Izbori

Slika korisnika admin

Predizborna kampanja za predstavnike u Europskom parlamentu je u tijeku, no malo toga ukazuje kako Hrvatska ubrzo, 14. travnja, bira svoje "Europljane" i intelektualce.

Naime, nakon rasprave o tome tko i kako može u EU parlamentu biti najbolji "Englez" nije se ponudilo ništa sadržajno što bi građane posebno animiralo za izlazak na te izbore, tim više što poslije njih slijede lokalni izbori pa se od šume imena i naguravanja za lagodne i ugodne političke pozicije više i ne razaznaje europsko i lokalno. Iz preklapajućih kampanja nameću se i nadmeću ista lica za koja više nismo sigurni znaju li dobro engleski i misle li dovoljno hrvatski.

Doda li se tome depresija u koju je klonulo gospodarstvo postaje jasna svojevrsna nezainteresiranost građana kojima su se baš u najteže vrijeme sručile na glavu legalizacije, fiskalizacije i neke druge nevolje tumačene kao uvjet europeizacije.

Kada je ovih dana i Ljubljana ratificirala ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, činjenica što je taj toliko željeni put sada potpuno slobodan nije izazvala nikakvu euforiju jer skeptična javnost više ne vjeruje da se ispod banka nije nešto i prodalo.

Nastupilo je i otrježnjenje od dugogodišnje nerealne opijenosti Europskom unijom pa je svima postalo jasno da Europa ne može i neće davati šakom i kapom kako se mislilo, nego za povlačenje novca iz europskih fondova trebaju biti spremni kvalitetni projekti. Građani su u grču, treba li vjerovati Grčiću da Hrvatska ima snage uzeti europski novac koji joj je na raspolaganju. Jer, kako vjerovati političarima, neovisno kojih su boja, kada godinama prodaju maglu i na krilima svakih novih izbora grade kule u oblacima, sanjarski pričaju o raznoraznim projektima i obećavaju nešto što rijetko ispunjavaju?

Kako sazrijeva demokracija, sazrijevaju i birači kojima se više ne može baš svašta podvaljivati, oni pamte ono što su političari zaboravili čim su izbori završili pa sad znaju bolje vagati ono što se sa stisnutim pesnicama izvikuje na govornici. Kada birači, na nesreću političara - glumaca, shvate da se radi prije svega o njihovoj borbi za osobni probitak te da iza velikih riječi ima vrlo malo djela, onda odustaju od toga da uopće biraju jer ne znaju koga.

Preostaje biranje manje loših rješenja, no razočarenje ostaje.

U takvoj političkoj klimi ne čudi što su građani kada je Hrvatska nikad bliže Europi, najmanje "europski" raspoloženi, zapravo skoro indiferentni prema izboru ljudi koji će u skupim odijelima za lijepu plaću prodavati priču kako osiromašena, a lijepa Hrvatska, pod europskim skutima od prosjakinje može postati bogata princeza.

Možda i zbog toga šef najveće oporbene stranke Karamarko mudro šuti, zaobilazeći kampanju za EU parlament, jer treba znati "europeizirati" i "tuđmanizirati" Hrvatsku, čuvati nacionalni od nekog tamo europskog identiteta. A, možda je euroskeptična Ruža Tomašić s kojom je HDZ u koaliciji, a koja svejedno žarko želi u EU parlament i previše rekla.

Za razliku od Karamarka, koji je, kako je znao pojasniti, zauzet konsolidiranjem svoje stranke pa nema vremena ni za saborske sjednice, Milanović stiže svuda, od Ljubljane pa do Špičkovine.

 To što su, koliko god to bilo skuplje, odvojeni izbori za EU parlament od lokalnih izbora koji će biti već sljedeći mjesec, ide na ruku SDP-u jer se predviđa mala izlaznost, a na glasovanje će se lakše pokrenuti njegovi birači.

Poslije ove zasad uspavane besadržajne "europske kampanje", ona koja će se razgorjeti za lokalne izbore vjerojatno će biti žestoka jer je "bolje biti prvi u selu nego drugi u gradu". Osim toga, lokalni će izbori biti pravi test političkim strankama i njihovim šefovima koji nestrpljivo žele doznati jesu li se stvarno, kako im se predbacuje, previše osokolili te koliko visoko ubuduće mogu "nišaniti".

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno