Talijanske poslastice majstora Enza

Slika korisnika admin
fastfood_rustico_4
Adam VIDAS
Unatoč jezičnoj barijeri, Zadrani su se brzo naviknuli na Enza i on na njih

Samo donedavno prava je rijetkost bila naći talijanskog obrtnika u Zadru. Unatoč krizi koja je svom svojom snagom uhvatila Apenine, rijetki bi se odlučili da i dalje prosperitetnije talijansko gospodarstvo zamijene hrvatskim. Da svako pravilo ima svoju iznimku, pokazuje nam primjer Enza Settorija iz Firence, koji je krajem prošle godine na Poluotoku u neposrednoj blizini Zadarskog lista otvorio fast food "Rustico". Enzo se zaljubio u Zadar još prije nekoliko godina, kada je prvi put u naš grad došao na godišnji odmor. Tada je zaključio da ne bi bilo loše uživati u Hrvatskoj, ne samo za vrijeme ljetnih mjeseci, već i tijekom cijele godine.

- Prva ideja je bila otvoriti pizzeriju, no za početak sam se ipak odlučio za fast food pa da malo vidim kako će to ići, ispričao nam je Enzo.

Novi jelovnik hit među Zadranima

Dakako, od njegova Zadra u kojem je uživao za vrijeme ljeta i talijanskog ferragosta i uživanja u gradu koji mu je posebno dobro "legao", danas malo toga ima. Radi po cijele dane, a kad zatvori vrata "Rustica", čeka ga još i nabava, tako da mu nakon svega ne preostaje ništa drugo do kreveta. No, ne žali se. Priznaje nam da je zadovoljan kako su ga Zadrani prihvatili.

- Krenuo sam s jelovnikom prilagođenim vašem podneblju, s onom standardnom listom sendviča, panina, kombinacija punjenja koje uvriježeno u Zadru najbolje prolaze. No, ubacio sam, dakako, i neke nama Talijanima uobičajene sendviče, očekujući da će ih mušterije i ovdje prihvatiti. I nisam se prevario. U početku su svi tražili šunka-sir kombinacije, a onda su malo pomalo počeli tražiti i sendviče s mozzarelom, bez salame, panine sa sjemenkama... I što je najvažnije, ljudi se vraćaju, zadovoljni su onim što im mogu ponuditi, ističe Enzo.

Mladi najbrojnije mušterije

Iskustvo stečeno u Italiji, a posebno savjeti supruge Sandre, koja godinama radi u ugostiteljstvu, pokazali su se kao dobitna kombinacija. Enzo dodaje kako ljude treba naviknuti na nešto drugačije na što se još nisu navikli, ponuditi im nešto novo, naravno, po pristupačnoj cijeni i rezultati neće izostati.

- Ne mogu reći da u Zadar nisam došao s velikom strepnjom kako će se posao razvijati, kako će me ljudi prihvatiti, no moram priznati kako sam se ugodno iznenadio. Moje mušterije i ja učimo jedni od drugih. U Italiji je, primjerice, običaj gosta počastiti pićem za malo veću narudžbu ili mu dati nešto gratis. Ovdje vas gledaju u čudu kada im ponudite piće, u prvi mah vas odbiju, misleći da trebaju i to platiti. Ista situacija je i sa slanim grickalicama koje stoje na šanku. Tu su da se bez ikakve obaveze poslužite, gratis, no ljudima je neugodno. Posežu za slanim štapićima ili ribicama kada se ja okrenem prema policama, što zna biti komično. Upitam ih što da stavim za prilog, a njima usta puna pa ne mogu ni pričati. Situacija je raznih, često duhovitih, priča Enzo.

Sitne nesporazume, dakako, stvara i jezična barijera, s obzirom da je Enzo u početku na hrvatskom znao reći samo dobar dan, no sada zna i koju riječ više. No, kako ističe, na svu sreću u Zadru jako puno ljudi govori talijanski, što mu svakako olakšava posao.

- Za sada su mi najbrojnije mušterije mladi ljudi, no očekujem i starije. Ako uspijem, pravio bih sendviče i za vani, za distribuciju po kafićima, što je jedan od mojih poslovnih planova, naglašava Enzo.

U tome bi mu mogla pomoći i kći Jesica, koja trenutačno živi u Italiji s majkom, gdje studira ugostiteljstvo, no koja bi, umjesto na stažiranje u Italiji, rado praksu odradila kod oca, ako to bude moguće uskladiti s važećim fakultetskim zakonima.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno