Pomoć obitelji pilota koji je spasio farmu najavila i Elvira Sterle

Marijan je preminuo 12. srpnja 2011., a već sutradan, 13. srpnja, došla je obavijest od MORH-a o otkupu stana u Zadru po cijeni od 32.000 eura jednokratno ili 1.700 kn svaki mjesec sljedećih 20 godina. Od 5.800 kuna obiteljske mirovine, svaki mjesec za naše privatne kredite moram ostaviti 3.000 kuna – Jasminka Batarilović

O teškoj materijalnoj situaciji u hrvatskim oružanim snagama svjedoči i slučaj obitelji preminulog pilota Marijana Batarilovića. Batarilović je bio probni pilot protupožarnih zrakoplova Canadair, a od posljedica srčanih komplikacija, preminuo je na radnom mjestu u Zrakoplovnom tehničkom centru Velika Gorica, i to nakon povratka s probnog leta. Široj je zadarskoj javnosti poznat kao pilot koji je unatoč zapovjedima riskirao karijeru i ugasio vatru koja je prijetila farmi Vigens kod Zadra. Učinio je to na probnom letu, kada zbog propisane procedure zrakoplov nije smio gasiti požar. Unatoč činjenici da ga je neposredni zapovjednik prijavio, na Batarilovićevu stranu stala je hrvatska javnost, ustavši protiv birokratskih zavrzlama i procedura koje su nerijetko kočile učinkovitu borbu protiv požara na otvorenom.
Obratila se načelniku Glavnog stožera
Međutim, nakon njegove smrti Batarilovićeva obitelj našla se u teškoj financijskoj situaciji. Dvoje punoljetne djece ne radi, desetogodišnji sin pohađa osnovnu školu, a jedini izvor prihoda im je obiteljska mirovina. Opterećeni kreditima dodatno moraju otkupljivati stan u kojem žive.
– Marijan je preminuo 12. srpnja 2011., a već sutradan, 13. srpnja, došla je obavijest od MORH-a o otkupu stana u Zadru po cijeni od 32.000 eura jednokratno ili 1.700 kn svaki mjesec sljedećih 20 godina. Nakon smrti supruga, dobila sam 5.800 kuna obiteljske mirovine, a svaki mjesec za naše privatne kredite moram ostaviti 3.000 kuna. Nisam imala što drugo već sam se obratila izravno načelniku Glavnog stožera OSRH generalu Dragi Lovriću koji mi je obećao svaku moguću pomoć, rekla nam je supruga Jasminka Batarilović.
Tom prilikom, general Lovrić joj je navodno rekao da HV planira osnivanje zaklade za ovakve slučajeve, jer je nakon smrti Batarilovićeva supruga dobila tek jednokratnu pomoć u iznosu tri “republička prosjeka” u iznosu 9.970 kn. Uz suglasnost kabineta ministra obrane Ante Kotromanovića, u MORH-u i OSRH pokrenuta je humanitarna akcija. Kako nas je obavijestio časnik za odnose s javnošću 93. zrakoplovne baze Zemunik pukovnik Marinko Karačić običaj je u ovakvim slučajevima u Oružanim snagama da se na temelju izjave izdvoji s plaće određen novac za pomoć obitelji. Do sad, kaže Karačić, odaziv na humanitarnu akciju je odličan. Svoju pomoć obitelji najavila je i direktorica Vigensa, Elvira Sterle.
Cjeloživotna borba sa sustavom
Međutim, i ova priča govori da u sustavu nešto ne valja. Riječ je brizi države za ljude kakvih ima samo jedan posto od broja ljudi koji imaju sve potrebne prirodne predispozicije da uopće mogu biti piloti. Stoga je neshvatljivo da je Batarilović umro od zatajenja srca pa se postavlja pitanje kako se to moglo dogoditi kad je poznato da piloti HRZ-a svakih šest mjeseci prolaze rigorozne zdravstvene preglede. Međutim, kaže Jasminka Batarilović, ona ne može dobiti nalaze obdukcije koji bi opovrgli ili potvrdili riječi liječnika iz Zavoda za sudsku medicinu koji su ustvrdili da je njen muž preminuo zbog srčanih problema.
Istine radi, cijeli svoj život Batarilović se borio sa sustavom i više puta je stegovno kažnjen. Najpoznatiji je slučaj kad je kanaderom “zapeo” o dalekovod u Tivtu, iako su stručnjaci procijenili da je samo zahvaljujući svojoj vještini uspio spasiti zrakoplov i posadu vratiti iz Crne Gore na aerodrom Zemunik.

 PRVI OD HRVATSKIH PILOTA POLETIO NA ZADATAK U OLUJI

Marijan Batarilović bio je sudionik Domovinskog rata kao borbeni pilot na avionima MiG 21. Zanimljivo je da je prvi od hrvatskih pilota poletio na zadatak u akciji Oluja. Odlikovan je Medaljom za iznimne poduhvate, ordenom Nikola Šubić Zrinski, Spomenicom domovinske zahvalnosti te medaljama Bljesak i Oluja. Nositelj je i dvaju vatrogasnih odlikovanja, te priznanja tvrtke Bombardier iz Montreala (proizvođača protupožarnih zrakoplova Canadair i Bombardier CL 415 op. aut.) za 1.000 i 2.000 sati naleta. Također, Batarilović je obučio dobar dio današnjih kapetana kanadera. Unatoč ratnim i profesionalnim zaslugama, smrt ga je zatekla u činu tek bojnika, a kako kaže njegova supruga Jasminka, često je znao reći:”Da sam trčao za činovima, otišao bih u pješadiju!”