DOMINIK MAVRA Svima u klubu nam mora biti cilj, dužnost i zadaća osvojiti oba domaća trofeja

Zasad se u Košarkaškom klubu Zadar ne mogu pohvaliti igračkim pojačanjima za novu sezonu 2020./21. kao što se primjerice mogu u Draženovom domu gdje su svoje novo košarkaško stanište tijekom lipnja pronašla dva hrvatska reprezentativna talenta Toni Nakić i Mateo Drežnjak. Ipak, zadarski navijači nemaju razloga za brigu pred skorašnji ulazak u pripremni dio svojih miljenika jer će u rosteru za sezonu 2020./21. i dalje biti igrač koji je prošle sezone pokazao da je istinsko pojačanje za klub s Višnjika. K tome, igrač je to koji je sigurno najzaslužniji uz dojučerašnjeg kapetana Ivu Ivanova za vraćanje Krešinog kupa nakon 13 godina u grad košarke. Naravno, radi se o Dominiku Mavri koji će i u nadolazećoj sezoni nositi dres Zadra i sloviti za nositelja igre pod vodstvom novoustoličenog Veljka Mršića. Pregovore s klubom Mavra je započeo dva tjedna prije potpisa i već tada je bilo jasno da ostaje u Zadru, no valjalo je i posložiti određene detalje u ugovoru.
– Otkad smo ušli u pregovore sve je išlo dosta brzo i u roku od 10 dana zgotovljena je cijela priča, naravno na obostrano zadovoljstvo. Malo se odužilo kasnije zbog raznih stavki u ugovoru, no okvirno je sve to bilo brzo i uspješno riješeno – potvrdio je Mavra koji je uz onu Zadra imao ponude i drugih klubova, a najkonkretnija je stigla od Krke.
– Imao sam ponudu Krke na stolu, zvao me Zula (Vladimir Anzulović op.a.), no nisam ništa htio poduzimati dok ne vidim gdje se nalazim sa Zadrom. Imali smo okvirni dogovor čim završi sezona da krenemo u pregovore i kad sam ušao u te pregovore vrlo brzo je pronađen zajednički jezik tako da ponuda Krke nije na kraju kod mene naišla na plodno tlo.
 

Gledati samo sebe
Prije vas, ostanak u Zadru je potpisao još jedan vrlo bitan igrač Domagoj Vuković, a pozitivna zadarska priča u lipnju zaokružena je potvrdom Veljka Mršića za trenera kao i Ivana Perinčića za njegovog pomoćnika. Stručni stožer je to kojeg se ne bi posramili ni puno moćniji klubovi od Zadra.
– Bez daljnjega, jako mi je drago što je Veljko naš novi trener kao i Perinčić koji će biti pomoćni. Trenera Mršića poznajem od ranije, iako smo prvi put surađivali tek nedavno u reprezentaciji, a njihov angažman definitivno potvrđuje da su u klubu podigli letvicu više u odnosu na prijašnje sezone i da se ozbiljno razmišlja o kvaliteti stručnog kadra.
Do početka priprema još je najmanje mjesec dana, a od zadnje natjecateljske utakmice odigrane sredinom ožujka prošlo je praktički četiri mjeseca. U tom praznom hodu trebalo je itekako biti domišljat kako bi se održala zavidna fizička sprema.
– Cijelo vrijeme zapravo nisam stao trenirati. Dok je bila korona nije se moglo do dvorane pa sam trenirao individualno. Čak sam uspio nabaviti šipke, medicinke i gume tako da sam dobro odradio fizički dio na otvorenom, a u dvoranu sam se vratio tek krajem travnja.
U novu sezonu trebat će itekako uložiti sve raspoložive resurse jer navijači sigurno priželjkuju napad na domaće trofeje kao i osiguranje opstanka bez velikih stresova u ABA ligi.
– Već sam to rekao nakon potpisivanja novog ugovora da nam svima u klubu mora biti cilj, dužnost i zadaća osvojiti oba domaća trofeja. Može se to, naravno, i ne dogoditi, ali mislim da je takvo razmišljanje jedino ispravno. Nekakav mentalni sklop u našim glavama treba biti da otvoreno idemo i na prvenstvo i na kup. S druge strane, nadam se da će nam igra i rezultati u ABA ligi biti napokon malo stabilniji i da će konačno naša publika moći doći u dvoranu bez razmišljanja "ako izgubimo ovo, onda ispadamo iz lige". Zato nam je cilj u regionalnom natjecanju igrati stabilno bez puno padova kroz sezonu. To su neke želje…
Ipak, kad se pogleda što konkurencija radi pogotovo ona u domaćem okruženju onda je takav cilj uistinu izazovan.
– Ne bih puno gledao druge klubove jer svake godine je situacija kao i ove. I lani se najavljivalo da će ABA biti nikad jača, no sve se na kraju svodi na to da moramo samo gledati sebe. Ako se uspijemo kliknuti međusobno i budemo dobro igrali teško će nas itko dobiti doma. Tako da stvarno mislim da ako budemo dobro igrali, kakvi god nam protivnici bili, neće biti problema za ostanak u ligi.
 

