Proboj prostora u volumen

Slika korisnika admin
lovrojaksic
Nenad MARČEV
Lovre Jakšić uz jedan od svojih radova s ove izložbe

U petak navečer u Narodnom muzeju Zadar - Odjel Muzej grada Zadra otvorena je izložba kiparskih radova Lovre Jakšića, mladog umjetnika s otoka Brača. Svečanost otvaranja izložbe, koju je pratilo mnoštvo uzvanika i gostiju, vodili su Hrvoje Perica, ravnatelj Narodnog muzeja Zadar, Ivan Šimunić iz Odjela za društvene djelatnosti Zadarske županije, te Dalibor Prančević, povjesničar umjetnosti.

Hvaleći umjetnikov rad, sva trojica su apostofirala tradiciju rada s kamenom obitelji Jakšić s otoka Brača, pa je spomenuto kako su se neki Lovrini pretci okušali i u umjetničkom radu u kamenu, pored onog zanatskog.

Opširnije i više o djelima Lovre Jakšića kazao je Dalibor Prančević, posebno naglasivši kako izložene skulpture nisu nikako plod slučaja, kako je to kod kiparstva uobičajeno. Sve su skulpture, dodao je Prančević, prethodno potanko promišljene i modelirane u glini. Prančević je i autor teksta kataloga ove izložbe i u njemu piše:

- Prva impresija koja se stječe pogledom na Lovrine skulpture jest proboj prostora u volumen. Znanja o pasivnoj i aktivnoj ulozi prostora u skulpturi su usvojena i adaptirana za kontekst sasvim drugačije naravi. Skulpture Lovre Jakšića bilo bi nemoguće promatrati bez osvrta na podneblje kojem on pripada. Podneblje iz kojeg umjentik dolazi bogato je tradicijom kamenog obrta. To je podneblje koje sadrži pejzaž u kojem se, kroz prisustvo kamenoloma, očituje volja za obradom kamena. Naposljetku, to je podneblje unutar kojag se nastavlja dugogodišnja tradicija Lovrine obitelji. Sve navedeno predstavlja šifru utkanu u djela mladog umjetnika, koja postaju još zanimljivijima kada im se pridruže sljedeći asocijativni parovi. Kiparske forme Lovre Jakšića nose kvalitetu organskog. Mogu se vezati za bračke škrape ili relikte pronađene na plaži, altrerirane prirodnim silama ili živim organizmima koje su nekoć štitili. Susreti zaglađenih i „grubo" obrađenih dijelova skulpture, kao i njihove šupljine, bliski su navedenim fenomenima. Posebice je zanimljivo pratiti slojevitost obrade površine. Grublja obrana na isturenim je mjestima skulpture i ona kao da štiti pomno obrađeni glatki volumen. Pogled neprestano prelazi s jedne na drugu kvalitetu obrade pokušavajući pritom determinirati što je vanjski, a što razotkriveni nutarnji dio. Na nekim skulpturama Lovre lagano „para" mjesto intenzivnog susreta prostora i volumena usporavajući brzi prolaz prostora, te sugerira trenje, odnosno nemir. Šupljina u skulpturama Lovre Jakšića može imati asocijativnu vrijednost - primjerice onu oka! To je osobito izraženo u slučajevima gdje šupljina tendira ka pravilnom kružnom obliku. To nije nevažno jer unutar opusa mladog umjetnika možemo prepoznati skulpture koje vežemo uz portret. Ovakva djela vraćaju nas nazad na tradiciju obitelji, odnosno na kreativan izraz umjetnikova djeda, samoukog kipara. Iako se Lovre udaljio od figuracije, na nekim se njegovim djelima ona ipak „pomalja" i shematizira doživljaj šupljine - kao oka ili nekog drugog dijela tijela, da bi se u sljedećim djelima pretvorila u pojavu samostalne naravi.

Inače, Lovre Jakšić rođen je 1981. godine u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Braču u Donjem Humcu. Na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu diplomirao je smjer kiparstva kod profesora Kažimira Hraste. Živi i radi u Donjem Humcu. Pored sedam skupnih izložbi ovo je Lovrina prva samostalna izložba.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno