Zlatom okićeno Babinovo bilo i od Šimunova crno

Ova dva vrsna vinara do pobjedničke titule došli su različitim putevima – Babin je u svoje bilo ugradio savjete stručnjaka, a Šimunov se držao tradicionalne recepture

Želja za očuvanjem tradicije i njenih vrijednosti zvijezda je vodilja koja je vodila pobjednike ovogodišnjeg trinaestog po redu susreta vinara Belafuže, Bruna Babina i Klaudija Šimunova. Danas, gdje se nalaze zgrade na Putu Petrića, nekad su bili vinogradi koje su obrađivale težačke obitelji s Belafuže.
Spomen na njih čuvaju vinari Belafuže koji ne žele da se izgube njihovi korijeni i koji se već tradicionalno okupljaju u dvoru Sonje Petrić, pričaju o starim vremenima, današnjim problemima i naravno kvaliteti svoga vina. Junaci te priče ove godine su Babin i Šimunov. Ova dva vrsna vinara do pobjedničke titule došli su različitim putevima – Babin je u svoje bilo ugradio savjete stručnjaka, a Šimunov se držao tradicionalne recepture.
Savjetima neviste do titule
Bruno Babin u svom vinogradu ima tri sorte vina – debit, maraštinu i ugni blanc od čije kupaže je nastalo pobjedničko vino. Naknadno je počeo kupovati crno grožđe i praviti crno vino jer ima blagotvoran učinak na krvni tlak.
– Moja obitelj od 1900. godine, od kada smo došli s otoka, držala je vinograde na Žmirićima. Ja danas imam vrta ispred kuće od 3.000 metara četvornih gdje imam vinograd. Bilo bi šteta da nestane vinogradarska tradicija u našoj obitelji, ali i na cijeloj Belafuži. Mi smo prije živjeli od prodaje vina, ljudi su pomagali jedni drugima, priča Bruno Babin.
Ipak nije Babin jedini koji sudjeluje u pravljenju pobjedničkog bijelog. Sin Milo je snaga koja obavlja najteže poslove u vinogradu i u podrumu. Pomaže i nevjesta Andrea, supruga drugog sina Ivana.
– Ne znam kako bih bez Mila. Ja imam 75 godina i ne bih mogao odraditi sve poslove bez njega. Andrea je isto jako zaslužna za kvalitetu vina jer pomaže svojim stručnim savjetima. Ona sada radi u Zavodu za javno zdravstvo Zadar, a prije je radila u vinariji u Benkovcu, priča Babin.
Drugim putem do nagrade došao je Klaudijo Šimunov. Šimunov je kapetan na luksuznim jahtama, proputovao je puno svijeta i mnogo naučio.
 Ravnokotarsko grožđe donilo pobjedu
Kada je riječ o vinima učio je od najboljih, Francuza. Šimunov sve radi na tradicionalan način. Nema vlastiti vinograd pa kupuje grožđe koje mora biti vrhunske kvalitete. Kupovao je mali plavac s Pelješca, babić iz okolice Šibenika, pošip s Korčule. Pobjedničko crno napravljeno je od caberneta sauvignona iz Ravnih kotara.
– Radim sve na tradicionalan način. Za dodavanje gljivica i kvasaca treba biti stručno osposobljen čovjek. Ne možete pustiti živa bića, a da ih ne nadgledate. To je kao da imate firmu i nikada ne dolazite u nju da vidite što ljudi rade. Važno je imati kvalitetno grožđe. Prije se u vina nije dodavalo ništa, nekada su čak dodavali vodu da se razrijedi. Također, moja odluka je bila da nastavim raditi na isti način kako je radila moja familija, kaže Šimunov.
Šimunov uz vino radi maslinovo ulje, pršut, šokol. Međutim kaže da ništa ne bi mogao bez pomoći svoje obitelji.
 – Jako sam zahvalan svojoj obitelji koja mi pomaže  supruzi Josipi, sinovima Stipi i Josipu, majci Danici. Oni mi pomažu i podržavaju me. Bez obitelji jedan čovjek to ne može sam. Sin Stipe mi pomaže jako puno. Jedne godine morao sam ići raditi na jahtu, a on je ostao kod kuće, pazio na vino i svaki dan me obavještavao što se događa, kaže za kraj Šimunov.