Bolja timska igra
Iako još nema naznaka o pojačanjima, dobra vijest pred ovu sezonu je što je više od polovice lanjskog rostera ostalo na okupu.
– To je sigurno pozitivno. Uvijek je dobro imati nekakav kontinuitet i da se nastoji ostaviti što više igrača iz prijašnje sezone. To je puno lakše nego upoznavati nove igrače i kad treba mnogo vremena da ti novi shvate kako funkcioniraju ovi koje su zatekli, kako se ponašati, što smiješ-što ne smiješ itd. Tako da je sigurno pozitivno što nas je čak sedmero ostalo od prošle sezone. A posebno što smo tada imali odličnu atmosferu i stvarno je bio užitak boraviti s tim dečkima kako u svlačionici, na treninzima tako i na putovanjima. I bez ijednog najmanjeg ekscesa što je za svaku pohvalu.
Mršić je u svom prvom obraćanju zadarskoj javnosti istaknuo da se ne smije više događati da se cijela igra bazira na jednom igraču kao što je bio slučaj s Bryonom Allenom protekle sezone.
– Svakako da moramo pokazati puno bolju timsku igru nego prošle sezone. Nije dobro da jedan igrač na sebe uzima toliki teret, i sigurno ga treba ravnomjernije rasporediti na ostale igrače. Ako se svi razigraju onda neće biti straha za rezultat i zato pozdravljam najavu našeg novog trenera.
Posebna priča kad je tema zadarska košarka su navijači. Iako ste tek u 26. godini dobili priliku zaigrati pred njima u dresu Zadra, isplatilo se čekati cijelo desetljeće. Jer ostvariti svoj dječački san mnogi na kraju ne uspiju kao što je pošlo vama za rukom. Krešin kup je vraćen u Zadar uz neviđeni navijački delirij, a kao as na desetku je legla i titula za najkorisnijeg igrača finala.
– Ja sam "dite" koje je odraslo u Jazinama. Dok nisam otišao u Zagreb sa 16 godina nisam propustio nijednu utakmicu Zadra. Tako da je to ljubav koja je u meni od malih nogu i onda mi se dogodilo to, nažalost takav je život profesionalaca, da sam sa 16 otišao, a vratio se praktički s nepunih 26 godina u svoj klub i svoj grad. Svih tih godina ključalo je u meni što nikad nisam zaigrao za seniorski sastav Zadra. I kad se napokon ostvarilo s tim finalom Krešinog kupa pred punim Višnjikom nisam mogao vjerovati da sam uspio ispuniti nešto što sam još kao dijete zamišljao. Taj osjećaj je uistinu neopisiv, i vjerujte da mi se toliko svidjelo da bih volio još jednom tako nešto doživjeti, da cijeli grad bude na nogama. Sumiraš neke stvari koje su prošle kroz sve te puste godine i uvijek se nekako vraćam na one početke, kad sam bio dijete i shvatiš da je takav dan zapravo i glavni razlog zašto sam se uopće upustio u košarku. Ok, novci ovakvi, onakvi… dođu i odu, ali uspomena na te dane slavlja s našim navijačima ostaje za cijeli život.
 

Puno bolje se osjećam na jedinici nego na dvici
Polivalentnost je nešto s čim se sigurno Mavra može pohvaliti, a ako neće on sam onda će tu tezu potvrditi gole brojke. Uz nesporne košgeterske sposobnosti često mu je i pošteno ispunjena kategorija asistencija. Primjera radi, prošle sezone u dresu Zadra je prosječno bilježio 5.6 uspješnih dodavanja što ga je svrstalo na peto mjesto u ABA ligi. U nekim drugim klubovima gdje je igrao bio je više orijentiran na egzekutorske zadatke, a najviše se pamti njegova partija iz pretprošle sezone u dresu Krke protiv Cedevite kad je u važnu pobjedu za opstanak ugradio 35 poena.
– Nekad sam više orijentiran na koš nekad na razigravanje, ovisi općenito o momčadi u kojoj igram. Primjerice, kad sam bio u Krki dogodilo se da sam morao uzimati više šuteva i imao sam puno veći prosjek poena nego u Zadru prošle sezone. Kad sam došao u Zadar situacija je bila takva da je svaka utakmica bila krucijalna za opstanak, i svaka lopta, svaka akcija i svaka sitnica je važna što je zahtijevalo drugačiji pristup. No, pored svega toga draže mi je asistirati nego zabijati. Osjećaj je sigurno bolji kad doprineseš da se i ostali suigrači razigraju, a na kraju krajeva to mi je i primarna zadaća, pošto se puno bolje osjećam na jedinici nego na dvici.
 

Putujući cirkus u Karpoš Sokoliju
U 10 godina izbivanja iz Zadra promijenili ste čak devet klubova. Uz hrvatske Zagreb, Split i Cibonu dobar dio je otpao na inozemne destinacije: Poljsku (
Dąbrowa Górnicza), Sjevernu Makedoniju (Karpoš Sokoli, MZT), Španjolsku (Joventut), Litvu (Lietkabelis) i Sloveniju (Krka). Koje su od tih sredina ostale posebno u pamćenju?
– Najviše mi se usjekla sezona u Makedoniji kad sam igrao za Karpoš Sokoli. Jedna divljina u svakom pogledu, i država kako funkcionira, i taj klub. Ali s druge strane je nekako u svom tom ludilu ispalo da smo se mi igrači baš povezali, a trener nas je nazvao iz šale putujućim cirkusom po ABA ligi. Što je najbolje, nakon katastrofalnih 0-8 na startu, uspjeli smo se ludom serijom pobjeda iščupati od ispadanja. Tako da mi je ta sezona u Karpoš Sokoliju ostala u najboljem sjećanju, prepuna raznih anegdota i lijepih stvari. Primjerice, kad sam bio u Litvi, u Lietkabelisu, osjetio sam užitak igranja košarke koja je u toj zemlji apsolutno sport broj jedan, no uvjeti života u tom gradiću Panevėžysu su bili jako loši. To iskustvo je zaslužilo minus, no što se tiče košarkaškog dijela Litvanci su u tome nenadmašni.
 

Odlazak iz Zadra sa 16 godina bila je realna odluka
Sa 16 godina Mavra je kao jedan od najperspektivnijih kadeta u Hrvatskoj nezadovoljan odnosom prema njemu donio odluku o napuštanju KK Zadar. Prešao je u redove Zagreba gdje je 2011. uz Darija Šarića i Marija Hezonju bio ključna figura u osvajanju juniorske Eurolige.
– Ne bih stvarno što se tiče te teme ulazio puno u dubinu, ali svakako je tada to bio potez koji se neminovno morao povući s moje strane. Jednostavno tada u Zadru nije postojala vizija, niti su mladi perspektivni igrači poput mene imali pripadajući tretman. Nažalost, Zadar tada nije bio ni blizu tadašnjeg Zagreba iako su i oni nekoliko godina poslije "kleknuli". U tom trenutku je to bila apsolutno realna odluka za donijeti. Nisu tu posrijedi bili nikakvi novci, ja sam bio još dijete i pitanje financija uopće nije bilo bitno. Jednostavno je stvar bila u odnosu i tretmanu koji nije bio dobar. Posebno što se tiče načina rada u Zadru tada s mladim igračima. Zagreb je tada puno ozbiljnije funkcionirao nego Zadar. Imao sam priliku igrati juniorsku Euroligu dvije godine, jedne smo je čak i osvojili. Za nas mlade igrače te stvari su puno značile. Šteta što se to nije kasnije kapitaliziralo da svi mi nastavimo i dalje skupa igrati, ali to je sada već neka druga priča.
 

Nema bojazni za plasman na Euro
Uz brojne predstojeće klupske obveze Mavra se nada i nastavku igranja u reprezentaciji za koju je dosad upisao šest službenih nastupa. U tom kontekstu mu je sigurno pogodnost što će Veljko Mršić moći iz prve ruke spoznati njegove mogućnosti. Posebno u okviru dviju utakmica (Turska, Švedska) kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2021. godine koje su na rasporedu u studenom i preko kojih će Hrvatska tražiti potvrdu plasmana na Euro nakon uvodnih pobjeda nad Nizozemskom i Švedskom.
– Ne mislim da će meni i bilo kome drugom u Zadru biti lakše doći do reprezentacije zato što nam je trener i izbornik. Čak vjerujem da će sad biti i teže, ali pozitivno je s druge strane što će moći na svakodnevnoj bazi upoznati moje mogućnosti i svih ostalih suigrača. U svakom slučaju nastupati za Hrvatsku je velika čast i mislim da smo u ove dvije prve utakmice kvalifikacija napravili dobar posao, a posebno me oduševila super atmosfera tako da se ne bojim da ćemo na kraju doći do Eura.