Dnevno prevezu 50 ljudi i uvijek ispliva poneka priča

Zadarski barkajoli, čuvari tradicije, neumorno veslaju spajajući dvije obale gradske luke u njenom najužem dijelu – od Đige, odnosno lukobrana do Poluotoka. Nude sugrađanima i turistima jedinstven doživljaj, dvije minute gušta, opuštene ćakule, vjetra u kosi i udisanja mora. Postali su barkajoli vrijedna i nadaleko poznata atrakcija, moglo bi se reći, nematerijalna kulturna baština.

Ploviti se mora
Uputili smo se provjeriti jesu li im pune ruke posla, točnije vesala kojima olakšavaju putovanje domaćima i uljepšavaju boravak brojnim posjetiteljima.
– Putujem svaki dan na posao barkom kad je lijepo vrijeme kako bih izbjegla gužvu i plaćanje parkinga, baš mi je gušt, rekla je Lada Rajič dok je čekala barku u koju je zatim spretno i bez straha ušla pa opušteno zaplovila u ostatak dana.
Turist je kratko komentirao, izlazeći, kako mu je bilo lijep i baš poseban doživljaj.
Barkajol Dino Gajić radi ovaj posao već četiri godine, a počeo je kad je, kako kaže, kao zet došao u barkajolsku obitelj.
– Najljepše mi je u ovom poslu što sam na čistom zraku i što sam aktivan, u treningu, rekreaciji. S druge strane, najgore mi je kad prođe cijela smjena, a prevezem samo jednog čovjeka, otkrio je Dino obje strane medalje.
Turista ima nešto više nego prošle godine, ali i dalje je to, saznajemo od Dina, daleko od 2019. godine.
– Sada tijekom dana prevezem oko 50 ljudi. Ima i mladih i starih, prosjek godina je možda 35. I dalje su uglavnom domaći. Turisti su opušteniji, nasmijani, vidi se na njima da su se došli opustiti i uživati. A domaći, oni su često umorni od života, komentirao je Dino.
Prezimili su ne odustajući, premda nije bilo posla. I od pandemije su otplovili pomoću potpora bez kojih ne bi preživjeli.

U bračnu luku
Pohvalio se Dino kako tijekom četiriju godina nije bilo nijedne nezgode, pada u more i sličnih zapleta.
– A ima zanimljivih dogodovština, ali sad se ne mogu sjetiti. Vjerojatno je prošlo previše vremena, a i zaboravan sam. Bilo je nedavno slikavanje mladenaca u barci, prepričava Dino, na što se nadovezao simpatični putnik.
– Kakva je to prigoda za slikavanje. Ali da, to je odlično budući da se prvo moraš oženiti da bi se kasnije mogao rastaviti, dodao je šaljivo putnik koji je, vjerojatno radi mira u kući, htio ostati anoniman.
Veseloj družini priključila se Dolores Vinković na zanimljivom »prijevoznom sredstvu« – rolama.
– Idem ovako svaki dan, dorolam se do posla, odradim. Kasnije budem umorna i samo se prevezem, super mi je to, rekla je Dolores.
Jedan je Zadranin odlučno zaključio da je najveća prednost vožnje barkom to što tako može izbjeći poznanike koji su stacionirani na Branimiru, a njemu se ne da pričati s njima.
Od obale do obale, i tako od 14. stoljeća. Ako je Venecija poznata po gondolijerima, Zadar je poznat po barkajolima. Osim što je lelujanje na barci uz miris mora prekrasan opuštajući doživljaj, posebice za razliku od bučnih automobila, barka je jako praktična. Umjesto kruženja od Maraske preko mosta do trajektne luke, plavo more zadarske lučice jednostavno se presiječe barkom na vesla.