Odlazi ponosan jer će ga pamtiti generacije učenika, a čekaju ga masline, more i unučad

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Ravnatelj Medicinske škole Davor Vidaković ide u mirovinu, ali neće mirovati
Rad u školi je način života i ja sam uvijek smatrao kako ravnatelj ne treba sjediti u uredu već mora biti sveprisutan u svim događanjima - u školi, u lokalnoj, ali i u široj zajednici. Kroz takve odnose stvaraju se velike stvari i zato je ova škola velika škola. Ja nisam političar, nikad nisam pripadao partijama, strankama, uvijek sam bio svoj, ali moram naglasiti da Zadarska županija prati školstvo na najbolji mogući način, ističe ravnatelj Vidaković
Vedran SITNICA
Davor Vidaković, ravnatelj Medicinske škole Ante Kuzmanića - njegov najdraži »projekt« je očinski odnos prema učenicima

Ja uskoro idem u penziju, ali ne i u mirovinu jer sigurno neću mirovati, govori nam odlučno s osmijehom Davor Vidaković, dugogodišnji ravnatelj Medicinske škole Ante Kuzmanića, s kojim smo imali priliku razgovarati o odlasku u mirovinu, ali i o minulom radu.
Naime, on je još 1995. godine izabran za ravnatelja zadarske Medicinske škole Ante Kuzmanića i trenutno je po stažu jedan od najstarijih ravnatelja u hrvatskom školstvu. Zahvaljujući trudu i predanom radu te izvrsnom timu suradnika, postigao je da zadarska Medicinska škola postane jedna od najboljih strukovnih škola u Hrvatskoj, škola koja je dobila brojne nagrade, te u konačnici postala i Regionalnim centrom kompetentnosti u sektoru zdravstva. Međutim, ravnatelj Vidaković nije samo to, on je i izvrstan ribar, sportaš, član je brojnih organizacija, ujedno i brižan suprug, otac i djed. Dok vas gleda ravno u oči sa smiješkom, odiše samouvjerenošću i pristupačnošću.

Ravnatelj, ribar i dobar čovjek

​Imate jako bogat životopis. Kako ste sve to uspjeli? Kako je sve to stalo u jedan radni vijek?

- Ni ja nisam bio svjestan koliko sam toga radio dok me Udruga sestara nije predložila za Županijsku nagradu, kad sam morao napisati životopis i navesti sve što sam radio. Kad sam dovršio začudio sam se koliko je toga i upitao sam se je li moguće da je ovo sve stalo u jedan život. Moja osnovna inspiracija i motiv su ljudi. Jako volim ljude i nisam pogriješio u profesionalnom odabiru. Druga dimenzija u mom životu je sport, a treća je more, prekrasna priroda koja nas okružuje. Osim toga, potrebno je imati i sreće. Često znam reći kako me Svevišnji savršeno pratio i definitivno se događalo ono što se trebalo dogoditi, od samih početaka moga školovanja preko odrastanja i dalje u profesionalnoj karijeri.

Možete li se sjetiti nekih ljudi koji su Vas usmjerili, imali utjecaja na vaše životne odabire?

- To je svakako moja prva učiteljica Ljiljana Jakić koja je prva utrla put i usmjerila me i onda se sve događalo kao na tekućoj vrpci. Ne smijem naravno zaboraviti ni roditelje koji su prekrasno odgajali mene, braću i sestre. Prije svega su nas odgajali da budemo pošteni, dobri ljudi, da budemo vrijedni i marljivi. Također, u jednoj fazi života i ja sam dobio obitelj na koju sam svakako ponosan. Oni su također pratili sve ove događaje svih ovih godina i bili su mi velika podrška bez koje ne bih mogao ići naprijed. Također, imao sam sreću da sam susretao dobre i drage ljude koji su nesebično, u suradnji sa mnom postizali vrhunske rezultate. To je jedan prekrasan put i kad bih se ponovo rodio ništa ne bih mijenjao.

