VELIKO OTKRIĆE Na nadinskoj Gradini arheolozi pronašli liburnsko-rimsku nekropolu s cijelim naseljem, ali i ostatke džamije

Zadarsko zaleđe i Ravni kotari bogati su arheološkim nalazištima iz raznih perioda, a posljednja istraživanja rađena na području Nadina to su i potvrdila. Naime, skupina djelatnika i studenata s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru predvođena dr. sc. Martinom Čelhar na lokalitetu zvanom Gradina, "istražuje" liburnsko-rimsku nekropolu i cijelo naselje za koje se već sad sa sigurnošću može reći da se tamo život odvijao još od 7. stoljeća prije nove ere, a daljnja istraživanjima bi mogla dati i neke starije nalaze.
Teren se istražuje još od 2005. godine, no posljednjih godina to se intenziviralo. Tako su se zadarskim arheolozima u novim istraživanjima priključile i američke kolege, mahom sa Sveučilišta u Maineu s kojima su uspostavili suradnju. Pronađena nekropola i naselje te brojni nalazi s njih govore o tome kako su u mjestu koje je danas poznato po dobrim vinima već Liburni imali naselje. Kraj koji je bio strateški dobro pozicioniran i bogat stoga se i razvijao te je stanovništvo živjelo bogato, a u prilog tome govore materijalni dokazi, posebno oni iz grobnica.

Odavno poznat arheološki lokalitet
Martina Čelhar, voditeljica istraživanja kaže nam kako je Nadin odavno poznat kao arheološki lokalitet te da ga spominju i antički pisci napominjući kako je to bio grad još u rimsko doba, a po slučajnim nalazima i manjim istraživanjima već od šezdesetih godina bilo je poznato da se tamo nalazi važno liburnsko željeznodobno naselje.
Prva istraživanja započela su još 2005. godine na liburnsko-rimskoj nekropoli koja je odmah donijela iznimno interesantne nalaze.
-Istražena je velika površina i sada vidimo odnose između pojedinih grobova dvaju različitih faza, liburnske i rimske. Kao najznačajnija spoznaja nam je monumentalizacija u liburnskom svijetu, odnosno grobna arhitektura kakva do sad nije bila poznata na ovom prostoru. Osim samih grobnih škrinja, ovdje imamo i ograđivanje cijelog grobnog prostora koje je planski izvedeno, govori Čelhar.
U do sad istraženim grobovima pronađeno je mnoštvo nalaza, posebno u jednom od helenističkih grobova u kojemu je između ostaloga pronađena i različita keramika koja je služila za posmrtne obrede i rituale, a datira još od 3. stoljeća prije Krista. Iako su dvije takve bogate grobnice, o kojima su knjigu izdali Ante i Šime Batović, istražene još šezdesetih godina 20. stoljeća, one nisu dočekale arheologe u izvornom stanju s obzirom da su djelomično iskopane od strane lokalnog stanovništva koje je zatim to otkriće prijavilo nadležnim arheolozima. Ovaj novi intaktan nalaz sada nudi priliku za puno jasniju sliku i preciznije podatke vezane uz pokapanje i kult mrtvih.

Mlađe željezno doba
– Ukop koji smo pronašli i koji je intaktan, odnosno barem u novije vrijeme nije diran, pokazuje nam sliku koja je karakteristična za razdoblje mlađeg željeznog doba. U mlađem željeznom dobu došlo je do promjene u grobnom inventaru i pojavljuje se veći broj posuda koje su vezane za posmrtne obrede i rituale. Riječ je o importiranom posuđu, a grob koji sada istražujemo datiramo od 3. stoljeća prije Krista, a čini se da se koristi i u 1. stoljeću. Većinom smo pronašli helenističko reljefno posuđe, uglavnom kratere, a nađen je i velik broj fibula i pojasnih kopči koje su bili funkcionalni dijelovi odjeće, kaže Čelhar.
Nažalost, odjeća je vremenom uništena i ne može se sa sigurnošću tvrditi što su tada ljudi nosili.
-O odjeći možemo jako malo reći. Obično ju rekonstruiramo prema očuvanim funkcionalnim dijelovima nošnje, fibulama, iglama i drugim predmetima te njihovu položaju na određenom dijelu tijela pokojnika.
U nekim zemljama, poput Danske, gdje su drugačiji klimatski uvjeti postoji sačuvana odjeća iz brončanog doba, pa i prije, kaže Čelhar.
Grobna mjesta, odnosno škrinje izgledaju dosta malo i neukom oku to bi se činilo kao grob vrlo male osobe, no riječ je o pogrebnim običajima Liburna.

