Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Videoigrice – navika koja lako prerasta u ovisnost

05.08.2011. 22:00
Videoigrice – navika koja lako prerasta u ovisnost


Potrebno je ograničiti vrijeme provedeno pred računalom, što više uključiti djecu u aktivnosti izvan kuće, druženje s vršnjacima, sport, izlete s roditeljima, a kada su u kući, njihovo slobodno vrijeme treba usmjeriti prema igranju društvenih igara, crtanju, rješavanju križaljki, čitanju stripova ili knjiga i slično, kaže Dario Vučenović
Da ovisnost više nije sinonim samo za drogu i alkohol odavno je poznato, jer ova pojava sve više širi lepezu svojih područja. Tako se nakon ovisnosti o kocki, ovih dana govori o tome kako Svjetska zdravstvena organizacija namjerava i ovisnost o videoigricama pridružiti ostalim ovisnostima. Da za to itekako postoji opravdanje potvrdio je i Dario Vučenović, psiholog i ravnatelj Obiteljskog centra Zadarske županije, istaknuvši da videoigrice izazivaju psihičku ovisnost, a prema svojim simptomima i manifestaciji najbliže je ovisnosti o kocki.
Psihička ovisnost
– Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je psihičko, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međusobnim djelovanjem pojedinca i sredstava ovisnosti. Psihička ovisnost je stanje pri kojem sredstvo ovisnosti uvjetuje osjećaj zadovoljenja i nagon koji zahtjeva povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti zbog stvaranja ugode ili izbjegavanja neugode, pojašnjava Vučenović, ističući kako ovisnost često dovodi do prekida ili smanjena čitavog niza društvenih, poslovnih ili rekreacijskih aktivnosti.
– Nažalost ovisnost o video igricama još uvijek se u javnosti ne doživljava kao nešto što se stvarno događa niti kao ozbiljan problem pa se ni u svom dosadašnjem radu nismo susreli s ovakvim slučajevima što ne znači da ih nema. Vjerojatno se roditelji sami trude i muče u rješavanju ovakvih problema s djecom, a možda im je i neugodno tražiti pomoć. Nešto što je u početku djeci bila zabava i razonoda, a roditeljima olakšanje i slobodno vrijeme za bavljenje svojim poslovima, vrlo brzo prerasta u naviku svakodnevnog igranja. Ta navika vrlo lako preraste u ovisnost, ističe Vučenović, pojašnjavajući kako fanatično igranje videoigrica u drugi plan stavlja sve druge aktivnosti koje su vrlo važne za razvoj djece i mladih.
Jer, kako kaže, djeca koja sate i sate provedu igrajući na računalu, umorni su, neraspoloženi, agresivni, gube apetit, ne vode računa o higijeni, nezainteresirani su za svijet oko sebe, nemaju motivaciju za učenje i školu, socijalno se izoliraju, odnosno, zanemaruju druženje s vršnjacima, sport, boravak na otvorenom, a mogu se javiti i zdravstveni problemi i poremećaj pažnje.
Odvikavanje bez kažnjavanja
– Kako navika ne bi prerasla u ovisnost vrlo je važno pravodobno reagiranje roditelja. Potrebno je ograničiti vrijeme provedeno pred računalom, što više uključiti djecu u aktivnosti izvan kuće, druženje s vršnjacima, sport, izlete s roditeljima, a kada su u kući njihovo slobodno vrijeme treba usmjeriti prema igranju društvenih igara, crtanju, rješavanju križaljki, čitanju stripova ili knjiga i slično. Treba imati na umu da će u usporedbi s video igricama djetetu sve aktivnosti biti dosadne stoga je važno polagano i sa što više mašte isplanirati ovaj prijelaz iz virtualnog u realni svijet koji može trajati mjesecima, savjetuje Vučenović te ističe važnost što ranijeg pristupanja rješavanju ovog vrlo ozbiljnog problema jer što je dijete mlađe lakše je riješiti situaciju.
Najvažnije je, kako navodi, uspostaviti dobru suradnju s djetetom, neprestano ga upozoravati na štetne posljedice i probleme koje igranje donosi njemu i njegovoj obitelji. Potrebno je uspostaviti fizičku kontrolu igranja, pregovarati s djetetom, a važno je i da roditelji shvate da je to stvarna psihička ovisnost gdje se dijete neće držati dogovora, jer spremno je lagati, skrivati, uljepšavati, krasti pa čak se i fizički obračunavati kako bi bio u kontaktu sa svojom ovisnošću.
– Roditelji, također, moraju znati da nikakva drastična kažnjavanja neće riješiti problem jer je on na razini nesvjesnog. U mozgu djeteta su uspostavljeni određeni neuronski krugovi između različitih centara za izazivanje ugode koji stalno rade i traže da budu zadovoljeni. Te veze su toliko jake da bez fizičkog ograničenja dostupnosti videoigricama neće moći puno postići. Tek kada dijete izdrži nekoliko dana bez videoigrica spremno je za suradnju pri rješavanju ovog problema, navodi Vučenović, naglašavajući kako pritom roditelji trebaju uvijek pokazivati djetetu puno emocionalnosti, ljubavi, razumijevanja i što više vremena kvalitetno provoditi u druženju s djetetom.


Zašto su videoigrice opasne?


Mnogi će se roditelji složiti da im je teško shvatiti zašto su djeci videoigrice toliko zanimljive. No, kako pojašnjava Dario Vučenović, najveći razlog je što su one iznimno stimulativne i svojom kompleksnošću pružaju djeci izazov te brzo preuzimaju njihovu pažnju. Jer, videoigrice nude stvarne mogućnosti za rješavanje zagonetki, strateško i kritičko razmišljanje, a djeca su po prirodi natjecateljskog duha i vole se nadmetati.