Kalelarga, Narodni trg i slučaj kavane Central

Slika korisnika admin
Filip BRALA

Narodni trg bio je osobito živa pozornica gradskog života i gradskih zbivanja. Tu se trgovalo, pregovaralo, mirilo i svađalo. Tu je radnju imao zlatar Franjo iz Milana, zadarski zet oženjen Zadrankom, Hrvaticom, poznatom po tome što je izradio škrinju svetog Šimuna, umjetninu neprocjenjive vrijednosti.

Istaknuti društveni sadržaj trgu su davale kavane već početkom XVIII. stoljeća. Prvi proizvođač zadarskog Maraskina, izvjesni Josip Carceninga, držao je od 1730. godine kavanu na Gospodskome trgu. Nešto kasnije, na istom je trgu otvoren Casino Nobile, koji je uz društvene prostorije imao i omanju kafeteriju. Tu su se okupljali na zabavama i plesovima vojni časnici, visoki časnički dužnosnici i drugi gradski uglednici. Ispod starog Casina Nobile, na mjestu je sada prodavaonica Peko, tvorničar likera Antonio Cosmacendi otvara 1860. Caffe del Casino. Zajedno s takvom kavanom i štekatima ispred nje trg je djelovao zapravo kao dvorac bez krova.

Neslužbene revije mode

Nedjeljom nakon mise tu se, uz podnevni koncert gradske glazbe, odvijaju neslužbene revije ženske mode.

 Francuski pisac Pierr Bauron, koji se tu zatekao krajem XIX. stoljeća, ne može se načuditi: "Muškarci i žene odjeveni su po najnovijoj francuskoj modi. Kod žena dominiraju bijele i žarke boje, mada se kod svih šetača osjeća aristokratski ukus u načinu odijevanja. Da ne čujem jezik koji je potpunoma stran mojim ušima, vjerovao bih da se sudeći po odijelu nalazim u nekom talijanskom ili južnofrancuskom gradu". U Frankfurter Zeitungu njemačka književnica Maria Groner u jednome od svojih članaka o Zadru ističe da u njemu nije "vidjela ništa što bi bilo bez stila".

Nakon modernizacije kavana Cosmacendi 1892. postaje Kavana od zrcala. Kartaši iz otmjenijeg društva imali su na raspolaganju kavanicu iza leđa Gradske straže, poslije konačište Il Cappello (Klobuk), a zatim i Caffe Europa.

Na trg se i danas dolazi na piće ispred Lovre i Sunturista, više ovako u prolazu nego šetnjom. Jedino za kakvih velikih događanja tu se odjednom sjati cijeli Zadar. Kao kad je svojedobno domaća grupa Riva pobijedila na Euroviziji, tu se dočekuju košarkaši i proslavljaju njihove pobjede, osvajanje trofeja. Posebno euforično proslavljene su velike pobjede Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, akcije "Maslenica" i "Oluja". Dok je kolonu oduševljenih građana Kalelargom predvodio legendarni Pero Mazija, neki stranac koji se tog trenutka zatekao na trgu uplašio se tolike mase ljudi misleći da je izbila neka revolucija.

Masovne šetnje Kalelargom posebno su dojmljive i početkom XX. stoljeća kada se Zadar isticao kao glavni grad austrijske pokrajine Dalmacije, sjedište carskog namjesništva i Dalmatinskog sabora. "Cijeli Zadar je šetao", piše spomenuta njemačka književnica. Šetnja je tada bila izraz osviještenosti i potvrda stečenog prava na otvorenost, novu modu, ples, druženje pa i zajedničko uživanje.

Central i strah od zla

Sve to posebno dolazi do izražaja u reprezentativnoj kavani Central koja dominira tim dijelom Kalelarge i daje joj pečat.

U ekskluzivnim vijestima novine su tada bombastično objavile da se pojavila "zvjezdarnica među zvijezdama Kalelarge". Točno, iako - podsjeća akademik Petricioli - ne treba zaboraviti da je kavanu Central, može se reći, stvorio "strah od zla" - Kako? Lijepo?.

Kavana Central sagrađena je 1891. i otvorena 14. studenog na mjestu nekadašnjeg samostana sv. Katarine (u XV. stoljeću). Kasnije u doba francuske vlasti, postala je vojarnom. S vremenom oronula, trošnih zidova, predstavljala je opasnost za prolaznike Kalelargom. Nakon što Zadar prestaje biti tvrđavom, za vrijeme austrijske vlasti, općina ruševinu prodaje braći Vladimiru i Mihovilu Bakmazu, bogatim trgovcima podrijetlom od Skradina.

-"Široka, prostrana i visoka, kao da je od emajla. Izgrađena za veliku gospodu", prepričava Petricioli, navodeći još niz superlativa koje su o toj tada reprezentativnoj srednjoeuropskoj kavani ispisali razni novinari i putopisci. Prema opisu povjesničarke umjetnosti dr. Marije Stagličić, "prizemlje te slikovite historicističke zgrade rastvara se nizom širokih arhivolta čiji su stupovi bili ukrašeni neorenesansnim motivima". Tko je sjedio blizu ulice mogao je komunicirati s prolaznicima. Nivo je bio viši od ulice. "Pamtim kad sam kao dječak trčkarao Kalelargom. Otac bi sjedio u kavani, za stolom uz sam rub Kalelarge. Netko od odraslih bi me podigao ocu u krilo, jer je nivo prizemlja kavane bio iznad ulice", sjeća se Petricioli.