Mogući obiteljski ukopi
-Škrinje izgledaju malo u odnosu na prosječnu veličinu čovjeka zato što su se Liburni pokapali u zgrčenom položaju. Nisu se spaljivali, taj običaj došao je s dolaskom većeg broja rimskog stanovništva koje je pratilo integraciju istočnog Jadrana u rimsku državu. Ovdje imamo željeznodobnu nekropolu koja ima sam grob te kamenu ogradu koja okružuje jedan ili više grobova tvoreći tako zasebna grobna polja. Na osnovi grupiranja grobova odraslih pokojnika i djece, kao i većeg broja grobova unutar pojedinih ograda, pretpostavljamo da je riječ o obiteljskim ukopima, govori nam Čelhar.
Populacija koja je tamo živjela nije uništavala starija grobna mjesta, uglavnom su pokušavali sačuvati pogrebna mjesta svojih predaka, što je jako dobro za današnja istraživanja.
-Dolaskom Rimskog Carstva dolazi do promjene i preuzima se način pokapanja identičan u cijelom rimskom svijetu te se ovdje preslojava starija nekropola s ograđenim zidanim grobnim parcelama unutar kojih se pokapaju pripadnici obitelji. Često je na sredini i baza na kojoj je stajao neki spomenik, edikula ili mauzolej. To također možemo potvrditi time što smo našli veliku količinu dijelova arhitekture, stupova, cipusa ili stela. Arhitektonskih dijelova koji su bili dio te nadgrobne arhitekture, kaže Čelhar.
Nakon istraživanja nekropole arheologe je zanimalo i tko su bili ti ljudi, gdje i kako su živjeli te u krenuli prvo u potragu, a nakon toga i u istraživanje nekadašnjeg naselja. Kako nam je pojasnila Martina Čelhar, naselja su zahtjevna za istraživanje jer je potrebno puno vremena i pregledavanje širokog prostora kako bi se vidio odnos kuća, plan grada te kako se on mijenjao tijekom stoljeća. Uspostavljena je suradnja sa Sveučilištem u Maineu, početna istraživanja je financirao National Geographic te su 2015 godine krenuli u intenzivnije istraživanje naselja pa je napravljeno i pet sondi diljem nadinske Gradine.

Velika površina istraživanja
– Naselje se istražuje na velikoj površini te se prvo istražuju kasnosrednjovjekovni i novojekovni slojevi, zatim antički, a sada započinjemo s istraživanjem onih najstarijih, željeznodobnih slojeva. Još uvijek ne znamo kada počinje najstarije naselje. Došli smo na prijelaza između ranorimskog i željeznodobnog horizonta. Po nekropoli i nekim slučajnim nalazima znamo da tu život cvjeta od 7. stoljeća prije Krista, kaže Čelhar.
Osim naselja i grobova, arheolozi su proučavali i srednjovjekovnu tvrđavu koja se nalazi na tom mjestu, a istražen je i dio prostorije za koju se pretpostavlja da je služila kao džamija iz Otomanskog Carstva.
Vrijednost ovih istraživanja prepoznala je i Hrvatska zaklada za znanost koja ih od 2017. godine većim dijelom financira, a u nekim drugim aspektima istraživanja financijski pomažu i Ministarstvo kulture te Zavičajni muzej u Benkovcu. S obzirom na to da je cijela Gradina u privatnom vlasništvu dozvolu za istraživanje arheolozi su dobili od obitelji Marić, Vrsaljko i Kalinić zbog čega su im iznimno zahvalni, kao i obitelji Škaulj koja u blizini ima vinariju i logistički im pomaže. Istraživanje ima i edukativni karakter, pa studenti arheologije tu odrađuju praksu. Voditelji prakse su izvanredni profesor dr. sc. Dario Vujević i docentica Vedrana Glavaš koji uz istraživanje i educiraju studente kako pravilno istraživati arheološki lokalitet. Na terenu su i američki studenti sa Sveučilišta u Maineu, pa osim prakse i rada na istraživanjima s hrvatskim kolegama razmjenjuju iskustva.

