Hajduk nagraditi, a ne kazniti

Slika korisnika admin

PROSLAVA JEDNE DRUGE VOJNE AKCIJE

Na svim televizijama ovih je dana, naravno, glavna tema proslava Oluje. Doduše, najglavnija tema u toj temi već je tjednima gdje pitanje gdje će se proslava održati, jedni bi jedno, drugi bi drugo i to sve kao da je važnije od same proslave. Ali, s obzirom da o tom događaju pišu puno važniji i upućeniji novinari od mene (a i kompetentniji), ja bih kao kršćanin i čovjek općenito skrenuo pažnju na jedan drugi, daleki i davni događaj koji nema baš direktne veze s nama, ali ipak je rat bio u pitanju. Ima nešto jako zanimljivo što su rijetki primjetili, a jedni koji jesu su i urednici sa Hrvatske televizije, koji su i reagirali prigodnim dokumentarcem. Naime, samo dan poslije dana kada je Hrvatska vojska oslobodila tzv. „krajinu" i konačno, nakon četiri godine, vratila mir našem gradu i ljudima, dogodila se još jedna vojna akcija, ali puno šira, obimnija i posljedičnija. Datum nakon „Oluje", 6. kolovza, ali šezdeset godina ranije, Amerikanci su bacili atomsku bombu na Hirošimu. Odmah je umrlo sedamdesetak tisuća nesretnih ljudi, da bi ih u sljedećih nekoliko mjeseci, zbog posljedica radijacije, umrlo još toliko.

U dokumentarcu koji nam je prikazan u elitnom večernjem terminu mogli smo sagledati sve užase tog događaja i posljedice koje je ostavio na ljude koji su još godinama patili. Vrlo se realno govorilo o američkim lječnicima koji su imali zadatak da kod unesrećenih „detaljno analiziraju sve posljedice zračenja, ali ne i da ih liječe od njih", što zvuči doista nevjerojatno. I danas se lome koplja o opravdanosti cijelog čina, ali to i nije ono što su autori ovog odličnog dokumentarca htjeli reći, dokumentarca koji je toliko dobar da bi ga trebalo i češće prikazivati, po mogućnosti u terminima nasilnih, akcijskih filmova koje nam redovito serviraju u tv-programu.

JEDNA ČUDNA ODLUKA

Da ne ispadne da nisam spomenuo nogomet, a kada smo već kod „Oluje", samo bih se kratko osvrnuo na jedan čudan događaj. Naime, odigrana je utakmica u kojoj je Hajduk igrao neko pretkolo europske lige s nekim timom iz daleke i prijateljske Norveške (logično da je prijateljska kada je daleka), a na kojoj je bio i transparent u kojem se spominje Oluja, a zbog koje je krenula neka prijava. Moram priznati da meni koji se gnušam divljanja, nasilja i da se ne pozivam sada još na Božje zapovijedi, nije jasno zbog čega. Ajde još da su igrali protiv nekog ovdašnjeg susjeda koji bi to mogao shvatiti kao političku provokaciju, ali misle li odgovorni da su Norvežani uopće primjetili taj transparent i da su se zbog toga osjećali ugroženo? Naravno da politika i sport baš i ne idu zajedno, ali ako za ovo idu sankcije, kako bi trebalo kažnjavati otvoreno nasilje i propagiranje mržnje? Koliko bi trebao dobiti onaj engleski idiot koji je polomio Eduarda, a da i ne spominjemo neka gostovanja naše reprezentacije. Uostalom, obećao sam sebi da se neću nervirati, a nikako da to obećanje i održim.

DOBRE PRIMJERE TREBA NAGRAĐIVATI

Ono što je u cijeloj priči oko te utakmice jako, jako važno i nešto što bi moglo biti znak povratka zdravog razuma na sportska borilišta je podatak da je na utakmici na kojoj je (prema novinskim izvješćima) navijanje bilo korektno, pokušaj pirotehničkog incidenta bio izviždan od strane normalne publike kojoj očigledno takve gluposti već počinju debelo ići na živce. Uvijek se postavljalo pitanje zašto bi zbog nekolicine isfrustriranih navijača probleme imali i oni koji su korektni, a pogotovo zašto bismo mi koji navijamo za Hrvatsku reprezentaciju, zbog onih kojima utakmice služe za nekakvu samopromociju, bili lišeni gledanja naših na europskom prvenstvu, što se skoro dogodilo u nedavnoj kvalifikacijskoj utakmici u Splitu. Ako voliš Hrvatsku, onda gledaš na njenu pozitivnu promociju, a ne na nekakve vlastite neobične ugode. Uostalom, ako već misle kažnjavati zbog transparenta, onda bi pak za ovaj događaj gdje normalni navijači negoduju zbog pirotehničkog incidenta manjine, Hajduk trebalo nagraditi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno