ZADRANKA U DUŠI Ponosna je na svoje radnike, otvorit će i Montessori školu za njhovu djecu

U doba korone sve što smo mogli radili smo na daljinu pa se i neki novinarski zadaci odrađuju »na rate« ili nekim obrnutim, novim normalnim putem. Tako smo prije mjesec i pol dana pisali o uspješnoj Zadranki, inženjerki strojarstva Snježani Köpruner, objavili priču i fotografije koje nam je poslala iz Travnika. Priča je odjeknula, već se i slegnula, a pravo upoznavanje je uslijedilo tek ovih dana. Morala je »pasti« onda i prava zadarska fotka.

Put do direktorice tvornice s 386 radnika
Köpruner nas je oduševila, kako onda na daljinu, tako i uživo. Podsjetimo, Snježana je završila Tehničku školu u Zadru te magistrirala na Fakultetu strojarstva u Zagrebu. Radila je prvo u zadarskom Bagatu, potom u Regensburgu, u tvrtki Global Sourcinga GmbH u kojoj je naknadno postala i direktorica. Ta njemačka tvrtka je 2004. godine, zajedno s dijelom radnika privatizirala 67% državnog kapitala Remontnog zavoda tadašnjeg velikog vojnog kompleksa Bratstva iz Novog Travnika.
– Da mi je netko rekao da ću iz Njemačke ići živjeti u Travnik…, govori Snježana, u duši uvijek Zadranka, ali i s velikom ljubavlju za Bosnu.
Tvrtku u tad raspadnom stanju transformirali su u modernu europsku tvornicu s 386 radnika, prosječne starosti od 33 godine i godišnjim prihodom od 18 milijuna eura. Ta moderna tvornica, GS – Tvornica mašina Travnik, između ostalog proizvodi okvire za elektirčne bicikle koje vozi čak i Christiano Ronaldo, a same bicikle proizvodi u Njemačkoj tvrtka koju vodi njen sin, Petar Desnica. Köpruner je poznata po više nego poštenom i korektnom odnosu prema radnicima. Tvrtka im plaća liječničke preglede, školuje ih, organizira izlete i nogometne turnire, a u sklopu tvornice je i Montessori vrtić i jaslice za djecu djelatnika. Ponosna je na svoje radnike i njihove prinove kojih je svake godine sve više. Otvorit će im za koju godinu i Montessori školu.
U krizama obično raste nezaposlenost, a onima koji i ostanu raditi nerijetko se narušavaju radnička prava pa je ovakvo razmišljanje jednog poslodavca u ovim danima jako lijepo čuti.

Dobrog radnika treba čuvati, pogotovo u krizi
– Dobrog radnika je teško i naći i stvoriti, pa ga treba čuvati, pogotovo u krizi. Prava rijetkost su dobri inženjeri. Ako ga želiš zadržati, daj mu dobru plaću, zaposli mu i ženu, kupi mu auto, govori Snježana dok pijemo čaj na Forumu.
Žalosna je jer će zbog pada prihoda uslijed koronakrize jednom manjem dijelu radnika ipak morati dati otkaz, a teško je, kaže, izabrati kome, jer svi su dio velike obitelji. Onda, kaže, gledaju cjelokupnu sliku, tko će to lakše podnijeti, tko nema od čega živjeti i slično.
Snježana je protekla tri mjeseca u komadu provela u Travniku, što joj je, kaže, bio veliki šok.
– To mi se nije u životu dogodilo, inače sam svaki tjedan na drugom mjestu – Njemačka, Travnik, Zadar… A sad sam napokon u mome Zadru, govori Snježana koja veze sa Zadrom uvijek njeguje. Obavezno dolazi na godišnjice matura, kada je pozovu, druži se s prijateljima, a prometuje najčešće – s barkom zadarskih barkajola.
Žalosna je, kaže, kad vidi što se događa sa SAS-om, nekad strojarskim divom ovog područja. S nekim ljudima iz SAS-a je Snježana išla u školu i na fakultet, a neki od njih svake godine sudjeluju kod nje na turniru u Travniku. Igraju, sviraju, pjevaju.
Razmišlja i o novim poslovnim projektima koji je možda vrate u Hrvatsku. Kako očito radimo njenu priču na rate, sljedeći put, zaključuje Snježana, moramo se vidjeti u Travniku.
 

Velika obitelj

Snježana ima dvoje biološke djece, sina Petra koji živi u Njemačkoj i kćer Atenu koja živi također u Bosni, radi s njom, a nedavno je i rodila sina, tako da je Snježana postala i po treći put baka. Nakon nagle smrti supruga Kurta Köprunera, Snježana je posvojila i 12-godišnjeg Almedina, sada 22-godišnjeg mladića, kojeg je uzela pod svoj krov kad mu se samohrana majka teško razboljela i umrla. U Voralbergu ima i kći Veru iz prvog braka njenog pokojnog supruga, koju je, kako kaže, prihvatila kao rođenu kćer. I brat joj se doselio u Travnik sa svojom obitelji, tako da je uvijek okružena s ljudima koje voli i koji su joj bliski, bilo doma, bilo na poslu.
 

Inženjerka strojarstva zaljubljena u kulturu

Koliko se promišlja svaki segment u poslovanju, ali i društvenoj odgovornosti te povezanosti sa zajednicom, pokazuje i nekoliko sljedećih činjenica.
Oko tvornice je veliki voćnjak jabuka za prehranu radnika u kantini. A da se ne bi bacalo pusto željezo u otpad, gs-tmt d.o.o. je započeo suradnju s tamošnjim umjetnicima koji će od tog otpada napraviti umjetnička djela. Poslagat će ih u krug tvornice, a cijela kompozicija će se zvati prema djelu Ive Andrića »Znakovi pored puta«.
– Tiskara Print GS d.o.o. koja je vlasništvo gs-tmt d.o.o. radi edukativni program za djecu, a posebno su ponosni na edukativne slikovnice autora Rusmira Agačevića i ilustratora Dejana Pranjkovića. U pripremi je drugo izdanje knjige, ovaj put za odrasle »Snovopriče o Sefardima i Askenazima travničkim«.
– A nove slikovnice s novim temama su kod Rusa uvijek u pripremi za sljedeće izdanje, govori Snježana.
Njena ljubav prema kulturi dovela je i do toga da je Tvornica mašina bila nakladnik dvjema knjigama Ivana Lovrenovića, s temama kulturne povijesti i putopisa po Bosni i Hercegovini. Zadnja knjiga koju su financirali je Ikavski zemljopis ili putovima fra Ivana Jukića 2018. U pripremi je i treća knjiga sa sličnim sadržajem.
Izuzetno je ponosna na suradnju i prijateljstvo s BiH umjetnicima.