Keramika u Nadin stizala iz Italije, Grčke, Male Azije i sjeverne Afrike
Doc. dr. sc. Igor Borzić na istraživanju sudjeluje od početka, a njegov interes su prvenstveno keramički predmeti, odnosno analiza keramičkih nalaza. S obzirom na to da je lokalitet dosta vremenski raširen i na njemu su brojni nalazi i posla je dosta, kao i zaključaka o nalazima.
-Nalazi su mnogobrojni i raznovrsni. Interes nam je da pozicioniramo Nadin u regionalnim, ali i globalnim okvirima. Nadin je bio dio svjetske zajednice, mislim na rimsko doba. Kroz vremensku lentu možemo vidjeti da od 7. stoljeća prije Krista pa nadalje ta nadinska zajednica, komunicira s antičkom grčkom i istovremenim južnoitalskim zajednicama pa tu nalazimo ulomke crno figuralnih posuda, kaže Borzić.
Nadinski nalazi pokazuju i kako se tada širila moć, pa dolaze i stvari iz drugih krajeva svijeta.
– Dinamika opće mobilnosti pa tako i trgovine keramičkim proizvodima na istočnom Jadranu intenzivira se tijekom helenističkog razdoblja, a dominiraju nalazi koji se proizvodno vezuju za južnoitalski prostor. Dolaskom Rima ta se situacija dodatno globalizira i kako idu stoljeća nalazimo žarišta koja su tada bila najjača u Rimskom carstvu i koja su plasirala najviše materijala. U 1. stoljeću tu je keramika iz Sjeverne Italije, u 2. stoljeću tu je keramika iz istočnog Mediterana, konkretno Male Azije. Od 3. stoljeća čitavo tržište je preuzeo materijal iz Sjeverne Afrike. Sve to možemo pratiti u Nadinu i tu možemo stvoriti poligon za proučavanje trgovinsko-ekonomskih procesa koji se događaju na području čitavog Jadrana i Mediterana, kaže Borzić dodajući kako materijal govori i o svakodnevnom životu jer nalaze se posude iz kojih je netko spremao i jeo hranu te ih koristio za razne svrhe.
Napomenuo je i kako su u grobovima pronađeni mahom keramički oblici vezani uz ispijanje ili miješanje vina ili drugih tekućina, dok su u naselju nalazi posuđa i keramike puno širi i koristili su se za razne stvari.

Gregory Zaro: Zanimalo me kako Zadar planira budućnost s gledišta arheologa
Gregory Zaro, profesor sa Sveučilišta u Maineu, već nekoliko godina dolazi u Nadin te radi na istraživanju s hrvatskim kolegama. Većinu karijere proveo je po Južnoj Americi, najviše u Peruu gdje je istraživao majansku kulturu. Njegov primarni interes je urbanizam i promjena okoliša kroz vrijeme, a s obzirom na to da radi na Institutu za klimatske promjene, Odjel za antropologiju, njegovi interesi vezani su i za okoliš te klimu. Još 2013. godine dobio je Fulbrightovu stipendiju te je došao u Zadar raditi na urbanizaciji na Jadranu, a želio je pronaći i kolege zainteresirane za suradnju.
-Nisam znao previše o arheologiji na ovom području, osim onog što sam pročitao. Kada sam došao u Zadar u tih prvih sedam mjeseci zainteresiralo me to da grad koji je star 3000 godina živi, raste populacija i klima se promijenila, dolazi sve veći broj turista. Zanimala me voda i resursi te kako Zadar planira budućnost s gledišta arheologa te kako je to bilo nekada. Teško je iskapati u Zadru, jer to je živi grad, pa sam želio nešto što će biti prikladnije za moje istraživanje. 2015. godine napisali smo projekt koji je financirao National Geographic, pa sam tada doveo 12 studenata. Želio sam da to bude suradnja između studenata i sveučilišta, to je smisao međunarodne suradnje. Arheolog sam mnogo godina, ne iznenađuje me mnogo toga, ali me fascinira. Posjetili smo Aseriju gdje je mnogo toga otvoreno i vidi se, a studente je posebno iznenadilo to što na ovom području ima svega upravo ispod naših nogu. Međutim, priroda je to prekrila. Stratigrafija je kompleksna, jer u Peruu se skine dio prašine i dolazite do nečeg starijeg od 1000 godina. To je na samo nekoliko centimetara, a ovdje je i na nekoliko metara. Zanimljivo je vidjeti nešto ovakvo i kako se naselje mijenjalo kroz vrijeme, kako je raslo i propadalo te kako je napušteno, kaže Zaro.
Upitali smo ga postoje li neke poveznice s Majama i zajednicama koje su živjela na našem području, a koje je on kao stručnjak uočio.
-Maje su živjele u velikim urbanim centrima i imali su kompleksna društva. Iako nema direktne kulturalne poveznice postoje varijable i možemo gledati kakva je bila napučenost, kako se ratovalo i uzgajalo hranu te upravljalo sa sredstvima. Iako ne postoji direktna povijesna poveznica možemo gledati kako su ljudi reagirali na klimatske promjene, kaže Zaro.