Friganović: Marcela Marić okrunila je trud svih zadarskih skakača

Marcela je počela trenirati sa šest godina i odmah je skokove shvatila vrlo ozbiljno. Mnogo njih odustane, ali ona je sve to prošla i ostala u skokovima, to je najveća vrijednost. A imala je i vrsnog trenera Marka Sutlovića, koji je u kontinuitetu s njom radio preko 12 godina. Sve što je postigla može i njemu zahvaliti – kaže Friganović
Velimiru Friganoviću, čovjeku koji je preko 55 godina u sportu, a najviše u skokovima u vodu, ostvario se san. Zadar i Hrvatska dobili su prvog skakača u povijesti na Olimpijskim igrama, točnije skakačicu – Marcelu Marić. Dugo je trajala neizvjesnost oko toga hoće li se 19-godišnja Zadranka naći na popisu putnika za Rio de Janeiro, a kada je stigla konačna potvrda, sreći nije bilo kraja.
– Dugo smo čekali tu listu, još od veljače. Nekoliko puta se to odgađalo, čekali smo i svi zajedno živjeli u neizvjesnosti, sve dok napokon nismo čuli vijest koju smo priželjkivali. Kada sam čuo da Marcela ide na Olimpijske igre, svih 50 godina, koliko sam u skokovima, proletjelo mi je kroz glavu, od samih početaka na skakaonici Kolovare, do ovog plasmana u Rio, što je kruna svega. Odmah sam joj poslao poruku, čestitao i poručio joj da je ispunila i svoje i naše snove – kaže Friganović, koji obnaša funkciju predsjednika Hrvatskog saveza za skokove u vodu, a ujedno je i počasni predsjednik KSV Zadar.
Upornost i rad
– Bez lažne skromnosti mogu reći da sam se u posljednjih 30 godina u Zadru najviše borio za to. Prvo smo 80-ih godina prošlog stoljeća izborili opstanak skokova, jer su se oni u drugim gradovima (Šibenik, Split, Dubrovnik) ugasili. Onda sam slao Juricu Kurjaka i Šimu Perića u Miami 2001., zatim u kvalifikacije za OI u Ateni 2004. pa onda Šimu u kvalifikacije za Peking 2008. pa Marcelu u kvalifikacije za London 2012. i sada smo napokon to dočekali. Dao sam zaista sve od sebe da jedan skakač iz Zadra dođe na Igre i presretan sam što mi se taj dugogodišnji san napokon ostvario – nastavlja Friganović, u čijem se glasu još uvijek osjećaju emocije zbog ovog povijesnog uspjeha.
Taj san sanjali su mnogi skakači s legendarnih Kolovara i sigurni smo da će svi s ponosom gledati Marcelu na najvećoj svjetskoj smotri u Rio de Janeiru.
– To je zapravo za ne povjerovati. Reći ću samo jedan detalj. Kada sam ja počeo skakati 60-ih godina, sjećam se da smo morali natezali tapet na dasci i sa sjekirom i brukvama pričvrstiti ga da se ne bi klizalo. S vremenom su se uvjeti polako poboljšavali, ali i Marcela je počela skakati u more, jer je bazen na Višnjiku otvoren tek 2009. Ona je okrunila sav trud svih zadarskih skakača i od srca joj čestitam na tome.
Po čemu je Marcela tako posebna?
– Ona je počela trenirati kao malena curica od šest godina i odmah je skokove shvatila vrlo ozbiljno. Bila je vrlo uporna i prebrodila je sve probleme. Mnogo njih odustane, ali ona je sve to prošla i ostala u skokovima, to je najveća vrijednost. A imala je i vrsnog trenera Marka Sutlovića, koji je u kontinuitetu s njom radio preko 12 godina. Sve što je postigla može i njemu zahvaliti.
Koliko ovaj uspjeh znači za Klub skokova u vodu Zadar?
– Za naš klub to znači jako puno, ne znam s čime bih to usporedio. Morate znati da u Hrvatskoj nema nijednog bazena za skokove, a tu prvenstveno mislim na toranj od 10 metara. Marcela je bila tornjašica i da je imala te uvjete, vjerojatno bi se plasirala već na Igre u Londonu prije četiri godine. Mi imamo krnji bazen, s lošim uvjetima, ali trudimo se to nadoknaditi kvalitetnim radom i rezultati se vide.
Veličanstven uspjeh
Kakva je budućnost skokova u vodu u Zadru? Očekujete li da će ovaj uspjeh povećati zanimanje djece?
– Perspektive uvijek ima. Imamo kvalitetu i bez straha mogu reći da ćemo i dalje biti u vrhu hrvatskih skokova. Zanimanje za skokove postoji, ali ne možemo primiti svu djecu. Svakom roditelju kažem da najprije upiše dijete u gimnastiku. Baš s tim ciljem je prije 10 godina osnovan GK Salto, da bismo kasnije lakše mogli selektirati skakače. Sami smo uredili dvoranu, dovukli sve moguće sprave, a Grad Zadar još uvijek nema razumijevanja da plati trenera za gimnastiku, iako je to bazični sport. To je još jedan pokazatelj tko vodi zadarski sport.
Friganović nije zadovoljan uvjetima koje KSV Zadar ima na bazenu Višnjik.
– Samo ću reći da već osam godina imamo „bubble” uređaj kojega još ne koristimo, jer su ljudi ili nesposobni ili ne žele da ga koristimo. Po projektu arhitekta Nikole Bašića bazen je izgrađen i za hidrauliku, a do dan danas se Grad Zadar nije potrudio napraviti natječaj. Posljednje četiri godine borimo se da nam se na Višnjiku produlji termin za pola sata i to baš zbog Marcele, kako bi poslije škole stigla odraditi trening. Tražili smo samo pola sata, a oni su nam tek prije godinu dana jedva udovoljili i to samo za 15 minuta. I unatoč svemu tome došli smo na Olimpijske igre. Pa to je čudo.
Klub skokova u vodu Zadar odnedavno trenira i u dvorani u Briševu.
– Oduvijek smo muku mučili s dvoranom u kojoj bismo mogli trenirati na trampolinu, jer on zahtijeva visinu preko šest metara. Ranije smo to imali na Ravnicama, ali one su komercijalizirane i tamo više nismo mogli opstati. Isti je slučaj i sa bazenom na Kolovarama, koji je bio hram vodenih sportova u Zadru, baš kao i Jazine košarke, a danas je, kao objekt kojim upravlja gradska tvrtka Zadar šport potpuno zapostavljen. Srećom, dobili smo lijepu mogućnost za redovite treninge u Briševu, gdje nam je izišao u susret Davor Lončar, načelnik Općine Poličnik. Zahvalni smo mu na tome, kao i svim sponzorima koji su nam u ovih 30 godina pomagali i vjerovali u nas. U Briševu imamo dva trampolina i dvije daske, koje su nam cijeli dan na raspolaganju i mislim da smo jedini klub u državi s takvim mogućnostima. Potpisali smo ugovor na pet godina, a otvorili smo i kafić, koji će nam pokrivati određene troškove.
Što možemo očekivati od Marcele u Riju? Kako vidite njenu budućnost?
– Iluzorno je govoriti o nekom plasmanu. Ona je došla među 30 najboljih na svijetu i to je samo po sebi veličanstven uspjeh. Pred njom je i Tokio 2020. S obzirom da je na studiju u Miamiju i to u jednom od najjačih centara za skokove na svijetu, siguran sam da je pred njom dobra budućnost. Ako te Amerikanci prepoznaju kao vrhunskog sportaša i plate ti školovanje, to je u sportu plafon – smatra Friganović.
Najveći problem su ljudi koji vode zadarski sport
KSV Zadar je zasigurno jedan od klubova s najmanjim proračunom, koji je iznjedrio olimpijca.
– Prije deset godina naš klub je imao proračun od 120,000 kuna za djelatnost, a nije imao plaćenog trenera. Danas nam trenera plaća Grad Zadar, a za sportsku djelatnost imamo svega 40,000 kuna. A ne samo da imamo olimpijku, nego i dugogodišnji kvalitetan rad. Mi smo jedina konstanta vodenih sportova u Zadru i tako već 30 godina. Uvijek smo prvaci države. Nama ne nedostaje logistike ni stručnih znanja kao nekim drugim sportovima.
Hoće li činjenica da sada imate olimpijku što promijeniti?