Imate neraskidivu vezu s otokom Ugljanom i Mulinama odakle potječete i gdje sada živite. Možete li objasniti tu vezu grada u kojem ste radili i otoka na kojem živite?

- Ja sam s Ugljana na kojem sam i odrastao. Međutim, kasnije sam radi školovanja i posla morao preseliti u Zadar, ali bez obzira na to uvijek sam barem šest mjeseci godišnje provodio na otoku - sve vikende, sve blagdane, godišnje odmore... Moju ljubav prema moru i otoku najbolje dokazuje činjenica da sam posljednjih 15 godina profesionalni ribar, što je mnogima čudno. Međutim, ja to jako volim, time se ozbiljno bavim i moram priznati da sam uspješan u tome. Uživam u našem moru, našoj prirodi i to volim. Proputovao sam cijeli svijet i mogu reći da je naša zemlja zaista najljepša.

Podrška i poticaj školskog kolektiva

Mnogi Vas smatraju vrlo dinamičnim čovjekom, imate jako širok krug poznanika i prijatelja, a učenici Vas doživljavaju gotovo kao oca, a ne ravnatelja. Kako ste to postigli?

​ - Gdje god sam radio ili boravio uvijek sam nastojao imati vremena za svakoga i biti spreman ako treba pomoći, biti rame na koje će se osloniti. I moram priznati da se sada vraća ta energija i polet koje sam investirao u te životne odnose. Evo, primjerice, od kad se pročulo da idem u mirovinu, stalno mi zvoni telefon, dolaze poruke podrške, zahvale, čestitaju mi, a u konačnici mnogi su prepoznali moje djelovanje pa sam dobio i brojne nagrade. Ipak, istaknuo bih Županijsku nagradu koju sam dobio lani, kao i onu koju sam dobio od Udruge hrvatskih medicinskih sestara.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri imali ste brojne projekte. Imate li neki koji bi istaknuli kao najdraži ili kao onaj na koji ste posebno ponosni?

- Moj najdraži projekt je upravo moj odnos s učenicima kroz sve generacije. Volim tu svakodnevnu interakciju, kad živiš s raznim sudbinama te je očito da je takav oblik djelovanja ostavio svoj trag. Uvijek sam nastojao zračiti tako da stvaram toplu, neposrednu, obiteljsku atmosferu, u kojoj će se ljudi osjećati sigurno, bez strahova, ograda i to je ono čemu sam težio. Rad u školi je način života i ja sam uvijek smatrao kako ravnatelj ne treba sjediti u uredu već mora biti sveprisutan u svim događanjima - u školi, u lokalnoj, ali i u široj zajednici. Kroz takve odnose stvaraju se velike stvari i zato je ova škola velika škola. Ja nisam političar, nikad nisam pripadao partijama, strankama, uvijek sam bio svoj, ali moram naglasiti da Zadarska županija prati školstvo na najbolji mogući način i zbog njih smo postigli da imamo nekoliko briljantnih škola. ​Puno toga se dogodilo i u sustavu koji je pratio pojedince u školama. Nikad neću reći da sam ovo napravio sam, za sve ovo je zaslužan čitav niz ljudi, kooperacija, poticaj, podrška, a naravno, svakako trebam istaknuti ljude u svojoj školi. To je jedan kolektiv koji djeluje kao obitelj. Mi se međusobno podržavamo i družimo i naši zaposlenici kad odu u mirovinu, svi su pozvani za naša okupljanja te se i tada družimo.

«Najveća mi je radost obitelj i mojih sedmero unučadi«

Sudjelovali ste u brojnim projektima. Tko je »donosio« te projekte u školu - Vi ili profesori? Rad na projektima iziskuje mnogo ekstra vremena pored redovnog rada, kako djelatnici gledaju na to?

- Naši profesori rade najmanje 20 ili 30 posto više nego u drugim školama. Naši profesori imaju platformu izbora, kao svojevrsni menu različitih projekata i inicijativa, suradnji i slično, u kojima mogu sudjelovati. Ja sam samo bio impuls, a ljudi su slobodnom voljom birali što žele raditi. Međutim, ja nikad nisam rekao kolegama da nemamo novca za pojedine projekte, nego dapače, moja zadaća je bila da osiguram platformu. Na ovaj način naši su djelatnici proputovali gotovo cijeli svijet, ali ih nitko nije tjerao na ništa. Stvorena je jedna vrlo lijepa i motivirajuća atmosfera. Ne samo da smo poticali nastavnike već i učenike, a jedan od primjera je Stipe Žunić. Osim toga, izdavali smo i uratke naših, ali i učenika drugih škola, a primjer tome je prva zbirka poezije Frane Herende, koji je bio učenik MIOC-a. Također, uvijek smo uz učenike, u trenucima tragedija, smrti u obitelji, bolesti, ali i trudnoće, uvijek smo uz učenike i nastojimo im pomoći.

Dinamičan ste čovjek koji ima jako mnogo interesa. Što planirate u mirovini?

- Ja sam dijete sela, mora i to je moja ljubav, opredjeljenje. Trenutno mi je najveća radost obitelj i mojih sedmero unučadi u rasponu od 10 mjeseci do 13 godina. Oni su m nevjerojatna inspiracija i dido je u tom društvu kralj, a oni su moja princeza i kraljevi. S njima sam svaki dan i s njima sam u vrtu. Kad odem u mirovinu i dalje ću se baviti ribolovom, maslinama i vrtom. Osim toga, bavim se i vinom, pršutima, pancetom... Volim pjesmu i ples i imam jako širok krug poznanika i prijatelja, od nekih koji su na vrlo visokim položajima do mojih sumještana s kojima mi je najdraže jer su najiskreniji. Moja kuća je mjesto gdje je konstantno prisutna pjesma, zabave, dobro se jede i pije i ljudi se dobro osjećaju.

 

Svjetska škola

Medicinska škola Ante Kizmanića napravila je posebne iskorake u području korištenja informacijsko- komunikacijskih tehnologija u odgoju i obrazovanju što je školu svrstalo u svjetski vrh, među kojima svakako treba istaknuti priznanje PATFINDER ŠKOLE dodijeljeno od strane Microsofta u Cape Townu 2010. godine, što je svakako jedno od najvećih priznanja koje je jedna škola u RH doživjela od osamostaljenja. Poznato je da je škola jedna od prvih u Hrvatskoj koja je izradila svoj web site još 1998. godine, da je 2000. pokrenut portal pod nazivom Riva-on koji je postao portal svih srednjih škola u Zadarskoj Županiji, jedna je od prvih u Hrvatskoj započela međunarodnu suradnju s projektom pod nazivom »Znanje bez granica« 2002., a 2004. održana je i prva međunarodna videokonferencija što postaje uobičajeni svakodnevni oblik u komunikaciji. Godine 2007. godine započinje najpoznatiji projekt škole pod nazivom E-medica koji ubrzo postaje internacionalni, virtualno povezujući škole sudionice u regiji s tradicionalnom Smotrom dana E-medice koja se održava već 14 godina i najbolji je primjer provođenja kurikularne reforme u stvarnosti. Među prve tri škole u RH uvela je e-dnevnik, među prvih 150 škola postaje e-škola, među prvih 28 uvodi SIPU (digitalizaciju ostalih djelatnosti unutar škole (računovodstvo, tajništvo, knjižnica i ostalo). Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti su toliko intenzivne da je teško sve pobrojati, od volonterstva, humanitarnih djelatnosti, javnozdravstvenih aktivnosti, predavanja, posjeta, pa do sudjelovanja u brojnim domaćim i inozemnim projektima (trenutno je u neposrednoj realizaciji 13 međunarodnih i domaćih projekata. Škola je 2018. odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja imenovana, uz još 24 strukovne škole, Centrom kompetentnosti za područje pet županija: Istarske, Primorsko-goranske, Ličko senjske, Karlovačke i Zadarske u sektoru zdravstva. Unutar naše županije taj status ima još samo Strukovna škola Vice Vlatkovića.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (3 glasova)