Svi su nekako jako ponosni u ovo doba godine. Ponosne u brojci skoro u stopu prate oni koji se busaju u prsa, koji spominju prve crte, strategije i junaštvo. Rekao bi čovjek da je cijela zemlja na ramenu pušku nosila. Pravi branitelji, većina njih, nisu na proslavama, ne busaju se u prsa. Nisu bogati, većinom nisu dobra zdravlja, loše spavaju i jedva plaćaju račune.
No dobro, nije sve tako crno. Uvijek je lijepo vidjeti uredno začešljane, gojazne sudionike vlasti koji se po sunčanom ljetnom danu naguravaju oko zastava čekajući da se kamere ugase pa da mogu navaliti na janjetinu.
Nekidan sam gledala dokumentarac o steveu Gauntu, čovjeku koji je iz Velike Britanije početkom rata došao u Hrvatsku i borio se – za pravdu. U ratu je izgubio stopalo i komad duše, a dobio sijede. Sada živi u Vinkovcima i bavi se fotografijom. Ima ženu i dvoje djece. Nakon ranjavanja bio je u bolnici u Dubravi. Kaže, sjeća se kako su dolazili mladići u kožnim jaknama, sa Ray Ban sunčanim naočalama koji su se šmucali po bolnici i izrugivali se s ranjenicima. I oni su bili “pri vojsci”, ali daleko od ratišta. Danas vjerojatno svi imaju status branitelja.
Lako je nama laicima, nama koji u ratu nismo direktno sudjelovali, govoriti u ratu. Oni koji su bili tamo negdje po polju, u rovu, i nije im do priče. Znaju kako je strašan rat, znaju kakve su njegove posljedice, znaju da ne bi da se ikad više ponovi.
Danas pjevači grade karijere. Tri kuma pjevaju o domovini, o ratu, neki kažu – opet će se gusta magla spustiti. Meni se od tog spuštanja magle diže kosa na glavi. Nazivaju se nacionalistima, oni koji idu na koncerte. Ma dobro, nek’ slušaju glazbu, nek’ se oblače u crno, al nek’ ne prizivaju rat. Kao da se u životu ne znaju ostvariti bez da planiraju kako će nauljiti pušku i krenuti u rat. Ili pak prodavati firme dok drugi ratuju.
Nacionalizam kao da je postao životno opredjeljenje, ali su ga mnogi krivo shvatili. Jedno je voljeti i poštovati svoju zemlju, a drugo je raditi gluposti i propagirati ideologiju ubijanja i klanja iz mračnog razdoblja Jasenovca, poglavnika i Gradiške Stare. Jedno je pjevati o domovini, Bogu i obitelji, kako to veli M.P. Thompson, a drugo veličati lude ideje nekih umova kojih se svatko sa dva razreda osnovne škole može samo sramiti.
I još nešto. Umro je Mate Parlov nekidan. Veliki čovjek i sportaš, uz to i akademski građanin i ljubitelj poezije. Pitali su ga jednom, u nekom intervjuu, je li on nacionalist. On je odgovorio: “Pa ja ne mogu biti nacionalist. Ja sam svjetski prvak.”
najnovije
najčitanije
Županija
obavijest
Sljedeći tjedan počinje dezinsekcija na području Općine Vir
Kolumne
TV SVEKRVA
Teške prijetnje s TV ekrana
Gospodarstvo
HGK
Kazahstan je ključni partner Hrvatske u središnjoj Aziji
Nogomet
Nogomet
Kustić na redovnoj sjednici Skupštine HNS-a: “Čestitam Zajecu i Biliću. Želimo graditi još bolju budućnost”
Style
2 trika
Kako prilagoditi nijansu pudera toplijoj sezoni?
Zadar
ryanair
NOVA AKCIJA Iz Zadra letite u više od 30 europskih destinacija za 13 eura!
Hrvatska
TEŠKA NESREĆA
VIDEO Autobus kod Krvavice sletio s Jadranske magistrale u provaliju, vozač prevezen u bolnicu
Zadar
MELADA
ĐIR PO KVARTU (9) Stanovnici Melade ukazuju i na negativnosti: ‘Kao da sam na Lučkom…’
Zadar
Sunset Sports Media Festival
Talijanska nogometna legenda Alessandro Del Piero stiže u Zadar!
Crna Kronika
PU ZADARSKA