Izvještaj zadarskog Vodovoda sudski zaštićena poslovna tajna

Po logici Upravnog suda svako komunalno poduzeće moglo bi tako sve svoje podatke, uključujući i godišnje izvještaje o radu, proglasiti tajnim, što je opasan presedan – upozoravaju pravni stručnjaci

Naizgled banalan dokument – godišnji izvještaj o radu komunalnog poduzeća Vodovod d.o.o. poslovna je tajna i nedostupan je javnosti, a s tim da taj dokument nikako ne smije biti dostupan javnosti slaže se i Upravni sud.
Priča je započela početkom prošle godine kada je volonter GONG-a iz Zadra, za potrebe redovnog godišnjeg istraživanja o transparentnosti rada tijela javne vlasti koje provodi ta udruga, zatražio izvještaj o radu Vodovoda za 2010. godinu. Odgovoreno mu je da takav izvještaj ne može dobiti budući da još nije izrađen niti ga je nadležno tijelo usvojilo. Nakon toga isti je volonter zatražio izvještaj o radu za 2009. godinu. Tom je zgodom njegov zahtjev odbijen uz obrazloženje da se radi o podatku koji je temeljem Zakona o zaštiti tajnosti podataka i Pravilniku o poslovnoj tajni zaštićen kao poslovna tajna Vodovoda.
Naknadni pravilnik
Zanimljivo je da je Pravilnik o poslovnoj tajni Vodovod donio 21. veljače 2011. godine, nakon što je zatražen izvještaj za 2010. godinu. Njime je poslovnom tajnom proglašeno praktično sve – podatci o poslovanju i radu, poslovnom rezultatima, financijskim pokazateljima, realizaciji kredita.
Uslijedila je žalba Agenciji za zaštitu osobnih podataka koja je žalbu odbila kao neosnovanu ustvrdivši da su na temelju Pravilnika o poslovnoj tajni Vodovoda, kojega je propisao sam Vodovod, traženi podatci poslovna tajna “u smislu tog Pravilnika”. Nakon toga je uslijedila žalba Upravnom sudu koji je zaključio da “nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja”. Dakle, ništa sporno Upravni sud ne vidi u tome da komunalno poduzeće, koje nedvojbeno pruža javnu uslugu i koje je tijelo javne vlasti, od javnosti krije svoj godišnji izvještaj o radu.
Upravni sud nije proveo ni test javnog interesa ni test razmjernosti što mu omogućavaju članci 16. i 38. Ustava nego je, dapače, zaključio da je prigovor tužitelja da je potrebno provesti test javnog interesa “u cijelosti neosnovan, budući da je Vodovod d.o.o. ispravno označio tražene podatke poslovnom tajnom”. Tako je odlučio vijeće Upravnog suda u sastavu Ana Berlengi Fellner, Ivica Kujundžić i Ljiljana Karlovčan Đurović.
Izvrdavanje zakona
Pravni stručnjaci s kojima smo se konzultirati smatraju presudu Upravnog suda sramotnom i Hrvatskoj odmaže na mnoge načine, pa i u slučaju pregovaračkog Poglavlja 23 s Europskom unijom zbog kojeg je Hrvatska pod nadzorom Europske komisije. Sud je morao procijeniti da li je tražena informacija od javnog interesa, a nikako ne samo zaključiti da je u redu to da je traženi izvještaj proglašen poslovnom tajnom. Ta presuda izvrdava zakon, njome se čini sve da se onemogući uvid i kontrola javnosti i stvara se leglo korupcije. Presuda je ujedno i opasan presedan jer bi po toj logici svako komunalno poduzeće u Hrvatskoj moglo praktično sve svoje podatke, uključujući i godišnje izvještaje o radu, proglasiti tajnim, a građani se tome ne bi imali čime suprotstaviti.
 Situacija je tim paradoksalnija, upozoravaju pravni stručnjaci, jer privatne tvrtke koje su izlistane na burzi imaju obvezu urednog izvještavanja i podatci o njihovu poslovanju svima su dostupni, a komunalna poduzeća koja se financiraju iz lokalnih proračuna i računa koje im plaćaju građani, takvu obvezu prema ovoj presudi nemaju. Valja primijetiti i da je presuda donesena 14. rujna 2011. godine, ali je trebalo više od četiri mjeseca da ju se otpravi.