Odličan “score” proslavio na super “eventu”

Riječi koje su se već ustalile u hrvatskom jeziku ne bi trebalo izbjegavati, one su postale dio hrvatskog jezika, ali nepotrebno korištenje engleskih riječi, pogotovu tamo gdje imamo naše lijepe hrvatske riječi, štetno je za hrvatski jezik, kaže dr. sc. Ivan Poljaković, voditelj Centra za strane jezike na Sveučilištu u Zadru
Hrvatski medijski prostor i javni govor ispunjen je sve većim brojem engleskih riječi koje uslijed novih tehnologija i zapadne industrije zabave, ali i pomodarstva, utječu na svakodnevni jezik, prvenstveno mladih Hrvata. Anglizmi, koji se infiltriraju u hrvatski jezik, polako istiskuju pojedine domaće riječi, pa se tako sve češće odlazi na “event”, a u sportu postiže “score.”
Globalizacija i informatizacija
Dok je poznavanje što većega broja stranih jezika i poželjno i potrebno, pritjecanje velikog broja anglizama u hrvatski jezični korpus ugrožava hrvatski nacionalni identitet čiji je bitan element upravo jezik.
Što sve, uz globalizaciju, utječe na širenje anglizama u hrvatski jezični prostor i zašto je taj utjecaj veći na manje narode upitali smo doc. dr. sc. Ivana Poljakovića, voditelja Centra za strane jezike na Sveučilištu u Zadru.
– Sa sveopćom globalizacijom dolazi i globalni jezik, tj. lingua franca, što je danas engleski jezik, pa već stoga engleski ima tako veliki utjecaj. Osim toga, zemlje izvornog engleskog govora često su najveći ne samo proizvođači već i izumitelji novih tehnologija, pa onda oni kao takvi i daju imena novim pojmovima, koji se onda u drugim jezicima često prihvaćaju bez razmišljanja, jer još ne postoji domaći izraz, kaže dr. Poljaković, navodeći da upravo nove tehnologije imaju jako veliki utjecaj na mlade jer se mladi vrlo rano nauče njima koristiti.
– Taj je utjecaj veći na male narode kao što je hrvatski zato što se, iako postoje prijevodi osnovnih programa, najviše koriste izvorni engleski programi. Primjerice, student koji je naučio raditi s programima na engleskom jeziku, ako mu date istu verziju programa na hrvatskom, imat će poteškoća jer se naviknuo na englesku verziju te mu je lakše upravljati s takvim programom. U većim narodima je utjecaj stranog jezika, u ovome slučaju engleskoga, manji zato što se gotovo sve prevodi na materinski jezik, npr. na njemački, francuski ili španjolski. Ne radi se samo o novoj tehnologiji već i o filmovima. Dok se kod nas svi filmovi titluju na hrvatski, u zemljama s velikim pučanstvom filmovi se sinkroniziraju i gledatelji glumce ne slušaju na njihovom originalnom jeziku već na naknadno snimljenom materinskom jeziku.
Neki od razloga zašto su neki “veći” svjetski jezici manje podložni prodoru anglizama od hrvatskoga, navodi dalje dr. Ivan Poljaković, leže u činjenici što je u nekim jezicima, poput njemačkoga, lako stvoriti novu složenicu, puno lakše nego na hrvatskome, pa se onda lakše i stvara nova riječ za novi pojam.
Misle da su “in”
– Ukratko, mogli bismo reći da su jezici s većom populacijom izvornih govornika i jezici kojima je lako stvoriti složenicu, manje podložni utjecaju engleskog jezika. No, ne mora to biti sve tako loše. Barem nije bilo loše za engleski jezik. Ako pogledate povijest engleskog jezika, to je bio jezik koji je kroz povijest prisvajao tuđice više nego i jedan drugi jezik na svijetu, a sada, evo, sve to vraća svijetu. U današnjem engleskom imate više riječi latinskog nego anglosaksonskog podrijetla, ističe dr. Poljaković, a na pitanje što poplava anglizama može značiti za hrvatski jezik, odgovara:
– To su svakako jako loše stvari za hrvatski jezik. Sjećam se kada sam se vratio s Novog Zelanda strašno mi je upadalo u uši kako mladi ljudi pri govoru često ubacuju neke engleske riječi kao “by the way” i sl. To jako ružno zvuči, a još gore je kada novinari ili reporteri na javnoj televiziji ili radiju kažu “bio je to super event.” Meni se koža ježi kada čujem takav govor. Na Novom Zelandu, gdje sam živio, mnogi Hrvati zaboravili su puno od svog materinskog jezika, pa mogu razumjeti kad u govoru na hrvatskome koriste neki engleski izraz, ali da netko tko živi u Hrvatskoj tako govori, to nije lijepo. Potkrijepit ću to i jednim primjerom s Novog Zelanda. Rijetko tko od tamošnjih Hrvata zna da se “rotor” hrvatski kaže “kružni tok.” To je zato što na Novom Zelandu ima jako puno kružnih tokova, pa se ta riječ često spominje u govoru, ali na engleskom. Tako ćete čuti gdje Hrvati kažu: “sudarili smo se na roundaboutu”. Ili, kad kažu: “jučer me je ringala sestra iz Hrvatske” (ringala znači zvala). To je prihvatljivo za Hrvate koji žive na Novom Zelandu, ali takav govor u Hrvatskoj nije prihvatljiv ni poželjan. A tako bi moglo izgledati ako se ovako nastavi, kaže Ivan Poljaković, potvrđujući žalosnu činjenicu da je u Hrvatskoj prisutno jezično ravnodušje prema ovoj pogubnoj činjenici, kojoj u prilog ide i želja da se slijedi trend, izražen osobito kod mladih ljudi.
– Često je to želja da se pokaže “kako ja govorim engleski”, a s druge strane, to je jedan trend za koji neki misle da je moderan, da je, kako bi oni rekli “in”, i onda misle da su pametni kada tako govore. Zato novinari u očuvanju hrvatskoga jezika imaju jako važnu ulogu jer ljudi često oponašaju ono što čuju na radiju, televiziji ili pročitaju u novinama, upozorava prof. Poljaković i navodi da nije lako pronaći pravu mjeru između umjerene i “bezopasne” uporabe engleskih riječi, od kojih su mnoge već desetljećima ustaljenje u hrvatskom leksiku (poput riječi “vikend”, “šoping”, “tinejdžer”) od pretjerane i za nacionalni jezični identitet štetne uporabe anglizama.
– Riječi koje su se već ustalile u hrvatskom jeziku ne bi trebalo izbjegavati, one su postale dio hrvatskog jezika, ali nepotrebno korištenje engleskih riječi, pogotovu tamo gdje imamo naše lijepe hrvatske riječi, štetno je za hrvatski jezik, kaže još Ivan Poljaković.
Svakako da je strana, pa tako i engleska riječ dobrodošla ako u nacionalnom jeziku za nju ne postoji adekvatna istoznačnica, ali nepromišljeno zamjenjivanje hrvatskih riječi engleskima jedan je od aktualnih problema hrvatskoga jezika na čije rješavanje valja upozoravati, između ostaloga i poticanjem svijesti o potrebi učenja i čuvanja vlastita jezika.