Reklamna mama

Slika korisnika admin

KAKO JE NASTALA PAŠTETA?

Ovdje imamo jednu jako pametnu ženu. Namjerno nisu u reklamu stavili neku jako mladu, s obzirom na to da takve nemaju iskustva, nego jednu malo postariju, negdje na granici starije mamice ili mlađe bakice. Ona je tu da pomogne mladim roditeljima dobrim savjetom s obzirom na to da je shvatila da mnogi imaju negativno mišljenje o miješanim, samljevenim mesnim ostacima zvanim pašteta. Zna da mnogi misle da paštete nisu zdrave za djecu, ali ona je tu da nas uvjeri u suprotno, iako njene tvrdnje i nisu baš nešto argumentirane. O paštetama vlada vrlo određeno mišljenje i kadar u kojem reže svježa pileća prsa nije dostatan da se to mišljenje promijeni. Brlja ona nama tako nešto svašta, a iz čega bi mi naivni trebali zaključiti kako je jako poželjno djeci mazati na kruh paštetu iz konzerve. A ja ću vam zato ispričati kako je u stvari nastala pašteta.

Bio jednom tako jedan mesar koji je imao maloga šegrta. I tako oni jednoga dana čerečili meso raznih životinja... I kada su fino podijelili sve ono što se može iskoristiti, batke, koljenice, plećke, šnicle i kosti, na podu su ostali samo otpaci. Žilice, masturika, nosevi, je li, da ne nabrajamo sada što sve ne. I onda kaže majstor mesar malom šegrtu da pomete to smeće s poda i baci u kantu. I mete tako mali šegrt, mete i pri svakom zamahu poluglasno mrmlja kroz zube "Pa šteta je da se ovo baci... Pa-šteta je da se ovo baci... Pašteta je da se ovo baci..." To je čuo stari mesar sve to pokupio, samljeo i tako je nastala naša pašteta, ta zdrava hrana kakvu ona baba sigurno daje svojoj djeci. Eto. Iskusni Mario vam je ispričao još jednu poučnu pričicu. Nema na čemu.

TRI PRASCA I ZLOČESTI VUK

Evo jedne super-reklame. Zločesti vuk se zlobno prijetećim glasom obraća trima praščićima odjevenim u narodne nošnje ovih krajeva (Dalmatinac, Slavonac i ne znam što je onaj treći) i to riječima: "Praščići, vidim velika vam kuća. Imate li vi građevinsku dozvolu?" "Evo gospon vuk. Papiri su čisti" - odgovaraju složno tri mala praščića, dok im se iza leđa ponosno kočoperi ružna, odvratna i golema zgrada na kojoj su već unaprijed, da ne bi bilo zabune, napisali ono čuveno "zimmer frei". Zanimljivo, jako zanimljivo.

Pretpostavljam da je naručitelj ove komedije Ministarstvo graditeljstva, a isto tako pretpostavljam da nisu ni svjesni kako je sve to u stvari ispalo. Ispalo je da je građevinski inspektor zlo stvorenje utjelovljeno u liku zlobnog i zločestog vuka, koji jedva čeka naći neku žrtvu. S druge strane, ova tri praščića su sagradili tipično ruglo kakvo možemo vidjeti diljem naše nekada lijepe, a danas devastirane obale, na kojoj je svatko tko je poželio natrpao apartmane. Pitanje je: tko je dopustio gradnju takve zgradurine i je li se tolika trokatnica uopće i smije graditi uz obalu? Ali to sve nije ni važno. Važno je zeznuti zločestoga građevinskog inspektora.

DJEČJA KNJIŽEVNICA I RODITELJSKE UDRUGE

U emisiji "Vijesti iz kulture" ovoga je utorka gostovala Silvija Šesto, predsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mladež. Iskreno, nisam ni znao da ta podvrsta uopće i postoji, niti da je ova gospoja predsjednica. To što je predsjednica, naravno, ne znači ništa posebno, jer često na takva mjesta zasjednu najveći uvlakači (da ne upotrebim ružan izraz "guzoubacivači") i karijeristi, ali s obzirom na to da nisam upoznat sa situacijom, ne mogu ni davati komentare o tome. Gospođa Šesto mi se svidjela na prvi pogled (osim nepretne konstrukcije kako: "iako vani pada kiša, meni pada sunce"). Ima nešto toploga u njenom liku, ugodna je sugovornica i pametno zbori. Nisam ni znao da je ona autorica dječje knjige "Bum Ivica" koja u posljednje vrijeme diže prašinu nekih roditeljskih udruga zbog navodnog nemorala. Pročitao sam taj sporni odlomak i uistinu ne znam što bih rekao. Čudi me da se pored ovoliko golotinje i eksplicitnoga seksualnog eksponiranja, kakvo je svakodnevno prisutno na televiziji i u medijima, pored toliko nasilja i drugog nemorala, pored takvoga glazbenog smeća koje mladež konzumira, netko nervira zbog nekoliko redaka jedne dječje knjige. Ovi s Televizije su dobro reagirali, ugostili autoricu, s njom porazgovarali i stvar se izgleda pojasnila, a za udruge postoji toliko široko polje djelovanja da mogu svoju energiju usmjeriti u tom smjeru. Neka počnu s nasiljem u školama.

zadarskimario@gmail.com

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno