In memoriam - Goran Bujić (28. studenoga 1955. - 5. srpnja 2011.)

Slika korisnika admin
goran bujic
Pjesnik, kritičar, esejist i novinar - Goran Bujić

Znamo da je smrt misterij,  vjerujemo u to kako je Krist  život učinio besmrtnim, živimo svakodnevnu prolaznost,  pa ipak mi smo nemoćni,  tužni i slomljeni pred šimićevskom činjenicom "ljudske  smrti", posebice kada nas zadesi smrt poznate, bliske i  drage osobe. Iako me Goran  osobno pripremao za ovaj čin,  mislio sam na čudo i nemoguće. Ljudska je duša takva.  Naš posljednji razgovor odvijao se tako što me je Goran  pretekao s pitanjem gdje sam  i kako sam, odmah potom, u  dahu, dodajući kako misli da  mu upravo ja napišem posljednji pozdrav, jer da ne zna  drugoga tko bi mu to učinio.  To ovu moju riječ čini bremenitijom i odgovornijom, a  to što bih želio reći čini mi se  maglovito, daleko i nedostižno kao kakvo brdo iznad  oblaka, kako bi kazala Vesna  Krmpotić.

Krenut ću od elementarnih  činjenica, od onoga što je svima poznato i što svatko razumije, dakle od spoznaje koja se podrazumijeva kada se  govori o bilo kojem čovjeku, a  to je njegova biografija.

Pjesnik, kritičar,  esejist i novinar

Zadarski kroničar Pavao  Jerolimov u svom bi vremeplovu jednostavno kazao: "U  Zadru je 28. studenoga 1955.  rođen Goran Bujić, pjesnik,  kritičar, esejist i novinar. Osnovnu i srednju školu  pohađao u Zadru, a studij  komparativne književnosti i  filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je na  istom Sveučilištu magistrirao  iz područja filoloških znanosti". Spomenimo usput kako  je kao srednjoškolac radio u  Zadarkomercu te kao student  u izdavačkoj kući Naprijed u  Zagrebu. Članke je počeo objavljivati još kao apsolvent,  dobivši kolumnu TV fokus u  Večernjem listu 1979. godine.  Književnu kritiku objavljuje u  svim relevantnijim časopisima i novinama (Republika,  Delo, Pitanja, Forum, Dometi, Dubrovnik, Quorum, Revija, Književna reč, Polja, Dubrovnik, Zadarska revija, Zadarski tjednik, itd.,više od 360  recenzija). Uvršten je 1981. u  Panoramu mlade hrvatske  kritike. Priče je objavljivao u  više časopisa za književnost:  Republika, Pitanja, Dubrovnik, Istra, Revija.

U Zadarskom do kraja

 U Zadarskom listu surađuje od prvih ratnih dana  pokretanja ove novine, gdje  do posljednjeg trenutka biva  urednikom kulture i priloga  Donat. Od objavljenih knjiga  značajno mu je djelo magistarski rad Život i djelo Josipa  Juga Šuljića, a posebnu pozornost na svoj rad privukao  je romanom Zlatni šut (Zagreb, 1983.). Izbor iz poezije  objavljen mu je u časopisima  Dometi (1980.), Zadarska revija (1982.), Rival (1995.), Sokolar (1998.) itd. Svojim prikazima i osvrtima uvršten je u  panoramu Mlada hrvatska  kritika, a također je uvršten u  Guju u njedrima - panoramu  novije hrvatske fantastične  proze (Rijeka, 1980.) te u desetak drugih knjiga raznih autora.

Goran Bujić je bio pisac po  životu i opredjeljenju, iako to  osobno nije posebno isticao,  niti je tko za to pokazivao  većeg interesa. Mogli su to iz  njegovih tekstova, bilo proznih, lirskih, kritičarskih, pa i  onih svakodnevnih novinarskih, posebice uvodničarskih,  lako iščitati oni rijetki poslenici koji danas s društvom i  ljudima komuniciraju po riječima, kao što čovjek inače  od svoga početka po riječi  komunicira s Bogom. I Gorana je kao i druge slične zadesila sudbina da živi u zoranićevskoj sredini koja već  odavno ne haje za riječ ukoliko to nije imenica neke od  valuta.

Interes za kulturni  život grada i pojedinca

To što je napisao, slobodan  sam kazati, nisu pročitali ni  mnogi od onih koje je kao  urednik kulture svakodnevno  podsticao i protežirao u radu i  djelu kako bi i na taj način  izmijenio sve bešćutnije stanje za ljepotu, ljubav i umjetnost. O tome smo vrlo često razgovarali pitajući se, istina s dubokom nevjericom,  da li je došlo doba kad je sve  manje duhovnih ljudi, a sve  više onih koji postoje samo  kako bi služili materijalističkim interesima, odbijajući  sve ono što pripada duhu. U  svakodnevnome životu, kao i  kada se laćao pera, Goran ni  jednoga trenutka nije bio bez  interesa za kulturni život grada i pojedinca, uopće za  duhovni život, a time i bez  interesa za vječni život.

Iako znam kako će mu se  danas kada se vraća u besmrtnost neba, uz mnoge istomišljenike, pokloniti i licemjeri, učinit će ono što je  Goran najviše prezirao. To je  ono što sam kod njega najviše  cijenio, a pratili smo se kao  autori još od sedamdesetih  godina prošloga stoljeća. Između svakodnevnih stvari i  duha, uvijek je zaklonište nalazio na mističnoj strani.  Premda je nosio pomalo kafkijanski križ, prihvaćajući optužnu notu i znajući da postupak zadugo neće biti  okončan, on je svoju osobnu  opredijeljenost duhu uvijek  unaprijed priznavao, držeći se  usmjerenja koje govori o duši  pozvanoj da živi u društvu  lijepoga, u društvu istine i njezine izvorne jednostavnosti,  dakle u društvu s Bogom.

 

Komemoracija danas u redakciji Zadarskog lista

Komemoraciju dragom kolegi mr. Goranu Bujiću održat ćemo u  redakciji Zadarskog lista danas, u srijedu, u 11 sati.

Na izrazima sućuti, telegramima i porukama, upućenima obitelji i  redakciji Zadarskog lista, od kolega novinara, svih zadarskih medija,  kolega iz Zagreba, predstavnika kulturnih, obrazovnih i znanstvenih   institucija i ustanova, iz Grada Zadra... svima iskreno hvala.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno