Sučeljavanje

Slika korisnika admin

Baš sada kada je spreman za premijera, Božu Petrova nije HRT prepoznao kao medijski zanimljivog za sučeljavanje. Dovoljno da lider Mosta prospe drvlje i kamenje na šefove dviju najjačih političkih opcija HDZ-a i SDP-a. Ne vidi Petrov zašto bi Plenković i Milanović bili bolji premijeri od njega i čudi se kako nikome nije palo na pamet i njega sučeliti.

Nije demokratski, pobunili su se mostovci, a njihova je uzdanica Petrov bez da trepne prozvao obje velike stranke, osvrtao se na ljude i optužnice, spominjao HSS-ovca Jamba i pokazivao kako još nije proniknuo u srž hrvatske političke scene. Jedino se, za razliku od prethodnog postizbornog razdoblja "opametio" pa sad tvrdi da želi i može biti premijer. Zato je, valjda, rezerviranje sučeljavanja za Plenkovića i Milanovića, doživio kao osobnu i političku uvredu i deficit demokracije. Kao da Petrov još nije posve shvatio hrvatski predizborni paradoks. Javnost se, iako željna gospodarskih tema, nažalost, uvijek iznova lijepi na ideološke bure, na ratove i prošlost koje politika zapravo i ne želi završiti jer tako birače uvijek drži u pokornosti. Većina birača nespremna je sebi priznati kako licemjerno od izbora do izbora kao najvažnije ističe gospodarstvo, zapošljavanje, rast životnog standarda, a onda se mnogi za tren regrutiraju na svjetonazorsko bojno polje?!

Koliko će građana ovog predizbornog kolovoza s najvećim zanimanjem čitati i slušati o uspješnoj turističkoj sezoni, o zapošljavanju, o podvizima HGSS-a, pametnoj i nadarenoj mladeži koja vani bježi? To su teme koje se prelete, ali se sa zanimanjem komentira što je koji političar drugome odbrusio, kakav mu je stav o prošlosti i naravno, koji će od dvojice pretendenata za premijera u najavljenom sučeljavanju biti bolji. Analizirat će se sve od riječi, pokreta, izraza lica... Teško je za povjerovati kako će taj politički dvoboj proći bez svjetonazorskog naboja jer je, koliko god tvrdili suprotno, upravo to ono što građane posebno zanima. Građani zapravo daju političarima za pravo da se neprekidno vraćaju u prošlost, a stalno trube kako ih zanima samo budućnost. Kako bi se tu uklopio Božo Petrov sa svojom već otrcanom pričom o reformama koja, nažalost, nema šuga? Čime će šefovi SDP-a i HDZ-a, koji se obojica raduju sučeljavanju i govore kako žele politici vratiti sadržaj razgovarajući o programu, zadovoljiti (ne)zahtjevne birače ako malo ne potpale stare vatre?

Jasno je kako predizborna kampanja traje i kako se, unatoč drugačijim najavama političara polako pušta duh iz boce i usijava atmosfera, a nema prave programske rasprave. Možda je nešto i bude da ne ispadne kako su uzalud pisane stotine stranica novog političkog žanra "znanstveno- fantastične reformske pripovijesti".

Obećava Milanović 145 tisuća radnih mjesta, obećava ih Plenković 180 tisuća, a obećava, pak, Petrov kako je jedini on i spreman provesti reforme o kojima dvije velike stranke i njihovi šefovi samo prigodno i predizborno zbore.

Poručuje Petrov, iako je sučeljavanje u suštini za dvoje, on treba Plenkoviću i Milanoviću kako bi im skresao u lice da vuku za nos birače, ali neće i njega jer je kroz političko iskustvo potpredsjednika najkraće i najneuspješnije hrvatske Vlade konačno sazrio biti s njima rame uz rame, oči u oči.

Valjda je naučio što znači partnerstvo, što koalicija, pa više ne želi tripartitnu vladu već tripartitno sučeljavanje!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno