Nenadoknadiv gubitak za kockaste

Za velike utakmice Hrvatskoj će nedostajati golgeterska reputacija napadača koji je odveo Bayern u finale LP i silan energetski potencijal igrača od kojega su do prije neki dan strepili svi hrvatski protivnici na EP-u

Slaven Bilić ostao je zgromljen crnim vijestima iz Münchena. Kako i ne bi. Tjedan dana prije prvoga nastupa na Europskom prvenstvu, hrvatska nogometna reprezentacija ostala je bez Ivice Olića, značajnoga napadačkoga aduta i vedroga duha svlačionice kojoj je Olin specifičan humor i odnos prema kolektivu bio od neprocjenjive važnosti na velikom natjecanju. Izbornik “kockastih” samo je jednom za svoga izbornikovanja bio u težoj situaciji, onoga trenutka kad je prije četiri godine morao prihvatiti činjenicu da u momčadi na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj neće biti Eduarda da Silve, napadača kojim je počinjao i završavao svaki uspjeh “kockastih” u prvom Bilićevom mandatu. I puno veće momčadi od hrvatske u tom trenutku ne bi mogle nadoknaditi Duduov brazilski štih i vic, šarmantnu dječačku zaigranost, osjećaj za suradnju, okomit prodor i nevjerojatan postotak realizacije. Tko zna dokle bi sezali dometi Bilićeve momčadi na vrhuncu moći da je na austrijskim travnjacima uza se imala strijelca koji je u kratkom razdoblju dosegnuo “šukerovske” standarde…
Vremena su se promijenila. Bilić je na minulim pripremama za prvu utakmicu protiv Irske prednost u napadu dao Mariju Mandžukiću i Nikici Jelaviću. Mandžukić je već dvije godine standardni prvotimac, Jelavić je mjesto u prvoj momčadi izborio sjajnim proljetnim nastupima u dresu Evertona. Status pričuva Olića i Eduarda lako je bilo opravdati činjenicama da napadač Šahtara sve teže prati tekovine modernoga nogometa, a da je Olić uslijed nužne operacije koljena i jake konkurencije među napadačima kod novoga trenera Bayerna Juppa Heynckesa preko noći izgubio status u momčadi što ga je uživao kod njegova prethodnika Luisa Van Gaala. Uostalom, način napadačke igre “kockastih” na isteku Bilićeva mandata značajno se razlikuje u odnosu na prijašnja uspješna razdoblja.
Petrić i Eduardo
U svojim najboljim danima Bilić je inzistirao na plitkoj formaciji u osnovnom rasporedu 4-4-2. Na skraćenom terenu lakše je bilo sakriti evidentne trkačke nedostatke (Kranjčar, N. Kovač) zbog kojih je Hrvatska imala samo jednoga klasičnoga veznoga igrača (Modrić) za kojega su se otimali i još uvijek se otimaju najveći europski klubovi. Na skučenom prostoru do izražaja je maksimalno dolazila pojedinačna tehnička kvaliteta hrvatskih nogometaša koji nisu mogli trčati, ali su se znali nadigravati. U takvom rasporedu dvojica bočnih igrača (Ćorluka, Pranjić) i jedan povučeni napadač (Eduardo) postajali su vezni igrači, a “trade mark” postala hrvatska igra kratih pasova na malom prostoru koju su u naponu snage personificirali napadači Eduardo i Petrić. Budući da je uoči Europskoga prvenstva prije četiri godine ostala bez najvažnijega igrača (Eduardo), a da je izbornik Bilić s vremenom izgubio kvalitetnu komunikaciju s Petrićem, Hrvatska je već na austrijskoj europskoj smotri postupno počela mijenjati stil igre prema naprijed. “Kockasti” su, uostalom, najzreliju utakmicu u Bilićevoj eri (Njemačka 2:1) odigrali kada je u momčadi od prve minute jedini napadač bio Ivica Olić, ishitreni nogomet kojega se na početku Bilićeva mandata sudarao s izbornikovim napadačkim konceptima.
Brzina i snaga
Budući da igra “kockastih” u novije vrijeme sve teže pronalazi poveznice s najslavnijim danima, Bilićevi napadački aduti danas počivaju na brzini i snazi golgetera s bundesligaških (Mandžukić) i premierligaških (Jelavić) travnjaka. Pod pretpostavkom da prijateljska utakmica s Norveškom nije mjerilo realnih mogućnosti momčadi, a da donedavno četvrti Bilićev napadački izbor (Eduardo) neće preko noći postati prvi unatoč pogotku u Oslu, Mandžukić i Jelavić počet će utakmicu protiv Irske koja će u velikoj mjeri odrediti ambicije “kockastih” na EURO-u. Iako Eduardov neuništivi osjećaj za gol nikad nije iščeznuo, a da je  divljački nasrtaj Martina Taylora više nikad nije Eduarda doveo u stanje optimalne tjelesne pripremljenosti, Bilić na predstojećoj europskoj smotri ne može u Brazilcu s hrvatskom putovnicom računati na igrača više u veznom redu, ali u kriznim razdobljima igre može računati na tipičnoga napadača protivničkih šesnaesteraca koji pogotke zabijaju ni iz čega, kao što je to bio slučaj u Oslu. Za velike utakmice (Italija, Španjolska) nedostajat će mu, međutim, golgeterska reputacija napadača koji je prije dvije godine svojim pogocima odveo Bayern u finale Lige prvaka i silan energetski potencijal igrača od kojega su do neki dan strepili svi hrvatski protivnici na EURO-u.