Moj cilj i najveća želja je da se moje knjige čitaju

Moj cilj i najveća želja jednostavno je da se moje knjige čitaju. Ljudi u njima uživaju i to mi je najveća nagrada. Što se tiče institucionaliziranih književnih nagrada nemam prevelikih očekivanja, ali uvijek me zaboli kada se u konkurenciji s mojim romanom, nagradi neka izrazito slabija knjiga, koja, usput rečeno, nakon dotične nagrade potone u zaborav
Prošla godina za vas je bila  iznimno uspješna. Na temelju nekoliko značajnih  nagrada – regionalne nagrade “Meša Selimović” i uglednih hrvatskih, “Fran Galović” i “Kiklop” i uspjeha  knjige Zavičaj, zaborav kod  čitatelja – o vama se govori  kao o književniku godine.  Čini se da se sasvim usputno  shvaća da se vi bavite i drugim stvarima. Nedavno ste  prikazali “Knjigu o Sunčani i  Severu” u suautorstvu s Lidijom Dujić. Što vam predstavlja ta knjiga?
– “Knjiga o Sunčani i Severu” na neki je način vraćanje duga dragim prijateljima Sunčani Škrinjarić  i Josipu Severu kojih više  nema. Moram naglasiti da  inicijativa dolazi od Lidije  Dujić koja je svojevremeno  pisala scenarij i sudjelovala  u pripremi krasnog filma o  Sunčani. Tom prilikom  Sunčana je izrazila želju napisati knjigu o svom prijatelju Severu. Kako nije uspjela, Lidija je smatrala svojim dugom učiniti to za nju.  Ja sam pak bio u tijesnom  prijateljstvu posebno sa Severom, zapisivao sam njegove stihove, putovali smo  zajedno u Rusiju, pripremio  sam njegovu knjigu “Trinaesti apostol”, itd. Lidija je napisala uvodni esej, ja zaključni, a između su njihovi  tekstovi i memorabilije za  koje dugujemo zahvalnost  Sanji Pilić (Sunčaninoj  kćeri) i Vlasti Sever (Josipovoj sestri). Tom knjigom  htjeli smo, podsjećajući na  emotivnu vezu dvoje  književnika, obnoviti zanimanje i za njihove vrijedne  tekstove. Iznimno velik uspjeh knjige, koja se sada  može nabaviti jedino od nakladnika, sisačke Aure,  opravdava naša očekivanja.
Ponovno otkrivanje  romana
Relativno nedavno u  Društvu hrvatskih pisaca bila je stručnim skupom obilježena vaša 70. obljetnica.  Je li vas iznenadilo sudjelovanje tako velikog broja  najuglednijih književnih  znalaca i vrlo pohvalne intonacije prezentiranih radova?
– Vrlo sam zahvalan svim  govornicima, od članova  akademske zajednice, preko  kolega književnika, do saborskih zastupnika koji su s  puno razumijevanja govorili  o mome djelu. Moram priznati da nisam pretjerano iznenađen. Na početku stoljeća već sam doživio takvu  plimu pohvalnog odnosa  prema mojim romanima. Tada se isticalo da bi povijest  hrvatske književnosti izgledala sasvim drugačije da sam  svoje romane “Biserje za Karolinu”, “Kratku kroniku porodice Weber” i “Partituru za  čarobnu frulu” bio objavio  prvo u Hrvatskoj, a ne u  Sarajevu. Sada se dogodilo,  vjerojatno zbog određene  šutnje medija, posebno televizije, da eto moje uspješne romane ponovno otkrivaju.
Uskoro ste i gost na Tribini razotkrivanja, koja se iz  kina Europa preselila u Zagrebačko kazalište mladih, a  razgovor će se voditi prvenstveno o vašem novom romanu “Karusel”. Očekujete  li sličan uspjeh onom kakav  je doživio roman “Zavičaj,  zaborav”? Koliko vam znači  ta vrsta komunikacije s publikom?
Angažman u  povjerenstvima
– Moj cilj i najveća želja  jednostavno je da se moje  knjige čitaju. Ljudi u njima  uživaju i to mi je najveća  nagrada. Što se tiče institucionaliziranih književnih  nagrada nemam prevelikih  očekivanja, ali uvijek me zaboli kada se u konkurenciji s  mojim romanom, nagradi  neka izrazito slabija knjiga,  koja, usput rečeno, nakon  dotične nagrade potone u  zaborav. Vjerujem da će “Karusel” biti uspješan. Već sam  čuo mišljenja prema kojima  je to u najmanju ruku jednako dobar i uzbudljiv roman kao prethodni. Što se  tiče susreta s publikom, on  mi je svakako dragocjen, ali i  opet – najvažnije mi je da to  bude u funkciji pridobijanja  čitatelja. O čitanju i opstanku dobre knjige ovisi i opstanak i napredak humane  civilizacije.
Manje je poznato da uz  pisanje romana i knjiga za  djecu radite i na drugim područjima. Što je trenutno na  tom planu aktualno?
– Angažiran sam u nekoliko povjerenstava pa čitam i  procjenjujem knjige za nagradu “Grigor Vitez”, koja će  se dodijeliti u ožujku, zatim  je tu natječaj ljubavne poezije “Željka Boc”, zbornik  stihova bit će objavljen na  Valentinovo u Mariji Bistrici. Pripremamo nove natječaje u okviru projekta  Brod knjižara-Brod kulture.  Naš natječaj za kratku priču  vrlo je popularan. Ove godine uz odrasle uključujemo  i djecu. Prevodim Marinu  Cvjetajevu s ruskog, krasni  stihovi, s engleskog prevodim proze Oscara Wildea, i  naravnao – pišem novi roman. Ovaj put bit će to autobiografski roman koji  Fraktura namjerava objaviti  sljedeće godine.