Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

DINO MRKIĆ: “Tijekom angažmana u NK Zadru, naučio sam najviše i usavršio se u struci”

06.07.2020. 12:56


Dino Mrkić, mladi je zadarski fizioterapeut koji je četiri godine proveo Nogometnom klubu Zadar, a odnedavno je angažiran od strane Škole nogometa Zadarnova. Uz to Dino je u prethodnih godinu dana bio primijećen od strane Hrvatskog teniskog saveza koji ga je angažirao u Davis i Fed cup reprezentaciji, a isti je posao obavljao i na nedavno održanom Adria Touru u Zadru. Mrkić je pomagao tenisačima i tenisačicama tijekom kvalifikacijskog turnira, a također je bio angažiran i u glavnom turniru kao suradnik Velibora Viboha, fizioterapeuta hrvatske Davis i Fed cup reprezentacije. Nažalost, svi znamo kako je okončan ovaj veliki teniski događaj koji je zbog pozitivnog nalaza Grigora Dimitrova, a kasnije i Novaka Đokovića kao i Gorana Ivaniševića, prekinut uoči finalnog dvoboja. Značilo je to da Dino mora u petnaestodnevnu samoizolaciju. Dan prije kraja samoizolacije porazgovarali smo telefonski s uvijek susretljivim Dinom o vremenima provedenim u NK Zadru, novim angažmanima u tenisu i svemu ostalom pomalo.
– Najvažnije je da se samoizolacija približila kraju i da je naravno sve u redu s mojim zdravljem – kazivao je dobro raspoloženi Dino kojem je dan kasnije test pokazao da je negativan čime je ujedno završila i njegova samoizolacija.
– U samoizolaciju sam morao zbog direktnog kontakta s Bornom Ćorićem. Dan kontakta bio je 20. lipnja, a u izolaciji sam od 22. Prva dva dana mi je bilo super jer sam se mogao odmoriti od svega, ali onda je nastupila kriza. Naravno, najveći problem je bio taj što sam bio odvojen od obitelji, supruge Tihane, dvoipolgodišnje Eme i malene Sare koja ima tek tri mjeseca. Epidemiolog mi je odredio da moram ostati u samoizolaciji do 3. srpnja i izdržao sam. Sada je tome došao kraj i naravno da sam sretan zbog toga.


Teniski »izlet«
Kako je došlo do vašeg teniskog angažmana s obzirom da ste prije toga bili dugo godina angažirani u nogometu?
– Kako se približavao Adria Tour javio sam se Veliboru Vibohu, fizioterapeutu naše Davis i Fed cup reprezentacije kojeg znam od ranije ponudivši mu pomoć na Adria Touru. Smatrao sam da mu mogu pomoći jer ipak je bila riječ o velikom broju tenisača i tenisačica. On je to vrlo rado prihvatio i uz njegovu sugestiju došlo je do mog angažmana od strane HTS-a. Moj primarni motiv je bio edukacija pogotovo kada se zna o kakvim je teniskim zvijezdama riječ. Uostalom, tu je bila riječ i o mojem stručnom usavršavanju jer je ipak riječ o tenisu i samim time drugačiji su tretmani u odnosu na nogometaše. Od strane HTS-a sam angažiran za taj pozivni, tj. kvalifikacijski turnir sve od ponedjeljka do petka. Kada je on došao u petak, prestao je moj angažman, ali sam htio ostati u blizini kako bih ipak od njega učio s obzirom da je riječ o iskusnijem kolegi. On je također u samoizolaciji zbog kontakta s Dimitrovim, ali se na sreću osjeća dobro i vjerujem da ćemo obojica početi ubrzo raditi.
Smatrate li da bi se taj angažman od strane HTS-a mogao produljiti, tj. s vremenom postati stalan, ili se ipak priželjkujete povratak nogometu?
– Puno sam naučio ovim svojim angažmanom na Adria Touru i zahvaljujem se kolegi Vibohu i HTS-u što su mi pružili ovu mogućnost da u radu s tenisačima i tenisačima dodatno educiram i naučim nove stvari. To je bila prilika koja se ne propušta. Ipak, nogomet je za mene ne samo posao, već i strast. Trenirao sam u NK Zadru do juniora i veliki sam zaljubljenik u najvažniju sporednu stvar na svijetu. Uz nogomet i nogometaše sam proveo najviše vremena i tijekom mojeg angažmana u NK Zadru, najviše sam naučio i usavršio se u struci. Tako da u tom smjeru idu i moje želje i razmišljanja po pitanju mog daljnjeg angažmana. Ali, kao što se kaže, svako iskustvo puno vrijedi i nikada ne znaš u kojem smjeru će te život odvesti.
Zanima nas vaše mišljenje jesu li mjere opreza na Adria Touru mogle biti bolje provedene?