– Mislim da to neće puno pomoći, s obzirom na ljude koji odlučuju o dodjeli sredstava. Oni nisu dorasli tom poslu. Najveći problem su ljudi koji vode zadarski sport. Oni bi htjeli samo masovan sport, a ne vrhunsku kvalitetu.  Jer kad iskoči neki talent i napravi vanserijski rezultat, to im je problem, jer nosi više izdvajanja. U masovnom sportu nitko ni za što ne odgovara, što se i vidi po tome gdje su nam došli košarka, nogomet, rukomet i vaterpolo, ali i još neki sportovi. Pa u Zadru se nitko nije sjetio ni poslati čestitku na adresu kluba nakon Marcelinog plasmana na OI. A o tome koliko se u našem gradu drži do sportaša svjedoči i činjenica da u dosadašnjih deset godina održavanja Millennium jumpa, koji je poznat po skokovima u more, skakači nikada nisu otvorili taj skok, a to je njihovo mjesto.  I još nešto. Sportska zajednica Grada Zadra već pet godina ne proglašava najboljeg sportaša Grada Zadra, iako je donijela statut po kojemu će to činiti svaku godinu. O čemu više da govorim? – kaže počasni predsjednik KSV Zadar.
Ne znam zašto je Šime Perić išao u Rio kao trener
Marcelu Marić u Rio de Janeiru neće pratiti njen dugogodišnji trener Marko Sutlović, već bivši zadarski skakač u vodu Šime Perić. Velimir Friganović to smatra velikom nepravdom.
– To je presedan. Nije mi jasno po kojem to kriteriju Šime Perić može ići u Rio? On nije u KSV Zadar posljednjih pet godina i nikada nije trenirao Marcelu ni bilo koju drugu skakačicu u Zadru. Kada sam čuo za tu odluku, odmah sam se uputio u Zagreb na razgovor s tajnicom Hrvatskog saveza za skokove u vodu Anom Kerom, koja mi je rekla da je trenera odabrala Marcela, što je po meni malo neprimjereno. Smatram da je trener, koji je 12 godina mukotrpno radio s njom, trebao ići u Rio, a ako on iz nekog razloga nije mogao, onda makar njen pomoćni trener iz SAD-a, koji ju je pratio i u kvalifikacijama, s obzirom da je glavni ujedno i trener američke reprezentacije. Na kraju krajeva, i u savezu imamo dvije trenerice, koje su je pratile na Svjetskom i Europskom prvenstvu i koje bi trebale ići prije Šime Perića, koji ni po čemu to nije zaslužio. Žalosti me i što je sve to napravljeno meni iza leđa. Razmišljao sam ponovno intervenirati i kod HOO-a, ali nisam htio, jer bi to bilo neozbiljno za naš savez. Marceli želim sve najbolje u Riju, ali nikada nisam mogao podnijeti nepravdu – ističe predsjednik Hrvatskog saveza za skokove u vodu, koji je htio naglasiti još nešto.
– Šime Perić je svojevremeno ucjenjivao KSV Zadar. 2008. godine potpisali smo ugovor da, kada se vrati sa Svjetskog kupa u Pekingu, godinu dana skače za klub bez naknade. To je završilo u veljači, a on se na bazenu Kolovare pojavio tek u listopadu. Na sastanku Izvršnog odbora tada je rekao da neće skakati ako ga ne plaćamo, iako je potpisao drugačije. Zaprijetio je čak i da će rađe prestati skakati, nego da skače besplatno.  IO me tada prisilio da ga plaćamo i prihvatio sam tu odluku, ali mi je uvijek ostalo teško pri srcu da me ucjenjuje čovjek, za kojega sam skupljao novce po gradu i kojega sam poslao u Orlando preko šest mjeseci na usavršavanje. Kada se otvorio bazen na Višnjiku 2009., molili smo ga da bude trener, jer je Marko Sutlović ostao sam. Rekli smo mu da će imati honorar, ali nije htio. A u tom trenutku je Marcela stasala kao skakačica i bilo joj je najpotrebnije da netko skače s njom i uvede ju u teže skokove. On je to odbio, jer je gledao samo svoj interes i iz tog razloga mi je, kao nekome tko se godinama borio za Olimpijske igre, neprihvatljivo da on ide u Rio.