U prizemlju se pružala prokurativa s četiri ulaza omeđena arkadama, veliki prozori s karijatidama, u unutrašnjosti dotad neviđena zrcala s pozlaćenim okvirima, pedeset otmjenih stolova, plesna dvorana, čitaonica sa 50 raznih novina, dvorana za biljar, počivaljke obložene crvenim baršunom...

"Bilo je tako lijepo da je kavana izazvala ljubav kod žena, a uzdahe kod muškaraca", zapisao je jedan kroničar. Takva kavana Central postaje središte okupljanja. Svi trče unutra, bilo suho ili kiša, ljudi od ugleda, umjetnici, gospođe, ali i krojačke naučnice, namiguše, piše kroničar. Balovi, udvaranja, zabave, plesovi, koncerti...  Vreva i šušur kao u Beču, Veneciji, Trstu, Budimpešti ili Parizu. Sve dok nakon 150 godina u sastavu Austrijske Monarhije Zadar 1920. nije postao posjedom Kraljevine Italije.

S novom vlašću mijenjaju se i šetači na Kalelargi.

 U grad doseljavaju novi stanovnici iz Italije, koje starosjedioci nazivaju "regnicoli". Prema popisu 1931. godine Zadar je imao 18.614 stanovnika, od kojih rođenih u Zadru samo 10.102 ili 53 posto. Godine 1938. grad ima 22.844 stanovnika, među kojima 3317 ili 26 posto vojnika, čiji se broj popeo na oko 10.000 u 1940. godini, a od javnih zgrada 75 posto bilo je dano na korištenje vojsci.

slučaj kavane Central i tada je bio paradigmatičan. Dvije godine prije početka II. svjetskog rata kavanu je njen novi vlasnik češki trgovac Antonio Zeraušek, dao do temelja srušiti. Na istom mjestu izgradio je za tadašnje prilike modernu zgradu, četverokatnicu, za stanovanje i iznajmljivanje. U prizemlju je doduše ostala kavana istog imena, ali izgledom nije bila ni približno onako luksuzna kakva je bila prije.

Sjećanje Ante Ivića

"Central i Kalelarga su i dalje ostali središnje mjesta događanja", kazuje rođeni Zadranin, danas 95-godišnji Ante Ivić. Što je Kalelarga značila njemu i njegovoj generaciji govori i to da Ante nikada, čak ni ljeti kad bi upekao zvizdan, na tu ulicu nije izašao bez odijela i kravate. Kako onda tako i sve donedavna. Samo, kaže, u vrijeme njegove mladosti šetalo se u špaliru, ženske jednom, muški drugom stranom ulice. Četiri-pet godina uoči II. svjetskog rata u Centralu i na Kalelargi zabave je sve manje. Karnevalske svečanosti koje su prije u Zadru bile tradicionalno lude i raspojasane, polagano se, a potom i definitivno gase. Nijedan totalitarni režim nije volio krabulje. Približavanjem kobnih zbivanja u Europi karneval potpuno pada u zaborav.

Prije, osobito na posljednji dan karnevala, na pokladni utorak na Kalelargi ispred kavane Central vladale bi neopisive gužve. Sva je mladež, kao i ostali, bila van. Masa više nije hodala nego se ljuljala "kao u nekom paničnom bijegu", - prisjeća se Ivić. Korijandola i konfeta bilo je do gležnjeva. Kad sam pripremao ovaj tekst našli smo se u Maloj kavani Danica. Šjor Ante je živa enciklopedija, svjedok svih važnih događanja u gradu u posljednjih devedesetak godina. Sve donedavna nije propuštao nijedan dan a da sa suprugom ne prošeta Kalelargom, naravno u odijelu. Dok ispijamo kavicu, saznajem kako je ovo nekada bila kuća Godning, vlasništvo posjednika i trgovca Eugena Godninga. Iza šest fino profiliranih mramornih lukova, u prizemlju vis a vis kazališta, nalazila se slastičarnica i kafeterija Battara, a u socijalizmu bar Jedinstvo - ugostiteljsko poduzeće, doručkovaonica, točionica, slastičarnica i sladoledarna.

Za vrijeme socijalizma u bivšoj državi, i Central je funkcionirao kao gradska kavana, tu se neko vrijeme okupljala zadarska intelektualna elita, novinari, profesori, direktori... Klijentela - uglavnom muškarci. Kavana je s vremenom gubila publiku, propadala sve dok je devedesetih godina mladi zadarski urbani scenograf Neven Stojaković nije bio preuredio, modernizirao i učinio okupljalištem zadarske mladeži.

SUTRA: Ruševine, obnova, vrhunci i pretvaranje Kalelarge u uličnu trgovinu

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika Evala
a di je nastavak priče??? Od devedesetih godina prošlog stoljeća do sadašnjosti??? Ima li u toj surovoj priči mista za lopove koji danas vladaju Trgom i Kalelargom a da zato nisu platili ni 1 kunu???