od našeg ne mogu pratiti nove svjetske izazove. To je počelo biti preskupo, organizacijski kontakti, priređivanje izložbi. Pripremajući nove projekte osjeća se nedostatnost novaca. Stoga mladi likovni umjetnici nisu dovoljno motivirani (ni etablirani). Nažalost, u našem Društvu ima i priučenih slikara. Sve to ide na savjest udruge. U kontekstu ne bi trebalo biti tako, budući da onda takvo društvo kojega čine takvi članovi nije strukovno. To bi onda više bilo amatersko društvo. U Zadru djeluju već tri amaterska društva, Zadar art, Art-forum, i najnovije “Jadertina”.
Previše udruga
Valja se zamisliti koliko Grad treba odvojiti za priređivanje izložbi i je li zakon to dozvoljava. To je jedini grad u Hrvatskoj koji ima toliko likovnih udruga. Mogu utvrditi da Rijeka nema, Pula također, niti Split, jedino Zagreb, jer ima dosta likovnih umjetnika, a s time i više problema.
Vaš komentar na izbor novog predsjednika Udruge?
– Na našoj godišnjoj skupštini održanoj krajem 2008. godine, još za mog mandata, dan je osvrt na program koji smo uspjeli realizirati. Govorilo se o našim problemima unutar Društva te biranju novog predsjednika. Interesantno je što je to čovjek u mirovini, ali nije poželjno da čovjek star sedamdesetak godina, možda i više, vodi Društvo, s obzirom da nije niti slikao niti izlagao godinama. Dvadesetak godina radio je kao televizijski kamerman. On jest poznat kulturnoj i široj javnosti, ali hoće li ustrajati obnašajući dužnost predsjednika tek treba vidjeti. I članstvo Hrvatskog akademskog društva likovnih umjetnika je također prestaro. Nije to više onaj HADLU kao nekada, izgubilo je onaj šarm i stvaralački naboj. Za sada u imenu ima još naziv akademski, što je jedan paradoks (neočekivano) budući da unutar Društva ima samo desetak akademaca, dok su oni ostali ili likovni pedagozi ili priučeni amateri (razgovor vođen prije godišnje skupštine HDLU, koje sad nema pridjev ‘akademsko’ u svojem imenu – op. ur.). Oni nemaju tržište. S takvim postavom izlagati u Hrvatskoj nije hvale vrijedno. Većina od njih nema ni svoj izgrađeni stil. To su neprofilirani umjetnici. Oni se nisu isključivo bavili slikanjem, izlaganjem, tražili galeriste. Osim Galerije umjetnina, koja je u okviru Narodnog muzeja, gradu Zadru nedostaje i privatnih galerija. U pravom smislu privatne galerije gotovo da i nemamo. Praktički su one pod tutorstvom banaka. Tako da slikara, kada izlaže u takvoj galeriji, “galerist ne njeguje”, on upriliči izložbu, međutm više ga ne prati, niti ga kontrolira (digne ruke od njega). Kapetanova kula je spomenik nulte kategorije (13. stoljeća, a ne galerija)?
Je li vrijedi ono staro pravilo da novi budući članovi vašeg Društva trebaju prirediti nekoliko izložbi da bi postali Vaši članovi?
– Ne, tko ima akademiju ima pravo na upis. To je uvijek bilo tako, koliko je meni poznato. Nisam upoznat kakva pravila će donijeti novi predsjednik Udruge. U biti bi trebalo biti da svaki naš član ima završenu Likovnu akademiju ili barem nekadašnju Višu pedagošku (likovni pedagozi).
I na kraju razgovora – recite nešto i o Zajednici Talijana. Jeste li još aktivni?
– Nastavljam i dalje raditi kao organizator za kulturu. Vodim tečaj iz slikarstva jedanput u tjednu. Za djecu također imamo jedanput tjedno filmski forum. Suradnja između grada i Županije sve je bolja, bez obzira na medijske špekulacije. Mišljenja sam da će odigrati još veću ulogu ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Ova zajednica bit će filter kako bi se još više obogatila mediteranska kultura. Namjera će biti prikazati kako raznolikost, tako i sličnost Hrvatske i Italije. Tu je još moj posao predavača u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna.