Traže nove zakone, a ni sadašnji se ne poštuju

Već godinama nogometni izgredi služe za skupljanje političkih bodova i uglavljivanje zakona po nečijim narudžbama. Rezultat svega je da rezultata nema, a socijalna slika društva samo može najaviti i nove izgrede
Ubij drota, pasjeg skota, jebem vam majku četničku – jedan je od repertoara psovki i pjesmica kojim su za vrijeme posljednje utakmice koja se tako gordo, prikazanim vještinama unatoč, naziva derbijem, a možda nije nebitno da se izvođač pred policajcima zbog simbolike držao za spolovilo.
Ova pjesmica može se uzeti kao slabiji incident ako se zna da je otpjevana na utakmici u kojoj je rezultat bio 20-19. Naime, 20 je navijača ozlijeđeno, od čega dva teže, a 19 policajaca, od čega jedan teško, radi se o poznatom slučaju izbijanja oka. Jasno je, ovakvi podaci, koji se statistikama bliže ipak najkrvavijem europskom derbiju, onom koji se igra u Beogradu, ponukali su opet političare da krenu sa najavama kako se žestoko treba obračunati s izgrednicima. No, teško se oteti dojmu da se samo radi o jeftinom populizmu, a malo novinarskog arhivskog pretraživanja to će bez ikakve sumnje potvrditi.
Potrebno je samo pogledati naslove novina nakon svakog malo većeg navijačkog izgreda. Gotovo da svako europsko gostovanje Dinama donosi naslove o potrebi strožih zakona. Posebno se ističe naslov “Prag je kap koja je prelila čašu”, gdje se referira na sukobe BBB-a s praškim policajcima. Ovaj se vikend vidio rezultat prelivene čaše. Slični naslovi krasili su medije i nakon izleta Dinamovih navijača u Kriens i Temišvar, ali u stvarnosti se ništa nije dogodilo.
Iako, a to se stalno zaboravlja, zakoni u Hrvatskoj postoje. Ali njih nitko ne poštuje, ni navijači, ni policajci, ni suci. Odbijaju se provoditi drastične mjere, poput prekida utakmica, ili čak zabrana održavanja ako uvjeti nisu ispunjeni. Prekršajne presude izriču se mjesecima nakon utakmica, iako bi već na stadionima trebali biti dežurni suci, koji bi huliganima omogućili da kraj susreta dočekaju kao osuđeni zatvorenici iza rešetaka. I sada se ponovo od premijerke i ministra unutarnjih poslova može čuti da su potrebni stroži zakoni. Čemu, ako niti ove blaže ne poštujemo? Čitavu ovu galamu oko nereda iskoristio je ministar Karamarko i da proturi tezu o potrebi širih policijskih ovlasti. Što je trebalo upaliti sve alarme ljudima koji razmišljaju.
Jer se niti policija nije proslavila svojom intervencijom na utakmici. Prema riječima čovjeka koji je bio intervetni policajac, a koji želi ostati anoniman, brojne su stvari krivo napravljene.
– Ipak, jedna stvar jako bode oči, a to su oni trenuci kada su se službenici u potpunosti pogubili i počeli naizmjenice nabacivati stolicama s navijačima. U tom su trenutku svi oni postali samo dvije sukobljene huliganske skupine, a baš je to jedna od temeljnih stvari koje se uče izbjegavati pri obuci za takozvane “riot control units”, kazao je bivši interventni policajac. Dio internetske javnosti ide tako daleko da baš čelništvo policije prozivaju zbog nereda, tvrdeći kako su namjerno izdane zapovijedi za ovakvo reagiranje, znajući kakva će biti reakcija Bad Blue Boysa, a sve kako bi se dodatno pojačao policijski nadzor nad državom. Iako se radi gotovo o tipičnoj teoriji zavjere, kao i svaka slična teorija, ima dovoljno utemeljenja da zagolica maštu. Tim prije što su ovi neredi kao “kec na desetku” upali Karamarku u trenutku dok se radi novi Zakon o policijskim ovlastima, te dok se kod ministra financija bori za dodatne kune MUP-u.
Prava je istina vjerojatno da se na Maksimiru u subotu dogodio niz loših odluka koje su dovele do prvih većih nereda na domaćim terenima nakon nekoliko godina. Uzrok broj jedan je svakako i neupitno doza huliganizma koju pojedini navijači imaju, a svaka statistika će potvrditi kako Dinamovi po tim stvarima prednjače već godinama. Da se i policija pogubila na trenutke, pokazuju snimke s utakmice. Kaos koji je nastao poslije, pri kojem su paljene kante za smeće, ali i vozila nedužnih ljudi čiji je jedini grijeh da žive u relativnoj blizini stadiona, dokaz je kako Hrvatska postaje socijalno bure baruta. Baš to socijalno stanje navodi na zaključak kako bi ovakvi incidenti mogli postati još i krvaviji, pa vlast može biti sretna da finale Kupa Hrvatske ne igraju Dinamo i Hajduk.

