Milijuni litara neprodanog maslinovog ulja pred granicom

Poljoprivreda je jedna od djelatnosti koja bi i dugoročno i kratkoročno trebala doprinijeti izlasku Hrvatske iz krize, odnosno normalnom strukturiranju ovdašnjeg gospodarstva prema proizvođačkom i izvozničkom kao jedinom rješenju.
Da hrvatsko gospodarstvo nije tako strukturirano, najlakše se uvjerimo kada promotrimo neopisive količine neobrađenog zemljišta prema čemu smo gotovo europski unikat uz istovremeni uvoz svega što bismo na tom zemljištu mogli proizvesti. Nije riječ tek o “povratku poljoprivredi”, već i prerađivačkoj industriji gdje je najlakše krenuti od onog što sami imamo, dakle preraditi poljoprivredne proizvode koje možemo sami proizvesti dodajući im novu vrijednost. U ostalom nadanju reindustrijalizaciji možemo samo vjerovati i potaknuti one preživjele industrije da se šire ili čekati strane investitore da dio svoje proizvodnje premjeste ovamo, za što nemamo presnažne argumente.
Masline i maslinovo ulje jedna je od tema takvog projekta. Ovdje se uzgajaju, recimo, od pamtivijeka. Postižu fenomenalne rezultate u kakvoći. Maslinovo ulje, odnosno maslina se uzgaja samo u Mediteranskom bazenu pa nema konkurencije u svijetu. Znanost dokazuje da je izvor zdravlja i sastavnica produljenja trajanja života procijenjenog u amaričkim znanstvenim istraživanjima na čak do osam godina.
 Zadarska županija spada u područja u kojima je posljednjih 10-ak godina napravljeno najviše na uvećanju površina pod maslinama, ali i na podizanju kvalitete maslinovog ulja. Neki su učinci toga svedeni na hobi – na desetke i stotine osoba koje su posadile od nekoliko do koje stotine stabala. No ima i istinskog značajnog poduzetništva. MasVin iz Polače s nasadima pored Tinja je primjer takvoga jer je nakon plantaža Agrolagune, sada pod Agrokorom, ovo sa 12.000 stabala druga najveća plantaža maslina u nas. Treća bi, mislim, bila ona SMS-a nedavno preuzeta sa 6.000 stabala.
 No kada je u pitanju tržište, klasični robnonovčani odnos pa onda još uklopljen u normalna današnja tržišna kretanja, još smo podaleko od poželjnog. Naime, golemi dio našeg ulja i dalje završava izvan bilo kakvih legalnih i organiziranih tijekova. Dio kao obiteljski proizvod, ali i znatan dio kao predmet preprodaje bez javne kontrole. Podaci koje je nedavno iznio ministar poljoprivrede to dijelom potvrđuju.
Naime, osim poticaja za maslinare postoji projekt i novac za poticanje otkupa maslinovog ulja u državnom proračunu. U proračunu Ministarstva poljoprivrede za 2011. godinu bilo je osigurano pet milijuna kuna za sufinanciranje otkupa maslinova ulja.
Isplaćeno je nešto manje od polovine predviđenog iznosa.
Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina kazao je da su se na pripadajući natječaj javila 22 otkupljivača, a isplaćeno je njih dvadeset. Otkup se sufinancirao po cijeni od tri i sedam kuna za kilogram domaćeg maslinova ulja, ovisno o kvaliteti proizvoda te uz uvjet da je riječ o veličini otkupa od 1.000 kilograma po otkupljivaču. Otkupljivači su ukupno preuzeli 334 tisuće kilograma ekstradjevičanskog i četiri tisuće kilograma djevičanskog maslinovog ulja.
Ovim se očito želi i smanjiti siva i crna ekonomija kada je riječ o maslinovom ulju. Očito za sad bez većih uspjeha, slično poticajima svojevremeno uvedenim za otkup tzv. bijele ribe gdje se niti poticajem vjerojatno nije uspjelo doći ni do dijela stvarne statistike izlova.
Hrvatski su maslinari, kojima je to hobi ili su barem poluprofesionalni, navikli na traženje bitno većih cijena za litru ulja, bez deklaracije, nerijetko s ležanjem u boci po tržnicama na suncu i desetke dana ili donošenjem iz kuća na povjerenje. Ovdašnji nerijetko cijene svoje ulje na 70 do 100 kuna po litri, oni s juga, odnosno srednjodalmatinskih otoka ipak su skromniji, oni sa sjevera iz Istre, neskromniji, ali tržišno valoriziraniji. Našoj neregistriranoj trgovini vjerojatno niti Europa pa niti bog dragi neće nikad stati na kraj. No ono na što sigurno valja računati su beskrajne količine jeftinijih maslinovih ulja iz Mediterana.
 Dakle, jedna od velikih ovdašnjih prilika, ponovimo maslinovo ulje unikatni je proizvod koji imamo samo u ovom podneblju svijeta, neće skoro biti iskorištena.

Podbačaj otkupa maslinovog ulja

Totalni podbačaj u otkupu maslinovog ulja lani možemo, naravno, pripisati i vrlo lošoj godini na nekim, konkretno i zadarskim prostorima, s apsolutnim podbačajem.
Uz to klasična je nezainteresiranost za prodaju ulja po cijenama po kojima to pojedine uljare ili tvrtke otkupljuju i uz državni poticaj zbog daleko većih po kojima su proizvođači navikli prodavati svoje ulje izvan registriranih tržišnih tijekova.

Stanje na Mediteranu

Oko 70 posto proizvodnje maslinovog ulja odrade Španjolska, Italija i Grčka kao najveći proizvođači na svijetu. Kriza je drastično umanjila potrošnju jer ljudi u krizi kupuju jeftinije sojino, suncokretovo, biljno ili palmino ulje. Kriza u domicilnim proizvodnim zemljama, ujedno i najvećim potrošačima svela je potrošnju u Španjolskoj i Italiji na 2002. godinu, dok je u Grčkoj potrošnja negdje na sredini 90-ih godina prošlog stoljeća. Sama Španjolska navodno ima na zalihi gotovo cjelokupnu jednogodišnju proizvodnju i zbog jako dobre lanjske godine s urodom i ovih problema s plasmanom. Tako je približan pad cijena iznosio do 30 posto.