Nogomet je strast
– Na sreću, čini mi se da Adria Tour na kraju nije i neće rezultirati s većim brojem zaraženih koronavirusom. Ipak, smatram da su određeni propusti napravljeni, tj. mislim da se više moglo priržavati mjera koje su i u tom trenutku bile propisane. Da je svatko počevši od Adria Toura, pa preko HTS-a i ŠC Višnjika malo više upozoravao na te mjere, mislim da se sve ovo moglo izbjeći. Jer, ovo je definitivno bio veliki sportski i promidžbeni događaj za naš grad i reklama je, uz izbjegavanje ovog kraja turnira, mogla biti puno učinkovitija. Mislim da su svi igrači mogli i morali proći testiranje prije početka turnira čime bi se puno toga izbjeglo. Kids day također se po mom mišljenju nije trebao održati jer se time puno riskiralo. A i na Višnjiku je moglo biti puno više dezifijensa i upozorenja, pa možda i više korištenja maski u zatvorenom prostoru. Ponavljam, na kraju je sve prošlo dosta dobro, ali trebamo učiti i iz pogrešaka kako se one ne bi ponavljale.
Vratimo se malo godinama provedenim u NK Zadru. Kako je uopće došlo do tog angažmana i čega se najrađe prisjećate iz tih vremena?
– Četiri godine s prekidom proveo sam u Nogometnom klubu Zadar i to su godine u kojima sam uživao i uvijek ću ih se rado prisjećati. Na Stanove sam stigao 2013. godine po preporuci Marka Sutlovića i to u vrijeme kada je trener bio Ferdo Milin koji mi je dao šansu raditi s nogometašima. Od početka sam imao želju raditi u nogometu, tj. u nogometnom klubu i želja mi se ostvarila. Stažirao sam godinu dana volontirajući i puno toga novog naučio u tom periodu. Drugi angažman bio je u prvoj godini igranja Zadra u Trećoj HNL jug, a trener je tada bio Josip Buić kojem su me preporučili neki prvotimci s kojima sam i prije surađivao. Kao što sam već rekao moja ljubav prema NK Zadru datira puno ranije jer sam prošao sve mlađedobne kategorije do juniora. Igrao sam najprije u veznom redu, a kasnije bio prebačen na mjesto stopera, ali nisam stigao do prvih momčadi u tim uzrastima. Iz vremena provedenog u NK Zadru posebno pamtim povratak u Drugu ligu, taj trenutak sreće u rangu mi je s rođenjem djece i to moja supruga zna. Posebno pamtim i utakmicu s Neretvacem na Stanovima na desetogodišnjicu tragičnog stradanja Hrvoja Ćustića. Bila je to utakmica nabijena velikim emocijama. Mogao bih do jutra pričati o lijepim trenucima provedenim na Stanovima. Taj mi je posao donio puno profesionalnog iskustva, puno lijepih trenutaka i još više prijateljstava. Da nisam radio kao fizioterapeut u NK Zadru vjeojatno mi Dragan Blatnjak ne bi »dovukao« Danijela Subašića na stol. I još puno sportaša koje sam upoznao i s njima radio i radim. Teško mi je nabrojiti svih, ali istaknut ću Sašu Bjelanovića koji je napravio veliku karijeru u Italiji s kojim sam na »ćo«. Istaknut ću naravno i Romana Morovića s kojim sam veliki prijatelj i s kojim je bilo veliko zadovoljstvo surađivati u NK Zadru. U svakom slučaju za mene je to bilo neprocjenivo iskustvo i još veći gušt.




Budućnost NK Zadra
NK Zadar se nažalost nalazi pred gašenjem, tj pred stečajem. Smatrate li da se tako nešto moglo izbjeći?
– Koliko se ja razumijem u funkcioniranje kluba, logika mi govori da se mogao izbjeći ovaj scenarij koji očito očekuje NK Zadar.. Mislim da se mogao naći neki model za spas NK Zadra i način kako čistih računa krenuti u budućnost. Samo da se razgovaralo s malim dioničarima, dogovoio s njima model isplate dugovanja i da se toga pridržavalo, smatram da oni sigurno ne bi blokirali račun kluba. U javnosti ispada da su igrači ti koji će »pokopati« NK Zadar. Oni samo traže svoje novce, ono što su na pošten način zaradili igrajući za ovaj klub. Smatram da je moguće stvoriti klub na zdravim temeljima i to prije svega bazirati na kvalitetnim ljudima u upravi i s jakom logistikom. Bio to NK Zadar ili HNK Zadar. Ali ljudi koji koji gase klub, mislim da nemaju kredibilitet stvaranja novog kluba koji bi mogao biti na zdravim temeljima. Smatram da Zadar može uz dobro vodstvo i Grad koji stoji 100 posto iza kluba, biti za početak izuzetno stabilan drugoligaš, a u skoroj budućnosti i imati prvoligaša. I to uz relativno malo novaca, ali pod uvjetom da ga vode kvalitetni ljudi.
Nakon NK Zadra pristupili ste Školi nogometa Zadarnova. Vidite li se dugoročno u tom projektu, tj. kakvi su vam planovi za budućnost?
– I dalje sam angažiran u ŠK Zadarnova i to prije svega zato što to vidim kao jedan jako dobar projekt. Ja volim da je sve po špagi, ali Antonio Perica je po tom pitanju koplje ispred mene. Sve je posloženo kako treba, od uvjeta za treniranje, opreme, odjeće i svega ostalog, tako da imam samo riječi hvale o tom projektu. Budućnost vidim svakako u svojoj struci. I to usko vezano za sport, većinu uz nogomet koji je moja strast. Ne isključujem naravno niti mogućnost rada i u drugim sportovima i s drugim sportašima, ali nogomet je za mene na prvom mjestu. U svojoj profesionalnoj karijeri vidim još puno prostora za napredak, želim se još dodatno educirati i u budućnosti pokrenuti i privatnu praksu. U svakom slučaju idemo korak po korak, jednako motiviran kao što sam bio i na početku karijere – kazao je za kraj Dino Mrkić.
 