Britanske “Riot control units”

Kod ovakvih priča uvijek se spominje britanski model, a ljudi su često nesvjesni da se kod njihovih navijača u pet godina razmaka morala dogoditi dva incidenta u kojima je poginulu ukupno 135 osoba, a preko 1.350 je ozlijeđeno. Jasno, radi se o tragedijama na stadionima Hillsborough i Heysel, gdje su u oba slučaja navijači Liverpoola bili začetnici nasilja. Nakon toga se žestoko okomilo na navijače, ali i uprave klubova, koje su morale postati mnogo odgovornije. U isto vrijeme počelo se s obukom “riot control units”, postrojbi specijaliziranih za nadzor velikih okupljanja te razbijanje skupova kada se dogode incidenti. Radi se o ljudima posebno obučenim za takve situacije koji se bave isključivo tim poslom. Ono što je kod njih izuzetno različito od naših policajaca, jest da se mjesecima spremaju za sociološki pristup navijačima, tako da jedan incident neće izazvati nasilnu reakciju ovih službenika. S druge strane, kada se procijeni da je potrebno upotrijebiti silu, oni su izuzetno žestoki, efikasni, brutalni i možda najbitnije, brzi, čime pokušavaju spriječiti eskalaciju nereda. Danas se tako engleski navijači doživljavaju kao kronični pijanci skloni prije svega pjevanju posprdnih pjesama o Nijemcima, a među najmirnijima su Liverpoolovi, nekadašnji strah i trepet europskih policija. Sustav je očigledno efikasan, a pri tome se ne udara sve redom…

Skupljanje političkih poena

Premijerka Jadranka Kosor u posljednja je 72 sata na više mjesta najavila potrebu za žešćim obračunom s divljaštvom i huliganizmom. Time podsjeća na svog prethodnika Ivu Sanadera, koji je takve izjave imao 2008. godine, kada je čak bio prvi političar na vlasti koji je javno osudio poklič “Za dom spremni”. Operativno vođenje novog zakona onda je bila preuzela Đurđa Adlešič, koju je ostatak političara ostavio na puškometu kada se počelo pričati o ljudskim pravima. Tako je bila svojevrsni gromobran za sve svoje kolege koje su nakon izljeva huliganskog bijesa skupljale političke poene, tako da je često “čašćena” uvredljivim transparentima i pjesmicama.
Sada političke govore o potrebi strožih zakona predvode Kosor i Karamarko, izjavljujući tek floksule o potrebnoj strogoći, ali ne navodeći mjere. Ipak, neslužbeno se saznaje da bi napokon trebao zaživjeti plan da se huliganima uzimaju putovnice prije gostovanja klubova ili reprezentacije u inozemstvu. Za sada se nitko ne želi sjetiti davnih izjava Igora Štimca da dio odgovornosti snose i klubovi, jer je infrastruktura domaćih klubova takva da u normalnim državama jednostavno ne bi mogli igrati.

Bokserom u glavu za Dinamovu slavu

Ne spomenuti imenom i prezimenom Bad Blue Boyse nakon ovog incidenta bilo bi svetogrđe. Iako će se oni i nakon ovih nereda pravdati da je policija kriva za sve, čudno je da su se sve hrvatske policijske uprave, ali i policije većine zemalja u kojima je Dinamo gostovao, urotile protiv ove navijačke skupine. Gradonačelnik Zagreba izašao je iz političke šutnje i pozvao da se treba riješiti huliganizam, ali to je isti onaj čovjek koji je ovoj skupini koja za sve nerede u i oko stadiona drži odgovornom policiju, dao više milijuna kuna vrijedan prostor u centru Zagreba. To je i čovjek pod kojim je većim dijelom potrošeno oko 100 milijuna eura na navodno renoviranje i održavanje onog što se naziva stadionom. Samo za usporedbu, Schalke je svoj visokomoderan stadion kojem se travnjak može pomicati pritiskom dugma na kraju platio manje od tog iznosa. Ovo je idealno vrijeme da se krene na glavu koja uzrokuje probleme, a to su navijačke skupine, prije svega Dinamova, koje se ne žele riješiti huliganizma.

Povijest nasilja

Pričati o tome da se nasilje na stadionima na ovim prostorima pojavljuje samo u posljednjih 15-ak godina je glupost. Uostalom, ako će se malo samokritično, ovdje se i nasilje slavi, treba se samo sjetiti divljačkog napada Zvonimira Bobana na policajca na Maksimiru 1990. godine. Od klasičnog huliganizma mediji i političari su stvorili gotovo ep, pa čemu se onda čuditi ako mladi huligan braneći svoga kolegu kojega tuku dvojica policajaca na njih baci topovski udar. I Boban je, barem tvrdi, branio poznanika. Kroz 80-te su navijački sukobi bili normalni: tko god je dolazio u Mostar, morao se sukobiti s Red Army, koji su branili boje Veleža, mlaćenje Sarajevovih Hordi zla i Željinih Manijaka bilo je uobičajeno. Otac autora ovih redova gledao je Hajduka na Koševu protiv Sarajeva početkom osamdesetih, kada je odjednom počelo kamenje ulijetati na tribine. “Manijaci” su se skupili ispod tribina i “bombardirali”. Nakon toga čovjek više nije otišao niti na jednu utakmicu. A Zvezda i Partizan… Njihovi dvoboji nikada nisu prolazili bez sukoba, i to baš divljačkih. Samo, tada se o tome nije previše pričalo i pisalo. Uostalom, najveći navijački incident na ovim prostorima dogodio se 1987. godine, kada je na Hajdukovom stadionu bačen suzavac.

Lalić: Ventil za socijalno nezadovoljstvo

Da se ovdje ne radi samo o klasičnom navijačkom divljanju, već da popuštaju kočnice društva, mišljenja je i sociolog Dražen Lalić koji se također slaže da je pokazana neefikasnost državnih tijela.
– Ništa se novo nije dogodilo. Iako osuđujem nasilje, očito je da u nedostatku radničkih nemira nogomet postaje ventil za socijalno nezadovoljstvo, smatra Lalić, koji se godinama baš bavio fenomenom navijača. Stalno je pozivao na uređivanje situacije, koja sada u sprezi sa socijalnim stanjem prijeti eksplozijom.
– Kod nas nema preventivnih akcija, djeluje se represivno i neracionalno, a nove mjere na ovom tragu mogle bi još i radikalizirati situaciju. Nacionalna strategija suzbijanja nasilničkog ponašanja bila je dobra podloga, ali ništa se nije napravilo, pojašnjava Lalić. Odgovornost za ovakve izgrede vidi na obje strane, a ističe i manjak komunikacije kao jedan od razloga definitvno lošeg stanja.
– Situacija je takva da se za ovo treba na odgovornost pozvati i Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski nogometni savez kao krovne udruge. Nema komunikacije između navijača i državnih i javnih institucija, u Hrvatskoj se razgovara s ratnim zločincima i lopovima, a s navijačima ne.

Riječ Dinamova direktora

Zbog nereda u izvedbi Bad Blue Boysa Dinamov direktor Damir Vrbanović već godinama se mora crvenjeti i ispričavati pred čelnicima UEFA-e u Nyonu i lokalnim vlastima gradića koji su imali nesreću da upoznaju hrvatske huligane. Naime, subotnje divljaštvo na stadionu Maksimir tek je repriza onoga što su u bližoj ili daljnjoj prošlosti doživjeli stanovnici Auxerrea, Kriensa, Kijeva, Kapfenberga Panevyžisa, Praga, Udina i Temišvara.
– Sve ovo što nam se događa posljedica je čitavog niza propusta kroz dugi niz godina. Već odavno se, na žalost, zna da smo taoci jednog suludog stanja u režiji skupine ratobornih navijača. Znači, nužne promjene u zakonodavstvu mogle su biti napravljene puno, puno ranije – tumači Vrbanović.
Prema njegovim riječima, ljudi iz nogometa već godinama pokušavaju dati svoj obol vraćanju mira na hrvatske stadione.
– Predlagali smo čitav niz preventivnih mjera, ali to je uvijek padalo u vodu kad su se javili dežurni dušebrižnici koji vole moralizirati iz svojih finih fotelja. Govorili su nam da su to samo nestašluci zaigrane dječice i pitali nas što će Europa reći kad vidi da to ne možemo riješiti bez posebnih mjera. Sad se ti isti dušebrižnici zgražaju – dodaje Dinamov direktor.
Nije tajna da bi neredi ovakvih razmjera na međunarodnoj sceni imali teške posljedice.
– UEFA bi nas bez pardona izbacila iz svojih natjecanja, minimalno na jednu sezonu. Tragično je da nas u Nyonu svi znaju po neredima, a tek onda po rezultatima reprezentacije i klubova. Kod nas se misli da UEFA prestrogo gleda na Hrvatsku, ali moramo biti realni i prihvatiti činjenicu da je ugled hrvatskog nogometa zbog toga jako narušen – kaže Vrbanović.
Rušilački pohodi Bad Blue Boysa Dinamu su već odavno priskrbili lošu reputaciju širom Europe.
– Mi više ne možemo ići na pripreme u Švicarsku i Austriju, jer lokalne vlasti ne žele davati dozvole za odigravanje naših prijateljskih utakmica. Prošle jeseni, kada smo bili u skupini s Anderlechtom i Ajaxom, gradonačelnici Amsterdama i Bruxellesa pisali su u Nyon i tražili da UEFA zabrani dolazak našim navijačima – otkriva direktor modrih.