Pothvat babe Perine

Slika korisnika admin
Autor: 

Uvik su me oduševljavale pripovisti moje babe Perine. Dale su mi naslutiti kakvim su životnim izazovima bili izloženi naši otočani prije stotinjak godina.

Ondašnji ribarski brodovi, najčešće su tipa gajete i leuta, pokretani jedrom ili veslima.

Ribarske pošte nalazile su se blizu obale. Lovilo se mrižama potegačama, vršama i ostima.

Ostima noću, ili danju u doba utihe i to iz kraja ili s manjih brodica ili kajića.

Najdalje su odlazili plivaričari i migavičari.

Jedan pothvat moje babe uriza mi se u sićanje .

U gajeti Koleginih tribalo je krenuti do 15 - 20 milja  udaljenih Kornata. Veslalo se sa šest vesala.

Spremljena je morska sol i karateli. Krenulo se rano zorom a stizalo prije podne.

Ono ča nas danas začuđuje, posada je bila ženska, sastavljena od osam udanih i mladih žena, koje su se minjale na šest vesala.

Vesla su bila teška i za muške, a nježne ženske ruke osnažene od motike, ogrubile su i od veslanja.

Kod školja Katine primao se ulov od muških posada. Najčešće su to bile srdele i skrdinule (skuše). Valjalo je poredati ribe i napuniti karatele, posoliti ih i staviti piz na njih i čim prije odveslati natrag doma.

I tako nekoliko puta u doba škura, ove ženske posade, kao suvremene portulate, vukle su teškim veslima gajete s punim karatelima ribe.

Voga daj, voga daj, čuo bi se refren timunjerke, dok su neviste u fuštanima veselo pivale, pune žara i volje vraćajući se s ribarskih pošta.

Mnoge su bile i noseće, bremenite dicom, starcima i imanjem koje su održavale.

Muški su ribarili i često stradavali na moru od jakih nevera juga, ili bure.

Sićajući se tih pripovisti, o ribaščini naših predaka i životu koji su imali i nama ga dali, ne mogu se odhrvati ponosu i srići ča smo ih imali.

Vaš Bage

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno