Nadbiskup pozvao na ustrajnost u nošenju križa

Križ je govor Božje ljubavi i gledajući na druge ljude oko sebe i na njihove križeve, pozvani smo tome pristupati Božjim srcem. Po Kristovom primjeru poniznosti i poslušnosti Ocu, pozvani smo pomoći drugima nositi njihov križ. To su razmišljanja za Veliki tjedan, istaknuo je nadbiskup Prenđa
Koncelebriranu svetu misu na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa. Blagoslov maslinovih grančica održan je u crkvi Sv. Marije uz mnogobrojne vjernike koji su se nakon toga uputili u procesiji prema zadarskoj prvostolnici, na spomen Kristova ulaska u Jeruzalem gdje je podnio muku. Za vrijeme svete mise otpjevana je “Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku”, koju su uz mons. Prenđu pjevali Branimir Buturić i Zdenko Stipčević te Katedralni zbor.
– Od početka Korizme pripremali smo se za Uskrs pokorom i djelima ljubavi. Skupljamo se da s čitavom Crkvom započnemo slavlje vazmenog otajstva, to jest muke, smrti i uskrsnuća Kristova. On je zato i ušao u svoj grad Jeruzalem, ondje je htio trpjeti i umrijeti, nakon čega se događa njegovo uskrsnuće. Slijedimo Gospodina na križnom putu da imamo udjela u njegovu uskrsnuću, rekao je nadbiskup u uvodnim riječima. U propovijedi je pozvao vjernike na ustrajnost u nošenju svoga križa. Ujedno smo, ističe mons. Prenđa, pozvani pomoći nositi križ jedni drugima.
– Krist se po događajima koji su ispunili povijest ljudskog roda okrenuo čovjeku, sam podnio muku, križ i smrt te uskrsnuo. Tako je ispunio sve nade čovjeka od iskona da se iznova s Bogom uspostavi izgubljeno prijateljstvo, kaže predvoditelj euharistije izdvojivši zatim neizmjernu Božju ljubav prema čovjeku, izgubljenom i grešnom, koji je vapio za otkupljenjem i spasenjem.
– Isus je u razgovoru s Nikodemom rekao: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” Počevši od ljubavi koja se očituje u ostvrenju Božjeg plana, Sinovljeva poslušnost izriče se u poslanici Filipljanima: “On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, … ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.” Krist je svojim činom predanja na križu uzeo na sebe sve naše grijehe, sve grijehe čovjeka od iskona do danas i do kraja svijeta. Očeva ljubav i Sinovljeva poslušnost našli su se pred grijehom koji je uvijek negacija čovjeka i uništavanje njegova prijateljstva s Bogom. Vječnost je tražila otkupljenje i našla ga je u križu, kazao je mons. Prenđa govoreći potom o ovom znaku vjere kao sredstvu spasenja u čovjekovom životu.
– Isusov križ je znak ljubavi prema nama. Križ je govor Božje ljubavi i gledajući na druge ljude oko sebe i na njihove križeve, pozvani smo tome pristupati Božjim srcem. Po Kristovom primjeru poniznosti i poslušnosti Ocu, pozvani smo pomoći drugima nositi njihov križ. To su razmišljanja za Veliki tjedan. Znamo da naš i svaki križ ako je prihvaćen iz poslušnosti Ocu nosi veliki blagoslov, otkupljenje, novi početak, prijateljstvo i zajedništvo s Bogom, za čime svi težimo, istaknuto je u propovijedi. Nadbiskup je također uputio na riječi iz Evanđelja o križu koje su poticaj “da znamo nositi i ljubiti svoj križ i križ naših bližnjih, ali i svih ljudi, jer on može procvjetati u život i uskrsnuće ako ga s vjerom prihvatimo, nosimo i živimo.”