Zadar je bio moja Barcelona


Poznato nam je da ste vrlo detaljan statističar, a i sami smo se uvjerili u to kada smo vas u nekoliko navrata priupitali za statistike pojedinih nogometaša NK Zadra?
– To je nekako krenulo još iz dječjih dana. Uvijek su me zanimali brojevi i statistike, kao npr. bodovno stanje na tablici, postignuti i primljeni golovi. Kako sam odrastao sve sam više shvaćao koliko te stvari utječu na konačni plasman. Kada sam došao u NK Zadar, malo po malo, krenuo sam od od golova i asistencija, uz broj nastupa svih igrača Zadra. Na kraju sezone imao sam detaljan učinak svih igrača, kako ponaosob, tako i na momčadskom planu. Zadar je tada bio moja Barcelona. Trener Vjeran Simunić kada je vodio Zadar bio je oduševljen tim podacima. Zadar je tada u proljetnom dijelu sezone zabio čak 52 gola, od toga 40 na Stanovima. Simunić je vodio Zadar do posljednja tri kola, a onda je Blatnjak preuzeo momčad koja se plasirala u Drugu HNL. Od individulanih učinaka izdvojit ću Kristijana Jurića koji je u toj sezoni zabio devet golova uz jedanaest asistencija i to vjerojatno ne bi znao da ja nisam bilježio te podatke. Smatram to svojim hobijem u kojem uživam. Ponekad nakon gostovanja nisam mogao dočekati jutro da unesem nove podatke u svoje tablice.
 


Ozljeda Valerija Jurića ostala je misterij


Iz vremena provedenih u NK Zadru pamtite li neku od ozljeda nogometaša na utakmici ili treningu koja je izgledala ružno i zahtijevala vaš puni angažman?
– Odmah mi na prvu pada ozljeda Valerija Jurića koji je doveden kao pojačanje Zadra kada smo ušli u Drugu ligu. Na jednoj pripremnoj utakmici protiv biogradskog Primorca se ozlijedio i ta ozljeda je za mene ali i za doktora Lordanića kao i ostale, postala i ostala prava misterija. Nitko nije uspio pronaći točan uzrok te ozljede i sanirati je. Jurić se žalio na bolove u kuku koji su sezali do koljena. Kada bi istrčao na utakmici jednostavno je bol bila jača unatoč svim tretmanima koje smo poduzimali. Ispričavam mu se i ovim putem što nismo uspjeli pravodobno sanirati tu ozljedu, a koliko čujem i dalje ima problema s time iako se nakon toga nastavio baviti malim nogometom. Bilo je naravno i krvavih glava te puknutih arkada, ali za sve te ozljede smo vrlo brzo našli lijeka iako su na prvu izgledale ružno.
 


Najviše su me se dojmili Iva Primorac i Peđa Krstin


Koji će vam detalj ili eventualno tenisač ili tenisačica s Adria Toura po nečemu ostati u dugom sjećanju?
– Adria Tour je nedvosmisleno bio veliki događaj kojeg je ugostio Zadar. Jer, definitivno ćemo se morati načekati kada će ponovno naš grad ugostiti najboljeg igrača na svijetu i uz njega četvoricu ili petoricu koji su u prvih dvadeset na ATP ljestvici. Većina njih je na mene ostavila pozitivan dojam, ali nekako, možda zbog toga što sam radio s njima, najpozitivniji su mi djelovali Iva Primorac i Peđa Krstin. S Janom Fett sam imao jedan tretman i također mi je djelovala vrlo susretljivo. Imam naravno i dosta fotografija od kojih bi izdvojio onu s Ćilićem, Đokovićem i Ivaniševićem. U svakom slučaju bez obzira na kraj Adria Toura, ostat će mi u lijepom sjećanju kao jedno veliko iskustvo na profesionalnom planu.